U nepoznatom se
kriju najveće nagrade
Čovijeku je najugodnije i najbolje se osjeća kada je okružen ljudima i
okolinom koju poznaje i koju je sposoban relativno dobro procijeniti i
predvidjeti. Najlakše kuje planove za budućnost te u slučaju poteškoća i
problema, koji bi ga snašli, zna gdje će pronaći utočište i kamo se skloniti
dok ne prođu oluje života. Teško je odvući čovjeka od mjesta na koje je navikao
i koje jako dobro poznaje, štoviše opasno je, ali samo na početku nove stranice,
kada je ona prazna i kada treba započeti ispunjavati je životom i dostignućima.
Novo okruženje i novi ljudi u čovjeku pobuđuju nesigurnost, nelagodu,
neprihvaćenost, neznanje pa čak i strahove od društva, same okoline ili od sebe
samoga, kako će se on uklopiti u okolinu i kako će svojim djelima utjecati na
svoj i na živote drugih ljudi koje poznaje, ali i one koje ne poznaje. Čovijek
se nada boljitku i uspjehu u novoj sredini, pokušavajući ostvariti svoje
namjere, želje i snove koje nije imao priliku ostvariti na starim poznatim
stazama života.
Povijest svjedoči da je čovjeka uvijek bilo strah nepoznatog, da su
najstrašnija ona mjesta koja nitko nije posjetio, da su najgori i najzlobniji
oni ljudi koji kojima nitko ne prilazi i o kojima nitko ništa ne zna, da su sve
stvari koje ne susreće u svakodnevici opasne i odbojne. Instinkt da se plašimo
nepoznatog nam je ostao urođen kroz milijune godina evolucije, a i danas čovjek
poprilično jednako reagira na nepoznate stvari kao i prije nekoliko milijuna
godina. Uz strah karakteristika susreta sa nepoznatim je i zantiželja. Uz to
što ga je strah čovjek želi znati što se krije iza nepoznatog, što se nalazi iz
planine, što se nalazi preko velikog plavetnila mora, što se nalazi iza
nebeskog plavetnila i tamnog noćnog neba. Zbog takvih obilježja čovjekovog uma,
zahvalni smo na svim inovacijama koja je čovječanstvo iznijelo, svih novih
otkrića na područjima znanosti, od otkrića na planeti i svemirskog
prostranstva, sve do tajnovitosti ljudskog uma i svijesti.
Od čovjeka se tražilo da stupa u nepoznate krajeve, bilo to radi
preživljavanja i traženja boljih uvijeta ili zbog čiste znatiželje i
avanturističkog uma. Čovjek je prinuđen da se stalno premiješta i seli iz
jednog stanja i prostora u drugo kako bi očuvao zdrav razum, otkrio nove
prilike i dostignuća, ali i zadovoljio neizmjernu potrebu za adrenalinom,
avanturom i strahom. Nije se lako zadržavati na jednom mjestu, naročito ljudima
koji su po prirodi otvoreni, hiper socijalni, hiper savijesni, saglasni i
otvoreni prema svijetu. Čovijek žudi za promjenom u određeno vrijeme koje njemu
odgovara, a ako ne uspije ispuniti svoje težnje ostaje depresivan, anksiozan i
uvrijeđen prema samom sebi. Život postaje sve manje prijatan i nezanimljiv,
postaje samo teška rutina koja se slijepo slijedi iz dana u dan, od koje se
čovjek brzo razboli, a psihičke nestabilnosti dovode do fizičkih promijena,
često jako loših i pogubnih za čovjekovo i zdravlje i život.
Simbol kineske filozofije, jing i jang, koji predstvaljaju, naizgled
nespojive sile prirode, čiste suprotnosti dvaju stvari koje ujedno mogu biti
temelji čovjekova postojanja. Jedna strana je ono što poznajemo, a druga
predstvalja sve ono što ne razumijemo i što nam je nepoznato. U poznatom svijetu
ipak postoji onaj dio koji nam nikada neće biti jasan i koji nećemo shvatiti
koliko god se trudili, znamo da ne znamo sve. U prostoru nepoznatog ipak
postoji dio koji mi znamo i koji nam je unatoč svemu nepoznatom ipak poznat.
Znamo da postoje stvari koje ne razumijemo i koje nas je često strah. Sama
svijest da postoji nešto što ne možemo shvatiti u čovjeku budi strah i nelagodu.
Znamo da u mraku postoji nešto čega nas je starh, da u pećini spava zmaj, da u
morima čekaju zvijeri i sirene, da u ljudima čuči tiranin koji nam želi zlo.
Prema svemu tome moramo biti oprezni, suočiti se sa nepoznatim otvorenih očiju
i čistog razuma.
Najbolje mjesto za čovjeka nije niti na strani koju poznajemo niti je na
strani koja nam je nepoznata i nesigurna. Život u sredini koju toliko dobro
poznajemo, da već znamo što će se dogoditi i kako će se što dešavati, brzo
postane dosadan i neinspirativan. U takvom životu čovjek se pretvori u stroj
koji je programiran da radi određene stvari u zadano vrijeme. Život u potpunoj
nepoznanici od čovjeka stvara nesigurno i prestrašeno biće, koje strepi za
vlastitu sigurnost. Moramo biti sposobni predvidjeti stvari u određenoj mjeri
kako bi mogli planirati svoje korake prema budućnosti i kako bi osigurali
prijatne uvijete sebi i bližnjima za život. Najpogodnije mjesto je na granici
poznatog i nepoznatog, gdje nam jedna noga kroči stranom poznanstva i
sigurnosti, a druga stranom avantura i nepoznanice.
Već u prvim biblijskim pričama susrećemo Abrahama kojem Bog na početku
njegova djelovanja daje uputsva da krene u obećanu zemlji. Govori mu da skupi
sve svoje što ima, da okupi svoju obitelj i krene u nepoznatu zemlju gdje bi
trebali teći med i mlijeko. On prihvaća Božji poziv i kreće u nepoznati svijet
ostavljajući za sobom svu svoju sigurnost doma i okruženja, ostavlja poznanike
i prijatelje te kreće u novi život u kojem će mu biti bolje. Na takvim
putovanjima u nepoznato, čovjek se susreće s puno problema i neočekivanih
spletki koje mora pobijediti kako bi ostvario i ispunio svoja očekivanja. Poslušavši
Gospodina ostvario je ono što mu je Gospodin obećao i postao je jednom od
najvećih figura povijesti, judaizma, kršanstva i filozofije.
Postoji dio priče o kralju Arturu i potrazi za Svetim gralom. Na vijeću
vitezovi, kraljevski službenici, odlučili su se za, po njihovom mišljenju,
najbolji način potrage za svetom relikvijom. Kako pronaći nešto tako vrijedno i
moćno, kada nitko ne zna gdje se ono nalazi i gdje bi trebali tražiti? Dogovorili
su se da će svaki vitez krenuti u šumu, koja je okruživala dvorac gdje su se
sastali, na mjestu koje njima izgleda najtamnije i najstrašnije. Priča opisuje
i pokušava prikazati kako se najbolji ciljevi i uspjesi kriju iza najstrašnijih
i najtežih puteva. Za veliku žrtvu slijedi i velika nagrada.
Ljudi koji postižu uspjehe u životu i kojima se često druge osobe dive,
odriču se puno stvari i ulaze u nepoznato samo kako bi ostvarili svoje ciljeve
i svoje snove. Odluka, koja može promijeniti stvari i situaciju u kojoj se
nalazite je, suočavanje sa nepoznatim stvari i razumjevanje istih.
Implementiranje važnih osobina i korisnih karakteristika novootkrivenih
saznanja uveličava uspjeh koji osoba postiže i nadopunjuje sposobnosti koje taj
čovjek posjeduje, a to ga uzvisuje na hijerarhijskoj ljestvici društva i života.
Ne dozvolimo sebi propuštanje prilike koja nam je pružena samo zato što ne
poznajemo terene koji vode prema cilju iza njih. Budimo spremni prihvatiti
borbu sa zvijerima koje čekaju u mraku. Treba se okretati prema tami i mraku
jer kada u mraku vidimo svijetlo znamo da je to svijetlo istinito i realno zato
što rasvijetljuje nepoznatu tamu oko nas. Budimo sami iskra svijetla u tami
kako bi istražili nepoznate krajeve svijeta i ljudskog uma.
