IVO LUCIN

Kada se rezimira nečiji život  nabrajaju se djela koja je činio. Osjećaje i misli ljudi ponesu sa sobom, oni nisu vidljivi i opipljivi kao djela. Na temelju učinjenog prosuđuje se kakva je tko bio osoba. Osoba o kojoj danas pišem je bio čovjek izraženog pa čak i dominantnog karaktera. Domaćin staroga kova,  neprikosnoveno vjerski nastrojen sa osjećajem za brata u potrebi. Ovakvom njegovom svjetonazoru uvelike je doprinijela činjenica da mu je brat bio svećenik. On je Ivo Lucin.

Ivo Pejičić rodio se 10. 3. 1910. godine u obitelji Pave i Luce rođene Mišković. Vrlo je mlad ostao bez oca koji je umro 1922. godine. Kao najstariji sin, sa dvanaest godina, počeo je raditi sve muške poslove i brinuti o kući. Odgajan u vjerskoj katoličkoj obitelji sve nedaće prihvaćao je kao „Božju volju“. Jedan od težih trenutaka u životu zacijelo mu je bio onaj kada mu je u kolima 1943. godine izdahnuo brat Marko na putu prema bolnici. Nakon tog događaja u Đakovu je 1946. godine zaređen za fratra njegov brat Đuro koji je uzeo redovničko ime Krunoslav.

Svake godine oko Božića i Uskrsa obišao bi nekoliko obitelji u potrebi i odnio im nekakav dar.

U Crkvu je svako malo nešto davao. Kakva god bi bila akcija da se nešto prikuplja on je bio jedan od prvih koji je davao te poticao i druge da to učine.

Ima jedan događaj za koji sam slučajno čuo a to je da je 1980. godine prodao kravu i sav novac darovao Crkvi koja je prikupljala sredstva za gladne u Africi. Za ovaj slučaj zna mali broj ljudi u selu jer Ivo Lucin nije davao da bi se o tom pričalo nego iz samo njemu znanih pobuda.

U gradnji kapele / crkve u Matićima 1967. godine, osim materijalne potpore, dao je veliki doprinos kao prvi čovjek seoskog odbora za gradnju iste. Kada sam radio brošuru „Od kapele do crkve 50 godina“ nigdje nisam mogao pronaći fotografiju kapele iz vremena gradnje. Naravno, našao sam je u ostavštini (fotografijama) Ive Lucina, kod njegove obitelji.

Fotografija iz vremena gradnje kapele/crkve

                                   Ivo Pejičić je umro 1987. godine

                                                                                                

                                                                                     JO          

KAKAV DJED, TAKVE UNUKE

                                      

Pavo Dabić – Paja rođen je 23. 5. 1942. godine u obitelji Marka i Ruže rođene Orkić. Oca se vjerojatno nije niti sjećao obzirom da je isti „nestao“ na križnom putu 1945. godine. Ovaj samouki električar kojega je strujni udar bacio s krova u više navrata obilježio je šezdesete godine svojim nogometnim umijećem koje ga svrstava u dvadesetak najboljih nogometaša svih vremena NK „Napredak“ iz Matića. Iako srednjeg rasta ovaj centralni napadač ( tada se to mjesto zvalo „centarfor“) većinu svojih golova zabio je glavom.

 Oženio se Ankom rođenom Mikić. U braku su porodili tri sina: Marko (Šeki), Marinko (Pele) i Goran. Prvoj dvojici sinova dao je nadimke po velikanima jugoslavenskog (Šekularac – Šeki) i svjetskog nogometa (Pele) očekujući da i oni nastave nogometnim stazama. Očekivali su to i svi drugi u selu vjerujući da od takvog nogometaša moraju i djeca biti talentirana za ovaj popularni sport. Međutim, to se nije dogodilo. Nijedan od njih trojice nije nogomet doživio kao nešto oko čega se treba potruditi. Nisu sinovi, ali … jesu unuke.

        Prvi topnik NK "Napredak" sve do odlaska u Austriju (Stoji prvi s desna)

     Nogometaš Croatie – Dinama iz Beča početkom sedamdesetih (stoji drugi s desna)

Najstariji Pajin sin, Marko (Šeki), ima dvoje djece: Pavu i Patriciu. Obitelj živi u Austriji, okolica  Salzburga, gdje je  Pavo trenirao nogomet u nogometnom klubu „Austria“ iz Salzburga. Prošao je sve njihove selekcije a onda kad je trebao nešto ozbiljnije u klub je došao novi vlasnik (Red Bull) i Pavo je prekinuo nogometnu karijeru. Uporedo, dok je Pavo trenirao svoju nogometnu karijeru započela je i mlađa Patricia. U prvo je vrijeme to izgledalo pomalo neobično da žensko dijete igra nogomet i nastavlja djedovim putem ali poziv 2015. godine u kamp Hrvatske ženske nogometne reprezentacije (U-15) i dobre igre u matičnom klubu učvrstili su njeno samopouzdanje i želju da napravi nogometnu karijeru.

            

                                            Reprezentativna epizoda

 Patricia je kao jedanaestogodišnjakinja ostala bez majke Veronike koja je umrla 2011. godine. U takvoj situaciji otac Marko je podržavao njenu želju da igra nogomet. Da je Patricia odlučna da uspije pokazuje i to što se vratila nakon godinu dana i teške ozljede noge. Većina bi tada zaključila karijeru ali ne i Patricia. Danas je članica ženskog nogometnog kluba Union Kleinmünchen iz Linza, člana druge Bundes lige Austrije. Svoj povratak na travnjak odmah je obilježila pogotkom u pobjedi 5 : 1 svog tima protiv Geretsberga.

         Kup utakmica protiv Sturma iz Graza, člana prve Bundes lige Austrije

     Patricia Dabić u  plavom dresu svog kluba Union Kleinmünchena iz Linza

I druga Pajina unuka, Valentina, kćer od Marinka (Pele) također je sportašica na djeda. Naime, Valentina je već tri godine odbojkašica ŽOK Orašje, člana 1. lige Federacije BiH. Ove godine igrale su majstoricu za ulazak u Premier ligu BiH ali nisu uspjele. Možda uspiju neredne godine.

                                              Valentina Dabić

Libero ŽOK Orašje

I tako, kad neće muški članovi Pajine obitelji hoće i mogu ženski, točnije unuke.

Puno sreće Particiji i Valentini u nastavku karijera a najbitnije je da ih zaobiđu ozljede.

Pavo Dabić – Paja po povratku iz Austrije nastavio je baviti se električarskim zanatom da bi sredinom osamdesetih počeo proizvoditi duhan. U to zlatno doba duhana bio je jedan od vodećih obiteljskih proizvođača u selu, odmah nakon braće Marka i Marijana Grgića te Mate Markovića – Brke.

       Paja je umro početkom svibnja 1992. godine u pedesetoj godini života.

13. KOLO PŽL POSAVINE

https://sportdc.net/league/3514/games

KOLO U ZNAKU GOSTIJU

Od posljednjeg 13. kola jesenjeg dijela prvenstva u 1. ŽNL Posavine, izdvajamo tri općinska i jedan derbi začelja. Naravno ništa manje zanimljivo nije bilo niti na ostalim nogometnim travnjacima, a za potvrdu te činjenice pobrinuli su se nogometaši Hajduka iz Orašja, koji su se potrudili napraviti iznenađenje kola, u Prudu.

Krećemo od tradicionalnog općinskog, ali i derbija gornjeg doma ljestvice, koji je odigran u Matićima.  

Naši nogometaši su se na najbolji mogući način oprostili od ove jesenje polu-sezone i domaćih navijača. Dva stara znanca, dva susjeda i sportska rivala, ukrastili su koplja u posljednjem kolu ove sezone.

Utakmica je odigrana po jesenjem prohladnom vremenu, popraćena povremenom laganom kišicom, na raskvašenom, ali idealnom travnjaku za igru.

Pod ovakvim okolnostima istrčale su igrački „osakaćene“ obadvije jučerašnje momčad na megdan, što je možda doprinijelo zatvorenijoj varijanti igre gostujuće momčadi, ali ne i domaće.

Na kraju, u dinamičnoj, borbenoj, na trenutke u grču i možda ne baš prelijepoj utakmici za oko, zaslužno su slavili naši momci.

Tijekom većeg dijela susreta imali smo inicijativu, bolji posjed lopte, a na kraju što je i najbitnije, bili smo učinkovitiji. Po jedan pogodaka u oba dijela utakmice, bez „oštećenja“ naše mreže, dovoljno za pobjedu od 2:0. Šestu pobjedu u nizu kući, što je 100 % učinak i treće mjesto na ljestvici.

Naravno da uvijek može bolje i da uvijek ima nezadovoljnih, ali s obzirom na sve okolnosti koje su pretile našu momčad ovu jesen, mišljenja smo da trebamo biti zadovoljni postignutim rezultatima.

Drugi općinski i derbi gornjeg dijela ljestvice odigran je u Vitanovićima. Vodeća momčad lige Dizdaruša, prezentirala je i potvrdila svoju nogometu dominaciju u ligi ovu jesen.

Domaća momčad osim časnog poraza nije smogla snage za nešto više.

Koristimo prigodu da čestitamo FK „Dizdaruša“, na zaslužno osvojenoj jesenjoj tituli.

Treći općinski derbi odigran je u Tolisi, a ovaj derbi kao i svi ostali koje je ovu jesen odigrala momčad Sloge, prošao je u uvjerljivoj dominaciji protivničke momčadi. 19. srpanj, iako ne blista ovu jesen utrpao je čak šest komada domaćoj momčadi.

Derbi začelja, gledajući ljestvicu odigrale su dvije Mladosti. Mi gledajući momčadi ove lige i njihove igre, ne možemo se oteti dojmu da domaća Mladost tu nikako ne pripada, ali brojevi kažu drugačije. Kako god, ako ništa drugo, u korist našega dojma govori krajnji rezultat ove utakmice.

Utakmicu Dragovoljac : Frankopan, mogli bi također svrstati u derbi i to središnjeg dijela ljestvice. Rezultat na to i navodi. Na tvrdu i neizvjesnu „tekmu“ kao što i priliči jednom derbiju. Međutim, odnos na terenu u jučerašnjoj utakmici bio je u potpunosti na strani domaće momčadi, koja je dosta lakše nego li to govori rezultat, riješila u svoju korist.

Za kraj ovog izvješća, ostala je priča u kojoj je momčad iz Domaljevca, prizemljila na kraju jeseni domaći NK Bok. Mladost je ostvarila vrlo važnu pobjedu, sa kojom je zadržala priključak za vodećom ekipom prvenstva, a sa svim tim, motiv i nadu za proljetni dio sezone.

IZDVOJENO

SEMAFOR

BODOVI:

DOMAĆIN 9 vs GOST 12

GOLOVI:

Ukupno 28 pogodaka

DOMAĆIN 11 vs GOST 7

Skromnih 4, gola po utakmici, tako da samo smo u prvom i drugom kolu vidjeli manje pogodaka.

IGRAČ KOLA

Igrača kola smo "iščupali" iz momčadi koja je napravila iznenađenja kola, a on bio jedan od glavnih aktera. 

Igor Janjić nogometaš NK Hajduk

REZULTATI UTAKMICA

Nedjelja 10.11.2019.

Pobjednička 

Nedjelja 10.11.2019.

 FK Mladost Donji Sibovac

Prvi topnik FK Mladost Damir Topčagić i možda njegov nasljednik ?

Nedjelja 10.11.2019.

Nedjelja 10.11.2019.

Nedjelja 10.11.2019.

Nedjelja 10.11.2019.

Subota 09.11.2019.