ONI HOĆE VLAST, A ON IH POZIVA DA SLUŽE
Ruski pisac Tolstoj pojašnjava jednom pričom najbolje na što Isus misli u nedjeljnoj poruci Evanđelja.
Tri majke su došle s vrčevima na izvor po vodu. Razgovaraju međusobno o sinovima. Prva se hvali kako je njezin sin atleta, a druga da njezin sjajno pjeva. Treća reče da se samo nada kako će od njezinoga sina jednoga dana postati pravi čovjek. Sve to sluša sa strane jedan starac. Kad su žene s teškim vrčevima, punima vode, krenule s izvora kući, dotrčaše im sinovi u susret. Onaj prvi zaplesa, a drugi zapjeva. Jedino treći sin uze tiho vrč od majke i ponese ga kući.
Majke spaziše starca i upitaše ga radoznalo:Koji je od sinova najbolji? Starac im začuđeno reče kako je vidio samo jednoga sina.
Slično je i u životu uopće, u međuljudskim odnosima. Evanđelje u duhu onoga starca poručuje kako je svijet – i onaj kršćanski – pun bogataša, vlastodržaca, umjetnika, uglednika i zabavljača, ali, nažalost, sve je manje onih koji istinski vole i žele služiti drugima, raditi za opće dobro.
Služiti drugima, ne znači biti ljigavac i poslušnik, nego odnositi se prema drugima onako kako bismo željeli da se i oni odnose prema nama. Nitko od ljudi nije toliko savršen da može biti siguran kako jednoga dana neće zatrebati pomoć drugih. Nažalost, većina ljudi se sjeti toga kasno.
Čovjek, budući mu je Bog dao razum, shvaća lako poruku današnjega Evanđelja, ali je teško ostvaruje. Razlog za to leži u tome što za činjenje dobra, služenje drugima, nije dovoljan samo razum, nego dobro i plemenito srce u kojem ima uvijek mjesta za drugoga, pogotovo onoga bližnjega kao što je majka. Utoliko bi se moglo reći da se dobar vjernik ne postaje toliko prekomjernom molitvom i prakticiranjem rituala koliko stvaranjem prostora za druge u vlastitom srcu. Tko u svom srcu ima mjesta za drugoga, spreman je uvijek biti mu na usluzi.
