U POTRAZI ZA STARIM PRIJATELJSTVOM

Prije nekoliko dana sa zamolbom za pomoć nam se obratila Mara Skelin, rođena Davidović iz D. Mahale, čija je majka iz Matića rođena Orkić, kćer Peje Žigić iz Medvače. Odselila je davne 1969. godine, u Njemačku gdje i danas živi.

Kako kaže odrasla je u Matićima, i vrlo lijepi trenuci iz prošlosti je vežu uz naše selo, a uza sve to izgubila je iz kontakta svoju tada najbolju prijateljicu koja je također odrasla u Matićima. 

Zvala se Anka, majka joj nije bila sa našega područja, a po njenim saznanjima Anka danas živi u dalekoj Australiji.  

Zajedno su provele dobar dio djetinjstva, družile se, svojevremeno radile na imanju u Šantiću, dok je Pavo Martinović-Cvile vodio tadašnje radne skupine.

Svaka pomoć u pronalaženju i identificiranju Anke je dobrodošla. Slika je iz rane mladosti, ali ako netko poveže ovu sliku ili priču, bilo bi i nama ali prije svega našoj Mari od velikog značaja. Hvala.

Anka i Mara 

MATIĆKI MOTORISTI/BAJKERI

PRVI DIO

          Prvi motocikl konstruirao je njemački konstruktor Daimler davne 1885. godine. Nakon manje od pedeset godina pojavio se u našoj sredini 1932. godine. Bio je to „Opel“ vlasnika Luke Dominkovića – Domića. Kada je prvi motocikl stigao u Matiće ostaje dvojba ali zacijelo prva kružna utrka održana je 1968./1969. godine na matićkom igralištu. Odmah nakon održavanja ista je zabranjena ali početkom sedamdesetih održano je još par utrka dok nije postavljena željezna ograda okolo igrališta. Ove utrke ali i uspjesi naših mlađih motorista razlog su pisanja ove priče.

          „Bajker je onaj tko taj život živi onako kako on zahtijeva a to je većinu vremena odvojiti za održavanje motocikla, druženja s drugim bajkerima, odlasci na motorijade, kampiranja u šatoru i opet održavanja motora. Za pravog bajkera nema ljeta ili zime, on po cijelu godinu uživa i vožnji.“

Ovakav odgovor dobio sam na pitanje tko su sve motoristi u Matićima postavljeno jednom od njih. Još mi je dodao: Ljudi vole motore iz raznih razloga, nekome je to prijevozno sredstvo do posla i natrag, nekome zadovoljstvo u brzoj vožnji a nekome služi samo za pokazivanje.

Jedan čovjek u Matićima zacijelo ispunjava sve ove uvjete. To je dugogodišnji predsjednik AMK „Posavac“ Orašje i utemeljitelj kluba, Kruno Draganović.

Kruno Draganović

ZANIMLJIVOSTI SELA MATIĆI

"Izum stoljeća"

Po informacija dobivenim od strane autora ovog velebnog djela. Trenutno su u završnoj fazi razgovora sa jednom vrlo ozbiljnom firmom iz inozemstva, koja će otkupiti autorsko pravo i krenuti sa ovim patentom u serijsku proizvodnju. 

Proizvod će se naći prvo na zapadno europskom i američkom tržištu, a u najboljem slučaju za nadati se tek krajem slijedeće godine da bi se ovaj proizvod mogao pojaviti i u našim trgovinama. 

Navodno se čeka proširenje cestovnog pravca Centar Matići-Medvača-Bok.

Na slici autori ovog dijela: Dragomir Pejić i Josip Marković-Joza, i njihovi susjedi Marko Mikić - Luliš i Kata Pejić

Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna.

IZGUBLJENA MLADOST

Pejo Pejić - Lele

         Na današnji dan 1992. godine tijekom obrambenog Domovinskog rata od iste neprijateljske granate stradali su Željko Radošević i Pejo Pejić – Lele. Željko nažalost smrtno dok Lele je bio teško ranjen. Teško ranjen ali je preživio i zahvaljujući tom danas imamo desetke izvanredno lijepih pjesama. 

NOVI USPJESI MATIĆKOG SPORTA

            Dana 25. 11. 2018. godine u zagrebačkoj Areni održan je 20. jubilarni taekwondo turnir Jastreb Open. Na turniru sudjelovalo je 85 ekipa sa 1011 natjecatelja iz 13 zemalja. Jedna od ekipa bio je i taekwondo klub Orašje za koji nastupaju i naše dvije Matićanke. Riječ je naravno o sestrama Ivkić.

MATIĆKI KUĆARI I AMBARI

                                                        

           Kako smo najavili protekle nedjelje u prilogu o najstarijim kućama u selu danas donosimo najstarije funkcionalne objekte u selu, kućare i ambare. Materijal je prikupio Elvis Mišković radeći s ocem Marijanom vodoinstalaterske i druge poslove skoro u svakoj matićkoj kući. Tom prigodom razgovarao je s domaćinima i za razliku od većine drugih to zapisao te na neki način dokumentirao. Sve je to usmena predaja ali razgovarao je sa starijim osobama a svaku je priču dodatno provjerio kod drugih dobrosjećajućih ljudi u selu.

          

            Da ne bi dovodili u nedoumicu čitatelje priloga što je kućar a što ambar, citirati ću tekst o kućarima i ambarima u vrijeme nastanka objekata o kojima pišemo. Naime, od 1907. do 1912. godine nastajala je knjiga Petra Draganovića „Narodni život i običaji u Matićima“ u kojoj su do najsitnijih detalja opisane, između ostalog, građevine o kojima govorimo. Ukratko:                                    

                                                           Kućari

           „U kućara se drži odjeća, rubine, kitnja i sve ostalo što treba čoeku, ženi i djeci. Tod svi mlagji ljudi i žene spavaju čitave godine. Samo kad je odveć žestoka zima, onda prisele najviše jedan mjesec dana u sobu. Mlada i mladoženja spavaju prve godine i na najžešćoj zimi u svojem kućaru. Nedjeljom i svecem svit se svatko u svo'em kućaru pri'slači i sprema k misi. Tod žene kite rubine, krpaju i rade ostale svoje poslove ako nije odveć zima“

                                                                       

Ambari

              „Što je da je težačke muke i truda, tj. što ljetine urodi, to je goto sve u ambaru. U ambar se ulazi po niski skalino, a kad unigješ vidiš da megju oknim' ima dosta mjesta da se tod može držat pune vreće i nagrabljat prazne. Tod stoji kačica u koju se stresa žitno brašno, a ponjekad i bure s vinom i rakijom.“

              Sada kad znamo što je što i koja je svrha čega krećemo od, prema dostupnim podacima, najstarijeg.

                Prva slika prikazuje, navodno, najstariji ambar u selu koji ima i svoju priču a validnost priče prosudite sami. Nekada je ovo bio kućar ali vremenom odstranjen je dio za stanovanje te je ostao samo ambar koji ima ulogu skladišta. Priča kaže da je ovaj ambar bio u vlasništvu Ive Adžilojića a od njega ga je kupio Pejo Marković – Švabo. Od njega preseljeno je kod Marijana Markovića – Bana u ulicu Radnička 43 gdje se nalazi i dan danas.

Slika 1. Ovaj ambar trebao bi biti sagrađen prije 1878. godine, 

dakle u Tursko doba