Osvrt na drugu nedjelju došašća.

dr. fra Luka Marković

ČUDA SU UVIJEK VEZANA UZ NADU

Današnja čitanja donose dvije važne poruke. Prva dolazi iz knjige proroka Baruha. Upozorava Židove da svakom zlu dođe kraj, jer Bog ne zabravlja potlačene. Malo je naroda u povijesti koji su prošli trnoviti put poput Židova. Na tom narodu se nakon tisućljetnih protjerivanja s vlastitih ognjišta, ali i zla koje ga je zadesilo od strane nacističke ideologije, ostvarilo proroštvo Baruha upućeno Jeruzalemu: „Otišli su pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća u slavlju.“ Doista, niti jedan narod kroz povijest se nije u tolikom broju i s toliko oduševljenja kao Židovi vratio u zemlju očeva i majki. Današnja židovska država svoju opstojnost može zahvaliti tom povratku protjeranih i raseljenih Židova. Do povratka je došlo zahvaljujući ljubavi prema rodnom kraju, ali i kontinuiranom radu svih Židova da se to dogodi. Taj rijetko viđeni događaj bi trebao biti poticaj Židovima da ne čine zlo drugima, da paze kako se odnose prema Palestincima. Nitko nema pravo svoju sreću graditi na nesreći drugoga.
Druga poruka dolazi iz Evanđelja. Malo je europskih naroda koji su u tolikom postotku raseljeni kao hrvatski. Svaki drugi Hrvat, ako se uzme u obzir i najnovije iseljavanje, živi danas izvan Hrvatske i BiH. Na velikom simpoziju u Zagrebu - na temu „Iseljeništvo i povratništvo“ - na kojem sam imao čast biti jedan od predavača, rekao sam i to kako povratništva može biti. Ali da bi do njega došlo, moraju politika, Crkva i čitavo društvo željeti to istinski. Nije dovoljno samo pričati o tome. Moraju biti stvoreni povoljni, pravedni, prosperitetni i humani uvjeti za povratak. U tom kontekstu velika pouka mogu biti riječi današnjega Evanđelja u kojem Ivan poziva na pripravljanje puta Gospodinu – poravnavanje staza, ispunjenja dolina, kao i slijeganje gora i brežuljaka. To bi u prenesenom smislu značilo da hrvatsko društvo – kao i čitav svijet - treba biti uređeno pravednije, ljepše, mirotvornije, s manje korupcije a više poštenja, s manje pohlepe a više solidarnosti, s manje zavisti i mržnje a više ljubavi. Ako do toga dođe, bit će u njemu prisutan i Gospodin. Tamo gdje je Gospodin istinski prisutan u politici i Crkvi, tamo ljudi rado žive. A gdje ljudi rado žive, tamo se vraćaju oni koji su morali otići zbog terora neprijatelja, protjerivanja ili loše politike lažnih domoljuba. U tom pogledu Židovi mogu biti Hrvatima uzor.
Jedna mudra afrička poslovica kaže da je za dobar odgoj djeteta potrebno čitavo selo, a ne samo roditelji. Slično bi se moglo reći da je za povratak iseljenika potrebno čitavo hrvatsko društvo. O tome bi trebali razmisliti oni u politici, Crkvi, među poslodavcima i sindikatima koji jako puno pričaju o povratništvu a ne čine ništa da do njega dođe. Da Židovi tako rade, ne bi bilo danas židovske države niti tolikoga povratka iz dijaspore. Da su Hrvati nakon osamostaljivanja doista uvažili univerzalne vrijednosti koje proizlaze iz Evanđelja, da pojedini političari, pa i crkveni ljudi, nisu mislili samo na sebe, ne bi bilo niti toliko iseljavanja. Biblija upozorava uvijek iznova da se vjera ne manifestira toliko količinom molitve koliko praktičnim životom.

MANDA KOPIĆ 07.11.1946.-02.12.2021.

Na žalost, jučer nas je zauvijek napustila i 28 osoba u ovoj tekućoj godini.

U 76. godini života, napustila nas je Manda Kopić.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine i svjetlost vječna svjetlila joj.

Počivala u miru Božjem!


Iskrena sućut ožalošćenoj obitelji.


Duboka isprika što zbog tehnički razloga nismo stigli ranije objaviti!!!

ŽELJKO MIKIĆ-ZIKO 01.01.1961.-28.11.2021.

U 62. godini života napustio nas je još jedan Hrvatski vitez, branitelj, Željko Mikić-Ziko.

Većini Matićana poznat kao ugostitelj i vlasnik kultnog matićkog kafića „Park“.

Tijekom Domovinskog rata, 1992. godine, postavljen je na mjesto zapovjednika 2. satnije/2. bojne/106 brigade.

Popularni „Ziko“ bio je nogometaš nogometnog kluba Napredak, ali u matićkoj sportskoj priči ostat će ponajviše upamćen kao utemeljitelj, Prvi predsjednik i igrač, nogometnog kluba "Matići 88" Matići.


Neka mu je laka Hrvatska gruda za koju se borio. Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njemu.

Počivao u miru Božjem!

Iskrena sućut ožalošćenoj obitelji.

OSVRT NA PRVU NEDJELJU DOŠAŠĆA

fra Luka Marković

ČOVJEK MOŽE DRUGOME ČOVJEKU BITI „RAJ, ALI I PAKAO“

Poznati belgijski znanstvenik, katolički svećenik, Georges Lemaitre je tvorac priče o Velikom prasku (Big Bang). Naime, prema toj teoriji nastao je prije 13,5 milijardi godina eksplozijom sićušne čestice, nabijene energijom, čitav svemir. Ta je teorija o nastanku svijeta danas prihvaćena od gotovo svih znanstvenika, iako je, kako kaže američki astronom Carl Sagan, koji i sam vjeruje u nju, od toga gotovo lakše prihvatiti da je Bog sve stvorio iz ništa, kako opisuje Biblija. Prema razmišljanjima znanstvenika, naš svemir i svijet vratit će se urušavanjem za nekoliko milijardi godina ponovno u isto stanje. Dakle, još milijuni generacija, ako je vjerovati znanosti, ne trebaju imati strah od tog događaja. Iako su Isusovi učenici i prvi kršćani vjerovali da će se kraj svijeta dogoditi još za njihova života, još smo tu. Je li Isus mislio na nešto drugo ili se prevario? Očito je mislio na nešto drugo. To se da zaključiti iz njegovog slikovitog načina izražavanja.

Dakle nije govor o predviđenom kraju svemira i svijeta, nego o tome da je čovjek vrlo krhko stvorenje koje mora biti uvijek spremno suočiti se sa smrću. Utoliko zastrašujuću sliku Evanđelja ne treba shvatiti kao prijetnju, nego kao upozorenje čovjeku da osmisli svoj kratki i krhki život. Osmisliti ga može samo ukoliko dadne prednost miru umjesto svađi, toleranciji umjesto isključivosti, solidarnosti umjesto pohlepi, i prije svega ljubavi umjesto mržnji. Svaki čovjek koji je osjetio trenutak iskrene ljubavi, zna o čemu Isus govori. Uostalom, po ljudskom licu je lako prepoznati da li čovjek već ovdje i sada živi u „raju ili paklu“. Pojedinac ne mora biti uvijek sam kriv za svoje stanje „pakla“. Svatko od nas može biti drugome „raj ili pakao“. Isus poziva na to da čovjek čovjeku svojim životom ovdje i sada bude „raj, a ne pakao“. Isplati se činiti to, poruka je Isusa, jer je život kratak i nesiguran. Pitanje je hoćemo li imati vremena ispraviti naš loš odnos prema drugome, onaj odnos koji ga je gurnuo u „pakao“. To bi trebala biti misao vodilja u ovom vremenu iščekivanja za pojedince, obitelji i društvo u cjelini.