Najava 23. kola 1.ŽNL Posavine

Najava 23. kola 1.ŽNL Posavine

 

Naša ekipa 4 kola prije kraja prvenstva dijeli 4. mjesto sa ekipom Mladosti iz Domaljevca.                 Na vrhu tabele su se ekipe 19. srpnja i Dragovoljca odvojile i vodit će do kraja prvenstva borbu za 1.mjesto.

Prvak naše lige bi trebao na jesen igrati 2. ligu Federacije skupina sjever, zasad se ni jedna ekipa nije jasno izjasnila i najavila igranje sljedeće sezone viši rang takmičenja (Izvršni odbor NSPŽ je donio odluku da promociju u 2.ligu FBiH može ostvariti jedna od 5 prvoplasiranih ekipa 1.ŽNL), tako nam ostaje vidjeti hoće li se netko otisnuti u 2.ligu.
1.ŽNL bi zasada trebao napustiti jedan klub, posljednjeplasirana je trenutno ekipa "Frankopan" iz Srednje Špionice sa 16 bodova, dok ekipa "Mladost" iz Donjeg Svilaja ima 19 bodova.
12 bodova je u igri sve kombinacije su otvorene.

Sutra naša momčad gostuje u Donjem Rahiću, domaći Mladi Zadrugar je na svome terenu neugodna i "nepobjediva" ekipa, ali mi vjerujemo da imamo dovoljan kvalitet u svojim redovima da se napokon u gostima trgnemo i odigramo kvalitetnu utakmicu.
Na raspolaganju sutra neće biti Antonio Mikić, Zvonimir Marković, Mario Božić i Tomislav Marković.
Trener Luka-Badža je odlučio u ova naredna 4 kola pružiti što više prilike za dokazivanje našim najmlađim igračima.

UDRUGA "MATIĆI U SRCU"

 U teškim vremenima kakva znaju doći, kako za pojedinca, tako i za čitavu sredinu ili društvo u cjelini, bitno je sačuvati ljudskost i pomoći onima kojima je ta pomoć najpotrebnija. Kroz svoj tristogodišnji put selo Matići i njegovi stanovnici znali su se naći u velikim problemima, bilo da su u pitanju  ratovi, poplave, požari, bolesti ili suše, čije je djelovanje imalo za posljedicu neimaštinu, nemoć i životnu ugrozu. Mještani sela uvijek su pomagali pojedincima koji su se našli u teškim životnim trenutcima. Nastavljajući takvu tradiciju i imajući u vidu trenutačnu situaciju u selu, gdje selo rapidno stari na način da je puno starijih osoba koje se ne mogu brinuti same za sebe, a nemaju svojih bližnjih, ili da obitelj ima bolesnu osobu kojoj je potrebna cjelodnevna skrb, prije nekoliko godina došlo se na ideju o osnivanju Udruge koja bi prikupljala sredstva i pomagala potrebite na razne druge načine. Do realizacije došlo je ovih dana, nakon akcije koja je pokrenuta za Božić 2020. godine.

Udruga pod nazivom "Matići u srcu" registrirana je 28. travnja 2021. godine. Predsjednik udruge je Ivan Marković Koktin, dopredsjednik je Marijan Pejić Mija, a tajnik je Ilija Naretljak Lile. Karakter Udruge je humanitarno djelovanje prema stanovnicima sela, ali i drugima u potrebi.

Dana 12. svibnja otvoren je transakcijski račun u NLB banci u Orašju: 1321002023701114.

U istoj banci otvoren je i devizni račun na koji se mogu uplaćivati iznosi u inozemstvu. Na traženje mnogih naših mještana koji su izrazili želju da pomognu svom rodnom mjestu i na taj način poboljšaju životne uvjete potrebitih, donosimo sliku računa s kojom se dođe na mjesto s kojeg se želi uplatiti iznos i POKAŽE SE FOTOKOPIJA SLIKE ILI ISTA NA MOBITELU.

                  Dokument s kojim se uplaćuju sredstva na svim uplatnim mjestima u inozemstvu

Neka nikoga ne zbuni ovo što je označeno markerom, MORA se donijeti cijeli ovaj dokument. Nadamo se vašim skromnim prilozima kojih će biti mnogo pa će i pomoć biti učinkovitija. Domaća poduzeća, ustanove i pojedinci svoja sredstva mogu uplatiti na transakcijski račun. 

Prije svog službenog utemeljenja Udruga je od prikupljenih članarina već intervenirala u jednoj situaciji, a također podijeljena su i neka sredstva u vidu higijenskih potrepština, koja je jedan član iste prikupio.

Hvala svima koji se odazovu svojim uplatama, a hvala i onima koji su poduzeli korake  u organizaciji  ovakvog vida pomoći.

                                                        Rješenje o registraciji Udruge

                                                                     

𝙑𝙀𝙇𝙄𝙆𝙄 ĐOZA !!!

 NOVA GARNITURA DRESOVA!

 Dok je igrao za Napredak rešetao je protivničke mreže i davao zadnji atom snage na terenu, sada iako živi i radi na "zapadu" (Wien, Austria) u stopu prati dešavanja u Napretku i oko njega.

                                                                 Đuro Mikić u dresu Napretka, 2002. godina

Đuro Mikić-ĐOZA osoba koja je uvijek spremna pomoći koliko je to u mogućnosti, u vrlo kratkom razdoblju više puta se javio i donirao Napretku vrlo vrijednu opremu.

Tako je bilo i ovaj puta, Đoza se ponovno javio i klubu donirao komplet JOMA garnituru dresova za naš prvi tim.

 

 

Svi smo svjesni da bi funkcioniranje kluba bilo puno teže da nije osoba koji djelima pokazuju koliko vole Napredak, zato se iskreno nadamo se da će Đozin primjer slijediti mnoge osobe kojima je Napredak u srcu.
Đozi i njegovoj obitelji samo od srca možemo poželjeti što više zdravlja, uspjeha i sreće kako privatno, tako i na poslovnom planu.

Dresovi su u nedjeljom srazu sa ekipom "Mladosti" imali uspješan debi, upisana pobjeda od 2:0.

NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE: NEODGOJENOST ILI NERAZUMIJEVANJE

 

Neodgojenost ili nerazumijevanje

Puno stvari se promijenilo u jako kratkom vremenu. Razumljivo je prihvaćati promjene i sve što se mijenja. Volimo dinamiku, izazove i zabavu, sve što donosi promjena na nešto novo. Važno je držati korak s promjenama u okolini, jer ponekad one postanu jako velike, sumnjičave pa prerastaju sposobnosti prilagodbe i prihvaćanja za određene ljude ili skupine. Kada nas promjene preteknu, toliko evoluiraju, da se nađemo u potpuno novoj sredini. Ne razumijemo stvari oko sebe, drugačije su. Ne prepoznajemo načine funkcioniranja. Strah nas je odbacivanja i neuspjeha. Najznačajnije, stranci smo u vlastitom vremenu, sadašnjosti, na vlastitom prostoru, domaćinskom, a ipak ne osjećamo se uklopljeni.

Sporiji razvitak značio je i lakoću promjena. Bilo je predvidljivo što će se i kada nešto dogoditi, kako će se stvari razvijati. Otkrića su bila prava čuda, a ona su bila slavljena. Puno truda i znanja je trebalo uložiti za postizanje nekog uspjeha, koji se danas često uzima zdravo za gotovo. Cijele generacije su ostajale u jednom načinu života, a to isto, prenosili su sljedećim generacijama, koje se nisu puno razlikovale od prethodnih, jesu, ali ne previše. Napredak je bio dovoljan i uspješan. Promjene, koje su tu i tamo dolazile, okretale su život na bolje i ljepše. Neke su postignute jednostavnije, spontano, a neke su zahtjevale krv i znoj svih. Bilo je lako naviknuti se na jedan ili dva šablona. Biti u mogućnosti posjedovanja sigurnosti i čvrste stege povjerenja, u sebe i druge. Jedna, mala lokalna zajednica posjedovala je u sebe današnje velike gradove i zemlje. Bilo je lako biti najbolji, svi su imali svoju ulogu, bez puno konkurencije, zato se vjerojatno bilo i zadovoljno. Postojao je smisao u ljepoti kontinuiteta i bez konkurentnosti, odnosno slobodi uveličavanja. Ništa se ne bi održalo bez strogoće, tradicionalnosti, konzervatizma i jednostavnog nasljedovanja života, bez previše razglabanja o istom.

Revolucija tehnologije, medicine, znanosti, umjetnosti i svega ostalog, naglo je prekinula spori prijenos tradicionalnosti i blagih promjena u životima svih ljudi. Nekoga je pogodila snažnije, a neki su osjetili tek malu iskru cijele eksplozije. Od tada, sve brže i brže svijet prekida postojanosti današnjice i njezin prijenos na sutra. Izgubili smo dar sigurnosti pa bi mogli živjeti u svakodnevnom strahu za sve, ali to nije tako. Novi ljudi su se prilagodili na nove uvijete življenja, ali i dalje postoje oni, koji su plod tradicionalnosti i kontinuiteta, koji se u današnjem svijetu sve više zapostavljaju i guraju postrance. Zapravo, svatko svakoga danas gura postrance, jer ne postoji jedno uvjerenje ili njih dovoljno kako je prije bilo. Teoriju i mišljenje danas čovjek može pronaći na svakom uglu. Sve je sigurno koliko je nesigurno. Dobra je stvar što možemo shvaćati svijet i sebe sa različitih stajališta, sagledati sliku iz više smjerova, ali za to smo žrtvovali sigurnost postojanosti. Nažalost, prisutna je loša jeka takvog modernog razvitka i pritoka velikog broja informacija u vrlo kratkim vremenima. Roditelji pokušavaju odgajati djecu na svoj način, bio on tradicionalan ili moderan, ali danas sredina ima veliki utjecaj na pojedinca. Svaki se čovjek okreće inovaciji, nepoznatom prema zanimljivosti, bio on dijete, odrastao čovjek ili starac, ali sve ima svoje mane. Nailazimo na situaciju u kojoj roditelji ne razumiju vlastitu djecu, a djeca ne razumiju roditelje. Roditelji se još mogu razumjeti između sebe, naročito oni stariji, jer i dalje postoje generacije koje su plod strogoće i tradicionalnog nasljedovanja. Djeca se ne mogu razumjeti između sebe, gotovo nikako. Previše su naglašene razlike u društvo pa se djeca, neobavezno i neopravdano, dijele na grupice. Svaka grupica je individualni svijet i realnost za tu skupinu djece. Oni vjeruju u samo jednu istinu, a to je ona koja proističe iz te određene skupine, ne uzimajući u obzir ostale mogućnosti, jer što djeca znaju, još su djeca, ali previše toga znaju i kao posljedicu toga razvijaju nesigurnost, nepovjerenje i razlike.

Niti tradicionalnost niti potpuni napredak, sami po sebi nisu opravdani i funkcionalni. U svemu treba postojati ravnoteža, tako i ovdje. Dobro je što djeca imaju prilike i izvore informacija i znanja cijelog svijeta. Dobro je što se brzo razvijaju i postaju inteligentnija. Dobro je što percipiraju razlike i jednakosti između sebe, ali svemu tome treba podariti razumnost i smisao, koju bi pridonijela tradicionalnost. Sve je uzaludno i poznavati i primjetiti, ako tomu ne vidimo smisao. Inteligentna djeca puna znanja, bez smisla o potrebnim stvarima, postat će ništa drugo nego nekontrolirani individualistički egoisti, što danas nazivamo neodgojenošću i čime se zgražavamo na ulici svakodnevno, a tomu je kriva sredina, ali i roditelji.