MATIĆKI KNEZOVI

Matićki knezovi

Sukladno mojim saznanjima o ovoj temi koja zasigurno nisu cjelovita pa će stoga jedan broj ljudi koji su obnašali ovu dužnost ostati prekriven velom zaborava, pokušati ću rasvijetliti one dijelove o kojima sam prikupio ponešto podataka. Nemam saznanja od koje godine točno počinje ova funkcija i tko je bio prvi seoski knez ali ono što se sigurno zna da je to bilo u vrijeme Osmanske uprave u Bosni. U turskoj Bosni početkom 19. stoljeća najniži oblik vlasti bili su  muhurdžije ili ljudi koji su imali nekakve male ovlasti u svojim mahalama. Imali su „muhure“ (pečate) kojima su ovjeravali spise svojih sumještana a ticali su se sitnijih lokalnih poslova. Kod kršćanskog stanovništva koje je uglavnom živjelo po selima ovu je dužnost obavljao seoski knez. Seoski knez biran je na vremenski rok od godinu dana, ali je većina tu dužnost obnašala po nekoliko godina pa i desetljeća ( Pejo Pejić je neprekidno bio knez trideset godina). Naknadu su mu davali sami suseljani u vidu hrane ( pšenica, kukuruz, raž, ječam, zob …) a on je njih predstavljao pred osmanskim vlastima. Također je imao pečat kao znak svojih ovlasti.

6. KOLO PŽL POSAVINE

ŠESTO KOLO, PRVE ŽUPANIJSKE LIGE POSAVINE

U derbiju 6. kola Prve nogometne lige Županije Posavske, Kostrč pobijedio Dizdarušu, dok je u općinskom derbiju Hajduk bio uspješniji od Sloge T.

Mladost iz Sibovaca nadigrala Slogu iz Pruda, a Mladost iz Domaljevca, 19. srpanj iz O. Luke.

Vitanovići su uzeli tri boda na gostujućem terenu u Boku, a Frankopan u D. Svilaju.

Napredak u lijepoj ali tvrdoj utakmici, slomio goste ali tek u drugom dijelu utakmice.

Najviše pogodaka vidjeli su navijači u Sibovcu, sedam. Najmanje pogodaka vidjeli su ljubitelji nogometa u Matićima i D. Svilaju, po dva.

Najviše je postigla momčad Sibovca 5, a pogotke u ovom kolu nisu postigle momčadi iz N. Sela i D. Svilaja.

Za igrača kola smo izabrali D. Topčagić, koji je sa svojim het-trick-om najviše doprinjeo da Mladost iz Sibovca, napokon osvoji sve tri boda.

TRAGEDIJA NA MATIĆKIM ROVOVIMA 1982. GODINE

         Tragedija na matićkim rovovima 1982. godine

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina proteklog stoljeća na području općine Orašje užurbano se radilo na cestovnoj infrastrukturi kako regionalnih tako i lokalnih cesta. Početkom 1981. godine donesena je odluka o asfaltiranju odvojka regionalne ceste Orašje  - Gradačac koja se protezala od sela Tolise kroz Matiće i Bok i spajala se s gore navedenom cestovnom komunikacijom. Za potrebe zemljanih radova u sklopu pripreme ceste za polaganje asfalta zakupljeno je zemljište od Marka Orkića – Mrkonjića. Eksploatacija šljunka vršena je tijekom ljeta 1982. godine. Na ovaj način stvoreno je umjetno jezerce koje smo mi zvali „Matićki rovovi“ (nakon rata vraćeno u vlasništvo obitelji Orkić i sada se zove „Cajkanovi rovovi“). Tog ljeta jezerce je bilo jedino matićko kupalište pošto su Župelj i Brana presušili te su se  prema istom slijevale rijeke mladih ljudi ali i djece koja su se tek učila vještini održavanja na vodi. Sezona je kupanja završila potkraj kolovoza i jezerce je ostalo u miru i tišini. Sklad su remetile jedino hrpe šljunka visoke i preko 5 metara koje su bile smještene tako da su svojim početkom bile na samom rubu jezerca. Trčanjem po površine hrpe odvajali su se dijelovi i klizili u vodu koja je bila duboka na mjestima i do 4 metra. Znalo se da je to potencijalna opasnost, pogotovo za djecu i neplivače. Kad je sezona završila svi su pomalo odahnuli da nije bilo nikakvih a pogotovo tragičnih slučajeva. Tim prije je nevjerojatno zazvučala vijest o tragediji u popodnevnim satima 22. 9. 1982. godine. Vijest je poput munje se proširila selom i okolicom. Tri djevojčice iz Medvače, kraja sela koji je najbliži spomenutoj lokaciji, zaputile su se prema jezercu svojim biciklima a ostalo su nagađanja. Skupina djece koja su došla na jezerce vidjela su tijelo, Ružice Dabić, desetogodišnje djevojčice koje je beživotno plutalo na vodi. Djevojčica iz susjedstva, Ana Dabić, javila je obitelji Dabić o tragičnom događaju.