Želio bih se, u ovo vrijeme pandemije, osvrnuti na junake
zbog kojih se 40% zaraženih uspješno oporavi. Junaci koji pružaju zaštitu i
utjehu svakog dana svog poziva su zdravstveni radnici. Svakog dana oni su na
prvoj crti obrane protiv svih bolesti, tegoba, zaraza i povreda, neumorno
pomažući i pružajući stručnu u psihičku potporu svojim pacijentima. Posebno bih
se želio posvetiti medicinskim sestrama i tehničarima, čija je struka, čak i u
ovim modernim vremenima, podložena i zapostavljena.
U povijesti još od doba prije nove ere posao medicinske
sestre su obavljale žene i to u kućnoj njezi. Bez obrazovanja i nauke brinule
su se o svojim voljenima na način na koji su poznavali. Muškarci su tu ulogu
odrađivali jedino na bojnom polju za vrijeme ratova. Možemo reći da je struka i
poziv medicinske sestre tradicijom vezana za žene, njima je po prirodi ugrađena
brižnost i pomaganje pa se tako poziv medicinske sestre razvijao kroz povijest.
Tako se u srednjem vijeku počeo cijeniti i došlo je do nastanka zanimanja
medicinske sestre. Sudjelovale su u svakodnevici kao pomoćnice liječnicima i
bile su zaslužne za brigu o pacijentima. Nažalost bile su zapostavljene i
njihov poziv s nije dovoljno poštovao. To je sve trajalo do pojave heroine svog
vremena…
Florence Nightingale rođena je u Firenci, po kojoj je i
dobila ime, u bogatoj obitelji. Kasnije su se preselili u Englesku gdje je
Florence provela svoje djetinjstvo. Još u djetinjstvu i mladenačkoj dobi borila
se za ravnopravnost žena u društvu, a posebno se zanimala za medicinu što se
nije sviđalo njenim roditeljima. Unatoč zabrani roditelja upustila se u poziv
medicinske sestre te je 1854.,za vrijeme Krimskog rata, otputovala u Scaturij,
u predgrađe današnjeg Istambula, kako bi preuzela upravljanje vojnom bolnicom.
Tamo se susrela s lošim higijenskim uvjetima i velikom stopom smrtnosti. Stanje
koje je zatekla tamo mogu pokazati samo podatci kao što su: nije bilo čiste
vode i posteljine, kreveti su bili stari, a na njima je ležalo po nekoliko
pacijenata, kroz prostorije se širio zadah začepljene kanalizacije i odvoda…
Florence se bacila na posao i mukotrpnim radom osigurala je i uvela bolje
higijenske uvjete, postavila je temelje dezinfekcije, uvela novu prehranu
sadržanoj od voća, povrća i ribe, uvela noćne obilaske pacijenata zbog čega je
dobila nadimak Dama s lampom. Govori se da su zahvalni vojnici ljubili njenu
sjenu dok je prolazila kroz bolničke odjele sa svojom svjetiljkom. Bila je i
izvrsna matematičarka te je svoj rad pratila statističkim podatcima i uvela je
grafikone za prikazivanje smrtnosti pacijenata. Pred kraj rata svojim je
mjerama uspjela smanjiti smrtnost pacijenata s 42% na svega 2%. Za svoj rad nagrađena
je Ordenom časti, napisala je mnoštvo knjiga o sestrinstvu i higijeni.
Preminula je u 90 godini života u Engleskoj.
Od tada rad medicinskih sestara počeo se sve više cijeniti.
Danas su medicinske sestre 9 od 10 stupova zdravstva. Svojim radom i njegom pacijenata
ispunjavaju svaki svoj dan. Biti medicinska sestra nije zanimanje kojim se osoba
bavi u slobodno vrijeme, to je životni poziv pomaganja i žrtve za druge. U
teškim uvjetima, s malim plaćama i napornim smjenama bore se da bi se drugi
osjećali bolje i ozdravili. Sljedeći puta budite zahvali sestrama ne njenoj
brizi i njezi jer ne znate koliko je ona danas pacijenata njegovala i s čim se
je sve susrela. Medicinska sestra je tu kada beba prvi put progleda i koja joj
otvori oči, ali je tu i kad treba zaklopiti oči zauvijek na granici života. Tu
su na početku i na kraju i svemu životu koji je između.
Ako spasiš jedan život kažu ljudi da si junak, ali ako
spasiš stotine života onda si medicinska sestra!
