IVO ŽIVKOVIĆ

Za današnji dan, u ovo predblagdansko vrijeme, donosimo video uradak Ive Živkovića za koji je sam napisao tekst. 

Glazbena numera „Otac moj“ posvećena je njegovom rano preminulom ocu Peji (Peša Dragića).

POEZIJA ČETVRTKOM

 Što nam mogu

Mogu kuće da nam ruše,

da nam uzmu bića draga,

al' ne mogu ljude hrabre

otjerati sa svog praga.

Mogu sela da nam pale,

drže nejač u tuđini,

al' ne mogu da ubiju

ljubav prema domovini.

Mogu silom da nam prijete,

ruše crkve, svetilišta,

al' nikad nas neće moći

otjerati s ognjišta.

Mogu s neba da nas biju,

granatama smrt da siju,

al' ne mogu da nas slome,

mi smo bili

i bit ćemo

uvijek ovdje

svoj na svome.

                                                                 Pejo Pejić - Lele

JASTREB BAND

U vremenu sveopćeg rasula matićke glazbene scene (Matići band u mirovini, braća Kopić, Tomislav Marković, Pavo Pejić – Gaja i drugi sreću traže po Zapadnoj Europi), tinjajuću luč nosi Jastreb band. Istina u nešto izmijenjenom sastavu (umjesto Ivana Ivanovića nastupa Tomislav Marković – Tomi) ali zasigurno u tonovima koji će zadovoljiti poklonike njihove glazbe. Band nastupa 23. 12. 2018. godine, u 20 sati, u caffe Park u Matićima. Evo dobre prigode, u ovo blagdansko vrijeme, za počastiti dušu uz glazbu dvojca Jastreb banda. Kao uvod u nedjeljni nastup donosimo video uradak Jastreb banda. Uživajmo.

DISKOTEKA SATURN

                                               Diskoteka Saturn 1991. godine        

Krajem osamdesetih svako selo naše općine imalo je svoju diskoteku. Modni trend nije mimoišao niti selo Matiće. Marijan Pejičić – Mika, došao je na ideju da zakupi prostor tadašnjeg omladinskog doma i pretvori ga u Diskoteku. Nazvao ju je Saturn, valjda zbog onih koji su se iz nje vraćali u sitne sate  a da nisu znali na kojemu su planetu. „Što se napi toliko, k'o da si p'o s Marsa“. „Nisam, ja sam isp'o iz Saturna“, glasili bi jutarnji razgovori između roditelja i sina. Lijepa li vremena.

 Diskoteka je radila oko dvije - tri godine i došao je rat,  s njim i drugo, manje bezbrižno vrijeme.

KARINA VRANKA

Naoko obična fotografija dvojice mladića iz vremena s kraja šesdesetih godina proteklog stoljeća. U to vrijeme jako bitno je bilo dokazati se da možeš činiti neke stvari bolje od drugih. Je li to bio i njihov motiv, ne znam sigurno, ali radnje koje su činili svakako su neobične  za to vrijeme. Naime, fotografija prikazuje Antu Markovića (Anto Mare Pavine) i Marijana Orkića – Banu. Neobično je to što je Anto Marković nastupio na prvoj utrki motora na matićkom igralištu, 1969. godine i osvojio drugo mjesto dok je Marijan Orkić – Banče iste te godine i istog dana samo pola sata kasnije nastupio u trki konja. Jahao je Vranku, kobilu pokojnog Kare iz Boka i zauzeo treće mjesto. Već iduće godine obadvojica su otišla u Njemačku, kao i većina mladića iz sela, i tamo proveli najbolje godine života. Nešto mi mnogo poznato.

         

Anto Marković i Marijan Orkić - Bana