MIHAEL KUPREŠAK NOGOMETAŠ NK OSIJEK

                                             Mihael Kuprešak

Sve nogometne priče pomalo sliče jedna drugoj naprosto što je tema ista, pikanje lopte, ali različite su   u epilogu. Neke odu do nebeskih visina (takvih je jako malo), neke prekinu povrede, neke završe iz niza drugih životnih situacija i okolnosti.

Naša današnje priča nema epiloga, još uvijek traje i što je najvažnije još je uvijek u usponu. Neka tako i ostane.

Prije nešto manje od desetak godina selo Matići i cijela regija pričala je o dva nevjerojatno nogometno talentirana dječaka iz Matića. To su Zvonimir Mikić, rođen 1999. i Pero Mišković, rođen 2000. godine. Sve oči bile su uprte u tu dvojicu nebeskih talenata koje su oblijetali razni menadžeri i probisvijeti u želji da se domognu većeg dijela kolača koji se očekivao od dvojice mladih nogometaša.

Dok je ta priča počela dobivati oblike znanstvene fantastike na matićkom igralištu, daleko od reflektora pozornosti i samozatajno trenirao je, Mihael Kuprešak.

Mihael Kuprešak rođen je 15. 5. 2001. godine. Kao mlađi od gore spomenutog dvojca radio je maksimalno moguće za svoje godine u nastojanju da i on postigne barem približno ovoj dvojici. Uskoro je i njegov talent i mukotrpan rad izbio u žižu javnosti ali s puno manje negativnih posljedica koje su druge omele u razvoju i napretku u karijeri. Otac Ilija Kuprešak usmjerio ga je k NK „Osijek“ gdje je išao u školu i uporedo trenirao.

Otac, Ilija Kuprešak – Iko, zidar i građevinar, imao je težak životni put koji je krenuo iz rodnog mu Velikog Prnjavora, općina Derventa, odakle je kao osamnaestogodišnjak i pripadnik 103. derventske HVO brigade bio protjeran u Domaljevac u kojem je dočekao kraj rata. Oženio se 2000. godine Gordanom Vukić iz Tolise. Doselili su u Matiće 2001. godine, par mjeseci nakon što se Mihael rodio, u blizinu nogometnog stadiona. Iko Kuprešak nije bio nogometaš s nogometnom karijerom. Nogomet igra rekreativno u veteranima NK „Napredak“ Matići.

                               Iko, Mihael i Gordana Kuprešak

            Hrvatski reprezentativac Mihael Kuprešak sa sestrom Sarom

Mihael Kuprešak odlazi u Osijek 2012. godine gdje nastavlja školovanje uz potporu obitelji i kluba. Svoj prvi ugovor potpisao je s NK Osijek 2013./2014. godine.

                                     Potpisivanje prvog ugovora

U kadetskim i omladinskim selekcijama NK Osijek naš talentirani nogometaš nametnuo se svojim zalaganjem i ponašanjem na travnjaku pa je odmah dobio kapetansku vrpcu oko ruke koju i dan danas nosi.

                           Kapetan omladinske selekcije NK Osijek

Uspješne igre u  dresu Osijeka dovele su ga na prag državne reprezentacije Hrvatske već s 15 godina. Nastupao je za reprezentativne selekcije U-16, U-17 i U-18. Sakupio je dvadeset nastupa za mlađe kategorije hrvatske reprezentacije. Čestitamo. Inače, u reprezentaciji najčešće igra na poziciji lijevog bočnog ili lijevog krila.

 

                           Početak u hrvatskoj reprezentaciji U - 16

   Birano društvo, samo uvrštavanje u deset najvećih nada hrvatskog nogometa govori i mogućnostima ovog momka

                                     Hrvatska reprezentacija U-18

                                                    CRO TEAM

Kapetan omladinske ekipe NK Osijek u svom klubu nastupa na mjestu lijevog krila, lijevog bočnog a po potrebi i centralnog napadača.

                                                  Kapetan u akciji

Na pitanje koji su planovi za budućnost, odgovara: Za sada želim ostati u Osijeku. To je odličan klub za  moj razvoj i napredak a osim tog klub ima i ambicije, borimo se za izlazak na Europsku scenu. Idem korak po korak pa ako bude suđeno da zaigram u nekom velikom klubu, nitko sretniji od mene. Ja ću, kao i do sada, dati  sve od sebe da uspijem. Sretno Miki.

                                   Zadovoljan statusom u klubu

                                          Jedan u nizu trofeja i nagrada

Ovih dana Mihael Kuprešak maturirao je na trgovačko komercijalnoj školi Davora Milasa u Osijeku. Čestitamo i na tom.

                       Nije istina da škola i nogomet ne mogu zajedno