Od straha do hrabrosti
Čovjek ima nebrojeno razloga za
strah i tjeskobu, koji mu svakog dana mogu otežavati i onako površinski težak i
surov život. Naravno, većinu strahova sami odabiremo i sami se prepuštamo da
nas vlastite misli uznemiravaju i opterećuju. Posebna smo bića ovog svijeta,
jer smo svjesni stvarnosti i sposobni smo razumjeti vrijeme i prostor onako
kako ni jedna životinja, u povijesti evolucije, nije uspjela razviti. Podarena
nam je sposobnost shvaćanja stvari koje muče samo čovjeka i oko kojih se samo
čovjek može zabrinuti i u kojima samo on može pronaći neki problem i opasnost.
Može se reći da se čovjek plaši
svega što postoji, poznatog, a naročito onoga nepoznatog. Ipak, nešto vuče
čovjeka da se suprostavi svojim strahovima i zađe u mrak, u nepoznate krajeve i
u najzlobnija mjesta i trenutke svijesti i povijesti. Većinu stvari, kojih se
čovjek plaši, stvorio je sam. To je samo dokaz koliko ljudski um, svojim
shvaćanjem, može naštetiti postojanju čovjeka čak i na jako dugo vremena. Kada
znamo što nas plaši i što nas može ozlijediti, sposobni smo da takva saznanja
iskoristimo u najgore moguće svrhe koje bi, a u povijesti i jesu, donijele puno
zla i patnje. Svo zlo i sve čega bi se čovjek trebao stidjeti, proistaklo je iz
njegove sposobnosti razmišljanja, shavćanja boli i patnje, ljudske mržnje i
oholosti, ljubomore i zavisti, ali nažalost ponekad i zbog obmana i prevara,
kada su staradli nevin ljudi zbog nečije odmazde i vlastitog straha od gubitka.
Iako, takve sposobnosti razmišljanja mogu stvoriti i lijepe i dobre stvari, kao
što su umjetnička djela, knjige od kojih zastaje dah, pjesme kojima se divi
čitav svijet i otkrića zbog kojih se čovjek ponovno iznova i iznova preispituje
o svojem postojanju i postojanju svega svijeta.
Najveća zla povijesti i najteže
patnje čovjekovog postojanja proistekla su iz ljudskog straha. Čudno je što
čovjek uopće može opstati na svijestu pod teretom znanja koliko je zla stvorio,
što je sve njegov bolesni, ali čudesni, um smislio i koliko će još zla
postaviti pred tron višeg dostojanstva i dobra. Sama spoznaja da je život
ograničen, da smo ranjivi, da ćemo se susresti s patnjom, bolesti i smrću,
dovoljna je da i u najsnažnijem čovjeku pobudi tjeskobu i strah, ali ipak
opstajemo prihvaćajući sva zla ovoga svijeta, nadajući se nečemu boljem i
smanjenju te iste patnje kako bi naši nasljednici, koliko je to moguće,
iskusili manju patnju i strah.
Koliki god strah bio važno je
pogledati ga u oči i boriti se, ako treba i sami. Dokazi i literatura je oko
toga vrlo jasna. Čovjek se mora susretati sa strahovima kako bi postigao svoje
ciljeve i živio onako kako to sebi zamišlja. Pogledajte priče koje su vam
pričali kada ste bili mali, a koje sada često možete pogledati i u animiranim i
klasičnim fimovima. Postoje samo dvije vrste filmova i priča, romanse i priče o
borbi dobra i zla. Koliko samo znate priča o prinčevima koji se moraju boriti
protiv zmajeva, čudovišta i neprijatelja kako bi spasili lijepu princezu. Čak
se i u religijama svijeta spominju sustreti sa strahovima i borbom protiv zla.
Mnogi su se biblijski likovi morali suočiti sa svojim strahovima u cilju
ispunjenja Božjeg plana i ostvarenja pobjede. Mnogi su se povijesni sveci,
kojima se i danas molimo i koje štujemo u svojim običajima, suočavali sa zlom i
strahom kako bi obranili svoju vjeru i svoj narod, a sada uživaju u slavi s
Gospodinom. Primjera radi, hrvatski je svećenik dao svoj život za Krista i
vjeru, suočivši se sa smrću ne popuštajući i ne tajeći svoje vjere i svojih
korijena. Jedan je od tri hrvatska sveca po imenu Marko Stjepan Krizin, poznat
kao Marko Križevčanin.
Suočavanje sa stahovima ne čini
svijet manje opasnim ili ljepšimili čovjeka manje uplašenim, jer i dalje u
njemu postoji zlo, smrt i patnja, koja dočekuje svakoga tko udahne dan života.
Borba sa trahovima ojačava čovjeka, on postaje hrabriji i snažniji pa svijet
gleda s visoke gore koju je teško zauzeti. Kada postanemo hrabriji, svijet je i
dalje okrutno i opasno mjesto kako je i prije bilo, ako čak ne i gore nego
prije, ali postoji to nešto u čovjeku što odgovara na sva zla i strahove
svijeta i što ga ojačava i drži na životu svo ovo vrijeme kroz cijelu poznatu i
nepoznatu povijest.
Strah nas je prolosti jer možemo
vidjeti na što je čovjek sve spreman, strah nas je sadašnjosti, jer znamo
koliko imamo problema i koliko patimo, ali najviše bi nas trebalo biti strah
budućnosti, jer smo i sami svjesni da zlo dolazi i da ćemo se morati pribrati i
suočiti se sa zmajevima života. Moramo postati hrabriji i samosvijesni svega
što nas okružuje i što nas sve čeka, predvidjeti budućnost, jer smo za to
itekako sposobni, naoštriti koplja i pripremimiti se za zmajeve koji nas
čekaju.
