Postrojavanje DVD Matići 1985. godine
prigodom prijema novih članova
Matićki
vatrogasci utemeljeni su 14. 2. 1967. godine, na dan sv. Valentina, ali sumnjam
da ih je mnogo, u to vrijeme, znalo da je dan zaljubljenih.
Danas kada je
razgrtanje snijega osnovna djelatnost vatrogasne postrojbe u Matićima koja od
rata stalno broji tri člana, teško je povjerovati koliki je ugled i značaj
imala u vrijeme svog osnivanja.
Sredinom
šezdesetih godina proteklog stoljeća stvoreni su uvjeti da se i u Matićima
osnuje DVD. Inicijativu je pokrenuo Luka Draganović, uz potporu mjesnih vlasti,
desetak godina ranije, ali do realizacije došlo je u gore navedeno vrijeme.
Biti vatrogasac
i nositi odoru, tada, imalo je svoju draž. Društveni sustav koji je je bio na
vlasti preferirao je stvaranje raznih vidova udruga na uštrb pojedinca. Biti
dio organiziranog društva/udruge značilo je socijalizaciju i prihvaćanje
individue od strane zajednice u kojoj ista živi. Imajući to u vidu nimalo ne
čudi brojka od točno 100 aktivnih članova 1985. godine.
Početak je,
kao što se vidi na koricama matične knjige DVD, bio 14. 2. 1967. godine. Inicijativni
odbor na čelu s Lukom Draganovićem – Čičom uspio je ishoditi dozvolu za
registraciju DVD Matići. U početku društvo nije imalo adekvatne prostorije pa
su koristili dio Doma kulture. U prvoj generaciji bila su 33 vatrogasca s položenim
vatrogasnim ispitom. Nema konkretnog podatka kada je napravljena prva zgrada
DVD Matići, na Mitrovićki, ali većina se slaže da je to bilo 1970. godine. Tada
je nabavljena i druga malo jača crpka za gašenje požara. Crpka se zvala „Rosa
Baurer“ i bila je na drvenim kolicima koja su vatrogasci gurali do mjesta
požarišta. Kad bi došli na lokaciju tražili bi najbliži bunar u koji bi
ubacivali vatrogasno crijevo i ručno crpili vodu. Vrijeme je to kada je u selu
veliki broj drvenih pomoćnih objekata (ambari, kučari, koševi, obori, štale i
dr.) i kada su požari bili učestala pojava koja je odnosila materijalna dobra. Druga
generacija vatrogasaca primljena je u članstvo 1972. godine. Te godine
vatrogasni ispit položila su 22 mještanina sela. Nešto poslije vatrogasno
društvo dobilo je kombi (ne zna se točno godina) kojim je upravljao Ivan
Neretljak. Treća generacija vatrogasaca primljena je 1977. godine, 21 vatrogasac. Nova zgrada vatrogasnog doma napravljena je 1984. godine. Objekt je
podignut i na njega je stavljena betonska ploča, bez krova. Te iste godine
dobiven je traktor i cisterna. Naredne godine, 1985., primljena je četvrta
generacija vatrogasaca, njih 24. Ispostavilo se da je to i zadnja generacija
vatrogasaca temeljena na dragovoljnosti.
Najveće akcije
gašenja prije rata bile su; Kuća Peje Miškovića (Luke Josića), štagalj Blaža
Ivanovića (Blaž djeda Luke), sušnice za duhan kod Pave Miškovića (Mandića) i
Marka Grgića, pomoćne zgrade kod crkve i samostana na Raščici i dr.
Matična
knjiga DVD Matići iz koje su korišteni podatci za pravljenje priloga
Jedno od brojnih
vatrogasnih okupljanja
Prva
generacija vatrogasaca, 1967. godine
Luka Draganović – Čiča Tunjo Pejičić
Ivo Orkić – Mrkonjić Zvonko Orkić
Ivo Mišković Pavo Mišković
Marijan Mišković Martin Martinović
Toma Dabić Marijan Orkić
Marko Orkić Tunjo Mišković
Ivo Mikić – Tomin
Pejo Mišković
Pavo Mišković Luka Mikić
Anto
Draganović Iljo
Draganović
Joso Mišković Marko Mišković
Pejo Živković Joso Ivanović
Mato Mikić Ivo Dabić
Đuro Draganović Marko Matkić
Tunjo Mišković Marijan Matkić
Ilija Orkić Pejo Pradžiković
Pejo Draganović Iljo Bojanović
Ivo Babić - Sutrić
Druga
generacija vatrogasaca, 1972. godine
Pejo Mišković
Mirko Bojanović
Ivan Neretljak
M. Mišković
Ivo Draganović
Pavo Pejić
Vinko Dabić
Marko Ivanović
Anto Mišković
Luka Mišković
Marijan Orkić
Marijan Dabić
Drago Živković
Iljo Matkić
Anto Mišković
Marijan Mamić
Đuro Mamić
Joso Mišković
Mato Mikić
Joso Dabić
Anto Draganović
Ivo Matkić
Treća
generacija vatrogasaca, 1977. godine
Marijan Mišković
Zvonko Neretljak
Luka Draganović
Mato Mikić
Ilija Mikić
Marko Draganović
Pavo Antunović
Ivo Orkić
Luka Živković
Iljo Marković
Kruno Pejičić
Ivo Mišković
Marko Pejić
Mato Pejić
Blaž Pejić
Mato Mišković
Đuro Paradžiković
Blaž Mikić
Kruno Draganović
Đuro Draganović
Četvrta
generacija vatrogasaca, 1982. godine
Pavo
Dabić
Vinko Dabić
Pavo Damjanović
Marko Kobaš
Pejo Ivić
Mato Marković
Ivo Matkić
Marijan Matkić
Marko Matkić
Miroslav Mikić
Pejo Mikić
Joso Mišković
Iljo Orkić
Mato Orkić
Pejo Orkić
Predrag Orkić
Pavo Pavić
Pejo Pejić
Pavo Prgić
Ivo
Živković
Marijan Pejić
Ivo Pejić
Pavo Mišković
Tomo Mikić
Prva generacija dobitnika
Spomenice
Početkom
agresije na BiH, DVD Matići stavlja se na raspolaganje seoskom kriznom stožeru.
U početku postrojba je brojala 16 članova, ali ratni razvoj situacije nalagao
je njeno smanjenje i upućivanje njenih pripadnika na prvu crtu bojišnice. Nakon
prvih mjesec ili više dana postrojba je brojala 7 članova (Pavo Pavić, Ivo
Mišković, Luka Mikić, Đuro Mamić, Mato Mikić, Marijan Dabić i Ilija Orkić).
Baza postrojbe bila je nedovršeni objekt vatrogasnog doma na Mitrovićki.
Tijekom bjesomučnog granatiranja koje je bilo svakodnevno, dana 20. 8. 1992.
godine poginula su dva pripadnika vatrogasne postrojbe: Marijan Dabić i Ilija
Orkić.
Poginuli pripadnici vatrogasne postrojbe u
obrambenom Domovinskom ratu
Marijan Dabić
Ilija Orkić
Tijekom rata
matićki vatrogasci pokrivali su teritorij sela Matići, Bok i Oštra Luka. Bilo
je više intervencija tijekom rata a najteža je bila u Šepićima (Oštra Luka).
Kraj rata
postrojba je dočekala sa samo tri člana koji su dobili profesionalni status u
okviru DVD. Međunarodnom donacijom nadograđena je zgrada Doma 2001. godine.
Nadogradnja objekta
vatrogasnog doma, 2001. godine
Nakon rata
profesionalni vatrogasci u Matićima bili su: Pavo Pavić, Mato Mikić, Đuro
Mamić, Marijan Mamić i Anto Mišković.
Današnja
postava je: Ilija Pejičić, Iljo Mišković i Ilija Marković.
Prvi i
najdugovječniji predsjednik DVD bio je Luka Draganović, sve do svoje smrti.
Naslijedio ga je Ilija Matkić, njega Marijan Mamić, sljedeći je bio Mato Mikić
i naposljetku Ilija Pejičić.
Najviši
vatrogasni čin, oficir I klase, imao je Ivo Mišković - Šein. Ivo je obnašao
funkcije sekretara i komandira tijekom svoje vatrogasne karijere.
Prema
kazivanjima pojedinaca, Zvonko Orkić, također je bio vatrogasni oficir po činu,
ali u matičnoj knjizi piše samo da je obnašao dužnost komandira, bez čina. Ivan
Neretljak po činu je bio podoficir prije rata ali je nakon rata, 1999. godine,
dobio čin vatrogasnog časnika. Obnašao je dužnost komandira.
Podoficiri
još su bili: Joso Dabić, Luka Draganović – Lube, Anto Draganović, Ilija Matkić,
Marijan Matkić i Marijan Mišković. Podoficiri su obnašali dužnost komandira.
Mato Mikić je
bio dočasnik što znači da je čin dobio nakon rata.
Marko Matkić
obnašao je dužnost sekretara, Marijan Orkić
i Pavo Pavić obnašali su dužnost skladištara. Pejo Pejić – Plavi bio je
komandir pionira – vatrogasaca.
Odlikovanja su
uglavnom, barem po knjizi, bila Spomenice za 10 godina vatrogasne službe i
brončano odličje za Luku Draganovića- Čiču.
Danas društvo
pripada županijskom vatrogasnom savezu Županije Posavske, dok na općinskom
nivou, nadležno tijelo im je Civilna zaštita općine Orašje.
Ono što bode
u oči svakako je nebriga i maćehinski odnos nadležnih općinskih i županijskih
tijela naspram ove postrojbe. Prvo im je oduzeta nadležnost za sela Bok i Oštra
Luka te dodijeljena DVD Tolisa, a potom i obećano navalno vatrogasno vozilo.
Ono gore navedeno da im je osnovna djelatnost razgrtanje snijega i pranje
školskog igrališta i to ako im mjesna zajednica da goriva za traktor, nije
nikakva pošalica nego današnja zbilja, nekada velikog i uglednog
društva/udruge.
Joso
Orkić