Dr. fra Luka Marković
Osvrt na 7. nedjelju.
U današnjem Evanđelju susrećemo se ponovno s jednim slikovitim i poučnim govorom. Nažalost, čut ćemo često „gorljive kršćane“ i propovjednike kako Isus doista misli da nasilniku treba okrenuti drugi obraz, pustiti ga da udara dokle god hoće. Koliko su to naivne predodžbe, pokazuje se najbolje u njihovim samim reakcijama na uvrede drugih. Pouka ide u sasvim drugom pravcu. Govor je o tome da se čovjek treba suzdržavati od nasilja, učiti biti strpljiv s onima koji su nasilni, iz tko zna kojih razloga: možda zbog alkohola, bolesti ili životnih frustracija. Ne uzvratiti nasilniku, ne znači pustiti ga da u nedogled čini zlo. Naprotiv, kršćanski gledano, čovjek je pozvan boriti se protiv zla, protiv onoga stanja koje ugrožava njegov normalan život. Tolerirati nasilje nije kršćanski, nego je često odraz kukavičluka i sebičnosti. Nitko nema pravo tražiti šutnjom svoj mir na račun drugih ljudi. O čemu se radi, pokazuje Isus jasno svojim nastupom u hramu kad izgoni trgovce. On ih ne poziva da I dalje maltretiraju osjećaje vjernika zloupotrebljavajući hram Božji, nego im jasno kaže da su prešli liniju dopuštenoga. Dakle, poruka današnjega Evanđelja ne poziva na toleriranje nasilja, nego na to da se čovjek bori protiv toga da i sam ne bude nasilan.
Zna se dogoditi da svećenik ili vjernik savjetuju ženi ili djeci da trebaju strpljivo podnositi nasilje pijanoga muža ili oca, jer je to navodno Božja volja. Ili obratno. Na to se zasigurno ne misli u Evanđelju. Nasilje, bez obzira od koga dolazi, ne može biti Božja volja. Postoje mnogi načini obrane od nasilnika. Isus isključuje samo onaj način kod kojega se na nasilje uzvraća nasiljem. I to nije uvijek jednostavno. Čovjek je razumsko, ali i stvorenje koje reagira emotivno, po onoj starozavjetnoj: oko za oko, zub za zub. To Isus isključuje. On poziva na oboružavanje strpljenjem, ali isto tako i na traženje izlaza iz krize. Nitko nema pravo tražiti od čovjeka da doživotno trpi. U uređenim državama to su zakoni o slobodi na koje se ugroženi pojedinac može pozvati. U medijima čitamo često kako nasilnici završavaju u zatvorima, također i oni u obitelji.
To da je Mahatma Gandhi uspio mirotvornim putem osloboditi Indiju od engleskoga kolonijalizma, ne znači da je odobravao nasilje od strane kolonizatora. Služio se svim pravnim sredstvima i razgovorima s Englezima dok nije postigao slobodu svojega naroda. To da se Martin Luther King uspio izboriti za slobodu crnaca u Americi, ne znači da je savjetovao jadnim ljudima podnošenje bjelačkoga terora. Naprotiv, hodao je Amerikom i držao gorljive govore protiv nepravde koju rasisti nanose crnačkom stanovništvu. Ali isto tako se služio i svim pravnim mogućnostima u postizanju slobode. Upozoravao je u nastupima često da u kršćanstvu ne bi trebalo biti diskriminacije, bez obzira je li čovjek crn ili bijel. To da su mnogi bjelački rasisti, često i pripadnici kršćanskih zajednica, činili teror nad siromašnim crncima, ne znači da su za to mogli naći opravdanje u današnjim Isusovim riječima kako nasilniku treba okrenuti i drugi obraz.
