Danas će širom svijeta stotine milijuna kršćana slušati pozorno čitanje i propovijed o Isusovoj muci, o patnji nedužnoga. Nažalost, kod mnogih kršćana će sve završiti na slušanju dramatičnih tekstova koji govore o osudi nedužnoga Isusa. Liturgija „Velikoga petka“ nije samo govor o patnji jednoga za propuste svih, nego i poticaj na razmišljanje da još uvijek u svijetu pate milijuni, stotine milijuna nedužnih. Kako kaže poznati njemački teolog Metz, još uvijek se čuje Isusov krik s križa koji upozorava na to da njegova patnja nije dokinula patnju, nego je, na svoj način, osmislila. Praćenje Isusovoga križnoga puta, njegove muke, nije samo kazališna predstava koja govori o nekim prošlim vremenima, nego poziv svakome čovjeku da svojim životom i djelovanjem doprinese umanjenju patnje, nepravde i osude nedužnih u svijetu, napose onih u svojoj blizini.
Isusov križ, njegova patnja, je za mnoge okupljene bila samo predstava u kojoj pati onaj koji se nije znao snaći u životu, ili koji je učinio neki zločin. Ustvari, biti razapet na križ je u to vrijeme vladavine Rimljana bila velika sramota. Tek s kršćanstvom križ i patnja za drugoga poprimaju humanističku crtu. Tako bi trebalo i ostati. Utoliko bi liturgija „Velikoga petka“ trebala biti poticaj na promišljanje o tome koliko se osobno angažiramo oko toga da drugi, pogotovo nedužni, budu oslobođeni patnje. Ili, ne daj Bože, koliko doprinosimo tome da drugi moraju nositi težak križ. To pitanje nije upućeno samo ruskim političkim poglavarima zbog patnje ukrajinskoga i ruskoga naroda, ili onima koji besramno upadaju u džamiju dok se ljudi mole Bogu u Jeruzalemu, nego svakome pojedincu.
Nekoliko mjeseci nakon što sam se vratio iz Njemačke, reče mi jedan poznanik kako je danas u BiH, pa i u našim krajevima, stvoreno mišljenje da je sramota biti u politici i ekonomiji a ne obogatiti se ili pomoći svojima da postanu imućni. Ako je to istina, pogotovo ako je to bilo na štetu drugih, bilo bi dobro da se svi oni koji to čine upitaju koliku krivicu snose da su stotine tisuća ljudi iz BiH, kao i mnogi iz ovoga kraja, morali otići u tuđi svijet kako bi preživjeli. Isusov križ uključuje i tu patnju. Zato nemojmo se samo zgražavati nad surovošću Rimljana i njihovi židovskih slugu, nego razmislimo i o tome da li smo uročnici patnje drugih.
dr. fra Luka Marković
