Miroslav Ivić, Matićanin na Svjetskom prvenstvu

Miroslav Ivić

Uspjeh kao i neuspjeh ima svoju cijenu, pogotovo u malim sredinama. Oni se prepričavaju među svekolikom populacijom tog mjesta jer tu svatko pozna svakoga. Atraktivniji za ogovaranje su neuspjesi i posrtanja svakojake vrste, ali današnja priča ne ide u tom smjeru. Junak današnje storije je ne odveć pričljivi mladić, koji je svojim trudom i zalaganjem, uz pomoć drugih iz ekipe, ostvario izvanredan uspjeh, plasman na Svjetsko prvenstvo u sportskom ribolovu. Nije to super atraktivno natjecanje koje bi naše mještane prikovalo za TV ekrane gdje bi za vrijeme nastupa lokalnog natjecatelja lomili prste od nervoze, ali je svjetsko prvenstvo.

Miroslav Ivić dvadeset osmogodišnji automehaničar iz Matića (automehaničarski servis "Miki" Matići), prije nekoliko dana izborio je nastup na svjetskoj smotri u ribolovu. Nastup je izborio kao član Udruge ribolovaca "Šaran" iz Orašja. Pored njega, ekipu sačinjavaju još: Velimir Kosić (kapetan), Đuro Kosić i Milivoj Milić.

Nastup na svjetskom prvenstvu koje se održava u Ukrajini tijekom rujna 2022. godine, izborili su na način da su se natjecali u Premijer ligi BiH u sportskom ribolovu, gdje su ukupno zauzeli treće mjesto što je bio uvjet za spomenuti nastup. Održana su četiri kola lige, a posljednje bilo je na Jezeru Oštra Luka gdje su naši momci u ludoj završnici, doslovno u posljednjoj minuti, ulovili amura od 12,5 kg, što im je donijelo pobjedu na tom natjecanju, a sveukupno treću poziciju.
Miroslav Ivić rođen je 1993. godine u obitelji Marijana i Katice rođene Damjanović. Od malih nogu odlazio je s ocem na pecanje. Ljubav prema ribolovu nastavila se u pubertetskim danima na Babinovom jezeru u Matićima. Posljednjih pet - šest godina posvetio se sportskom ribolovu nastupajući kao natjecatelj raznih ekipa gdje je osvojio brojne medalje i priznanja. Prošle godine ušao je u novoformiranu ekipu Udruge "Šaran" Orašje koja se prijavila za natjecanje u sportskom ribolovu Premijer lige BiH. Natjecalo se devet ekipa iz različitih dijelova države, a pobjednik lige je ekipa USR "Štuka" iz Velike Kladuše.
Na prvoj fotografiji su Miroslav Ivić i Dražen Ladić, slavni vratar "vatrenih" koji je s nogometnom reprezentacijom Hrvatske osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Miroslav je trećim mjestom izborio nastup u Ukrajini. Inače, Dražen Ladić je boravio na Jezeru Oštra Luka kao prijatelj ekipe iz Velike Kladuše.
Veliki je ovo uspjeh za malu sredinu kao što su Matići. Istina, nije Miroslav jedini Matićanin koji je nastupao na europskim ili svjetskim prvenstvima. Učinili su to prije njega Mato Neretljak (Europsko prvenstvo u nogometu, Portugal 2004.) i Pero Mišković - Pirson sa svojim sinovima Bojanom i Borisom, koji su nastupajući za reprezentaciju Hrvatske u borilačkim sportovima osvojili pregršt europskih i svjetskih medalja i naslova prvaka, ali svi su oni morali otići iz sela u veće sredine gdje su razvili svoj potencijal, nakon čega su došli rezultati. Miroslav živi i planira nastaviti život u Matićima. Dokaz tom je i vlastito jezerce koje je iskopao prije godinu dana u neposrednoj blizini sela.

Ostaje poželjeti mu sretan i uspješan nastup iduće godine na svjetskoj ribolovnoj smotri u Ukrajini.

Joso Orkić

NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE

Ivan Dabić

Jedan problem manje

Protekle dvije nedjelje bile su obilježene mojim kolumnama o problemima u školstvu, koji su stvarali određene probleme i za učenike, ali i za druge djelatnike u školstvu pa čak i izvan njega. Drago mi je što je kolumna naišla na veliku podršku u javnosti, ali i u privatnim razgovorima i savjetima te ponudama s pomoći. Lijepo je znati, da nisi sam u teškim trenutcima. Nekima je moje djelo dalo vjetar u leđa i podršku drugima, da se također izjasne i ukažu na još nekakve probleme. Ako će dežurna vlast ili bar utjecajni ljudi, pratiti moj rad i pisanje, onda meni neće biti nikakav problem svakog vikenda istaknuti, bar po jedan s nekom nadom i trudom, da se riješi. Vjerojatno postoje neki problemi, koje ni oni ne mogu riješiti, ali su svakako vrijedni spomena i ne smiju se tek tako gurati pod tepih, za kasnije. Na takve stvari se lako zaboravi, ali onda oni odjednom isplivaju, kad je najteže i zagorčuju nam život više nego što možemo izdržati i više no što smo nadali. Kad smo do grla u problemima, ne trebaju nam stari problemi da to povise do usta ili nosa.

Što se tiče problema, o koje sam govorio u posljednje dvije kolumne, mogu biti zadovoljan i otkriti da je jedan od njih riješen. Nedugo nakon druge kolumne, dobio sam informaciju, kako se ministarstvo raspituje o situaciji s prijevozom učenika i to čak u obje škole. Nešto se događalo, netko je čuo za moje pisanje, možda je i pročitao pomno sve i potrudio se da pravi ljudi saznaju za sve. Nisam ni očekivao da će već sutradan problem biti riješen. Čekao sam autobus na stanici i vidio autobus od Boka i Oštre Luke, ali oprezan. Nedaleko za njim je išao autobus Matića i Kostrča i tada sam shvatio da se je netko potrudio da jedan od problema bude riješen. Naravno da sam bio presretan i prezadovoljan, uspio sam ostvariti uspjeh za koji su mnogi govorili, da uzaludno dižem prašinu i da me nitko neće poslušati, a gdje tek da se nešto poduzme. Ne mogu reći, da sam lijepo zamolio za rješavanje problema, ali voljno i hrabro je problem određen, objašnjen i netko je uspio shvatiti dovoljno da se pronađe rješenje. Ovim putem zahvaljujem svima koji su pomogli oko rješavanja problema prijevoza učenika.

Nije mi potrebna zahvala niti išta, dobio sam ono što sam tražio. Ali nema većeg zadovoljstva, nego načuti kako učenici govore da su sretni što se popravio problem, to mi daje samo dodatnu motivaciju. Nadam se samo, da će netko nastaviti, kada ja jednom prestanem ili odem.

Naravno, ostaje još puno problema, ovo je jedan mali korak prema naprijed, ali i to je početak. Važno je da napredujemo. Dok postoji netko, tko će pokazati na problem i drugi koji je u mogućnosti riješiti isti, napredovat ćemo i to zajedno. Konkurenciju i opoziciju je uvijek dobro saslušat, jer oni najbolje znaju što krivo radimo. A kad nam pokažu gdje smo kratki, možemo se potruditi poboljšati sebe, pa tako i cijelo društvo.

Zasad nam ostaje problem smjena, koje su nevjerojatno komplicirane i zasigurno se ne mogu riješiti kroz par dana kao i prijevoz učenika, ali svakako da i oko njih treba razmisliti i pokušati pronaći neko razumno rješenje. Također i epidemiološke mjere trebaju neke dorade, po mojoj prosudbi. Navest ću samo jedan primjer. Profesorima nije dozvoljeno održati nastavu vani, u školskom dvorištu, iako su i oni i učenici suglasni da bi održali takav nastavni sat. Ne vidim razlog zašto bi to bio problem, bar za sada dok je vrijeme još prihvatljivo. Svakako treba ponovno pregledati mjere i upute za sprečavanje širenja i razvoje pandemije na našem prostoru. Savijte sa medicinskom strukom i strukom obrazovanja ne bi bio na odmet.

Zasigurno, da ćemo i dalje nastojati graditi bolje društvo, ne samo zbog osiguravanja boljeg vlastitog položaja, kao pojedinac u društvu, nego i razvoja svakog individualnog pojedinca u društvu, vlastitim razvojem. Vrlo sam zadovoljan što se bar jedan problem uspio riješiti to daje nadu i za ostale probleme ne samo sadašnje, nego i za sve u budućnosti. Sve se može postići uz dovoljno truda i zalaganja i uz malo dobre volje. Nastavit ćemo se boriti za bolje.