Susjedi na selu
Tko su nama naši susjedi, komšije? Tko smo mi susjedima? Jesu li to samo ljudi koji žive pored nas, jesmo li mi samo neki ljudi koji žive pored njih? Jesmo li samo tu da se pozdravimo pri susretu? Jesmo li jedni drugima stranci? Nismo i ne treba da smo, ne bi trebalo da smo. Susjedi su jedni drugima više od tog. Oni su kao produžena obitelj koja živi pored nas. Ta produžena obitelj je prva pri ruci u nekom slavlju gdje je potrebna pomoć, kao i u nesreći gdje treba organizacija i mirna glava. Priskaču bez pitanja i znaju, jednostavno znaju što treba. Oni su tu jedni za druge i kad treba nešto teško ponijeti, donijeti, pregurati… Sa njima dijelimo radosti i tuge. Susjedi su tu jedni za druge i kad se kava pije, za njih ne treba nikakva pozivnica isto kao što ni za sebe ne mislimo da ju trebamo kad idemo do njih jer su to jednostavno naši dragi susjedi i mi to tako smijemo. Ne stidimo se i ne ustručavamo se prići susjedima bez poziva ni kad zamiriše meso sa roštilja, ni kad se kolač napravi, ni kad se svinjokolja obavlja, ni kad se rakija peče, kad se jednostavno stoji na dvorištu, dovikuje i razgovara preko ograde. Što bi se ustručavali?! Pa to su naši susjedi! Za sve to i puno više lijepo je imati susjede.
Irena
