dr. fra Luka Marković
TO ZNAČI ODREĆI SE SAMOGA SEBE?
U centru nedjeljne liturgije stoji glasovita Isusova rečenica: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe..." Ovu misao ne smijemo shvatiti u smislu poziva na prezir prema ovozemaljskom životu i njegovim blagodatima. Naprotiv, za Isusa je ovaj zemaljski život sa svim svojim ljepotama vrijedan. Čovjek smije uživati u njemu, ali ne na štetu drugoga. Uostalom, Isus sudjeluje i sam aktivno u životu. Susrećemo ga na gozbama, u društvu ljudi, u raspravama, pa čak i u diskusiji sa ženama koje su u to vrijeme helenističke kulture bile isključene iz javnoga života.
Što znači tada odreći se samoga sebe? Znači biti, prije svega, biti čovjek koji dopušta i drugim ljudima da žive i razvijaju se pored njega; koji ne želi drugima biti gospodar, nego prijatelj bez obzira na položaj, moć, ugled i bogatstvo. Isus ne pravi razliku među ljudima. Ne druži se poltronski samo s onima koji pripadaju vladajućoj stranci ili ideologiji, nego i s onima koji razmišljaju drugačije od njega. To je ostavilo pozitivnoga traga u životu prvih kršćana.
Ono što je bilo nezamislivo za druge građane, bilo je za prve kršćane normalno. Među njima nije bilo diobe na privilegirane i manje vrijedne. Za istim stolom su blagovali zajedno rimski senatori, vojskovođe, bogataši, filozofi, siromasi, robovi i žene. To je bilo moguće, jer su se pojedinci uspjeli odreći sebe, napraviti pored sebe mjesta i za druge - čak i za one koje su do jučer prezirali. U tome je ležala i leži još uvijek snaga kršćanstva.
Kršćanstvo se sastoji od ljudi. Ako se kršćani nisu sposobni odreći sebe u Isusovom duhu, tada gubi i kršćanstvo na snazi. Kršćanstvo se ne smije poistovjetiti samo s molitvom i tradicijom, nego prije svega praktičnim životom u kojem pojedinac oboružan ljubavlju shvaća da se mora od vremena do vremena odreći samoga sebe kako bi i drugima
bilo lijepo
. Najbolji primjer za to imamo u odnosu roditelja prema djeci. Pravi roditelji su spremni uvijek odreći se samih sebe, prihvatiti teret (križ) života kako bi njihovoj djeci bilo bolje. Nažalost, danas živimo u ubrzanom i potrošačkom vremenu - vremenu bezbrojnih želja - u kojem djeca takve stvari jedva primjećuju
