Prilika
čini majstora
Možemo biti zahvalni što u današnjem svijetu dobivamo
toliko prilika za unaprijeđenje i boljitak. Pitanje je samo, koliko zapravo
prilika iskoristimo i zašto ih često ne prihvaćamo? Čovjek je na toliko načina
unaprijedio svijet i životni standard da puno stvari uzimamo zapravo zdravo za
gotovo. Ne moramo se brinuti o nekim stvarima koja su u prošlosti mučila naše
pretke. Olakšali smo sebi život i postojanje te ovaj težak život u ovom surovom
svijetu, učinili bar malo lakšim i jedostavnijim. To sve se nije dogodilo
sasvim slučajno, a ljudima je trebalo vremna da sve shvate onako kako treba.
Često netko, u jako kratkom vremenu, dobije puno
prilika koje ne iskoristi uvijek, ali se bar može potruditi da odabere one
najbolje. Postoji toliko prilika za unaprjeđenje zdravlja, edukacije, fizičkih
sposobnosti, stručnog usavršavanja, prekvalifikacija, putovanja, ljubavi, pa
čak i saznanja o stvarima i temama koje nas inače ne zanimaju. Prihvatiti
pruženu priliku je uvijek dobro, naročito ako će iz nje izroditi nešto novo,
neka nova sposobnost ili znanje, koje će nam pomoći u narednim iskustvima i
životu koji tek dolazi. Ako se i ne ispuni onako kako smo predviđali ili
željeli i dalje ćemo imati koristi jer možemo iz svakog iskustva izdvojiti ono
dobro i prihvatiti ga kao nove sastavnice naše osobnosti i spoznaje, prenijeti
ih u nova iskustva i tako olakšati sebi naredne situacije i rješavanje
problema.
Uvijek tražimo nešto bolje, jer smo navikli na dobro,
a i pohlepa nas vuče za većem i veličanstvenijem, što nije uvijek loše, ako se
kontrolira i ako imamo ispravne ciljeve u životu. Put ostvarenje ciljeva nikad
nije lak i ravan. Prepun je zavoja i isprepleten je raznim iskustvima i
događajima koji nisu uvijek ugodni i lijepi. Čovjek koji želi ostvariti svoje
ciljeve mora prihvatiti svaki izazov na tom krivudavom putu i suočiti se s njim
na najbolji mogući način u svojem najmoćnijem i najspremnijem stanju, kojeg
može prikupiti. U pokušajima ispravljanja tog puta, čovjek uviđa da donosi loše
odluke i čini loša djela, izbjegavajući obaveze i u neznanju pravi pogreške u
svojim izborima, jer je preskočio sve važne prilike u svom usavršavanju, koje
bi ga pripremile i poučile vrijednostima i znanju. Čovjek treba prihvatiti
pružene prilike, koje god mu se predoče i moralno ih vrednovati, izabrati dobro
i steći, za sebe i društvo, nove sposobnosti i znanja, koji će pridonijeti
boljitku.
Ali kao da su ljudi zaboravili na tako jednostavnu
poruku, i zaista započeli izbjegavati i ne prihvaćati prilike, pokušavajući
izbjeći dodatne obveze, koje bi im navodno protratile njihovo tako dragocjeno
vrijeme. Neki su vjerojatno zaboravili, neke je možda strah, neki su
nezainteresirani, ali to su sve loše izlike za izbjegavanje obaveza i opasnosti
da ne bi drugi vidjeli koliko toga ne znaju. Ne shvaćaju da time propuštaju
važne životne lekcije i znanja koja će im olakšati život. Nije problem što će
netko propustiti par prilika zbog drugih vrijednosti i obaveza, ali ćemo
moralnost svojih odluka uvidjeti tek nakon određenog vremena. Kada nas naša
starost bude upitala za našu sreću i zadovoljstvo. Hoćemo li tada imati spreman
odgovor? Onaj tko bude imao spreman odgovor neće zažaliti niti za jednim
trenutkom niti za ijednom odlukom, čak ni za lošim djelima koje je napravio, jer
zna da je život težak, ali da je on sam, kao pojedinac, učinio sve za što je
bio sposoban da ovaj svijet ne učini još gorim nego što on zaista jest. Oni,
koji ne budu imali odgovor na takvo pitanje, koje dolazi samo od sebe, sami ga
sebi postavljamo, ono se ne čuje, nitko ga ne izgovori, ali nosi toliko
osjećaja i uspomena da je sposobno čovjeka uzdignuti do nebesa ili srušiti do
podzemlja; oni će žaliti za svojim potraćenim životom, grist će ih savjest što
su krivo odabrali ili su sasvim zanemarili pružene prilike, bit će nesretni i
niti jedno dobro djelo ili uspjeh neće moći isprati ljagu vlastitog grizodušja.
Prilike nas dovode ili do propasti ili do veličanstva.
Puno više je onih koji nam pomažu, a i one koje nas mogu oštetiti možemo
pretvoriti u dobre, snažnim razumom i ispravnim odlukama. Od prilika naučimo
hodati i govoriti, socijaliziramo se sa drugim djecom, a kasnije s drugim
ljudima, naučimo sve što znamo, onaj tko puno zna iskoristio je puno prilika,
onaj tko malo zna nije ih puno iskoristio, žalosno je što to često budu iste
prilike, prilikama otkrivamo životne suputnike, prihvaćamo i odbijamo
prijateljstva, i naposljetku umiremo od prilika, prihvaćenih i odbijenih, kroz
cijeli naš život. Još je tužnije što neki dobiju veliki broj prilika a ne iskoriste
ih, dok negdje postoji netko tko bi ih rado iskoristio. Prihvaćanje jedne
prilike dovodi do otvaranja drugih, više njih. Tako se razvijamo i tu uviđamo
smisao riječi: „Onaj koji ima puno, još će mu se dati, a onaj koji ima malo još
će mu se oduzeti“!
Ne želimo postati jednaki jedni drugima, različiti smo i to nas čini lijepima, zato prihvaćanje prilika od jednog čovjeka može stvoriti velikana i to na pošten način, njegovim trudom i zalaganjem, a njemu nikad nije lako, iako on to prihvaća jer ima organizirane ciljeve
