Prva
pomoć – odgovornost i ljubav
Prva pomoć – odgovornost i ljubav
Poznavanje pružanja prve pomoći je jako važno te za svaku osobu treba biti jedan od ciljeva tokom djetinjstva, nikad nije kasno da se nauči pravilno pružanje prve pomoći, da se zainteresira i omogući učenje prve pomoći. Tako da u budućnosti, u slučaju nesreće, uvijek ima netko tko je spreman i sposoban pomoći. I u zakonu o saobraćaju Bosne i Hercegovine, u članu 155. stoji: „ Lice koje se zatekne ili naiđe na mjesto saobraćajne nezgode u kojoj ima povrijeđenih dužno je da ukaže pomoć licima povrijeđenim u saobraćajnoj nezgodi.“ Ovo se odnosi na prometne nesreće, ali u svakoj nezgodi, kakvog god ona karaktera bila, treba biti dužan pomoći i osjećati se potrebitim da pomognete.
Učenje i prakticiranje prve pomoći kod nas se najviše provodi u osposobljavanju osoba za upravljanje motornim vozilima, iako i sada mnogi vozači nisu spremni pružiti prvu pomoć u slučaju potrebe ili je uopće ne znaju pružati. Osim u ovom slučaju u osnovnim i srednjim školama postoji vannastavna aktivnost u vidu sekcije prve pomoći. Na njoj učenici se upoznavanju s pravilima i načinima pružanja prve pomoći. Postoji i treća opcija, a to je učenje prve pomoći od ljudi koji su za to ovlašteni. U Crvenom križu, pružanje prve pomoći se jako njeguje i tamo se pridaje velika pozornost razvoju i stručnosti lica koja pružaju prvu pomoć. Iako danas čovjek sam može naučiti što god želi budući da je danas tehnologija čudo. Uz prave izvore i upute osoba može jako dobro naučiti principe i načine pružanja prve pomoći samo preko gledanja videozapisa s uputama i vlastitom sposobnosti.
Kod pružanja prve pomoći jako je važno ostati smiren i objektivno razmišljati. Samo pravilno i realno prosuđivanje situacije može dovesti do željenog učinka i spašavanja nečijeg života.
Zlatna pravila pružanja prve pomoći:
1. Sigurnost je uvijek na prvom mjestu- ne pokušavajte pomoći nekome ako bi time ugrozili vlastitu sigurnost. Neke su situacije posebno opasne kao što su požari ili prostorije s otrovnim supstancama, zato pokušajte uvijek prije pristupanja doznati što se dogodilo.
2. Osoba koja pristupa i pruža pomoć treba biti mirna i staložena, ostati hladne glave kako bi mogla dobro procjenjivati i donositi rijeko potrebne odluke kako bi pomoć bila uspješna. Na taj način djeluje smirujuće i ostvaruje pozitivan odnos s unesrećenim.
3. Prepoznavanje simptoma i tegobi omogućit će pravilno prepoznavanje stanja ili bolesti s kojima se susrećete.
4. Ozlijeđenu osobu po pravilu ne treba pomicati s mjesta na kojem ste je zatekli, naročito ako sumnjate na ozljede kralješnice. Osobu treba pomjeriti s mjesta nesreće jedino ako okolina i situacija ugrožavaju unesrećenog. U slučaju potrebnog pomicanja unesrećenog koji ima ozljede udova, udove prvo treba imobilizirati (postaviti ih u položaj u kojem nije moguće pokretanje istih).
5. U slučaju nesreće u kojoj je uključeno više osoba potrebno je prosuditi stupanj ozlijeđenosti i potrebe za pomoći (trijaža) te prvo pomoći onima čiji je život najugroženiji.
6. Važno je da pri pružanju pomoći ostati priseban i ne pokušavati pomoći više nego što možemo kako ne bi pogoršali situaciju. Treba odmah, pri dolasku na mjesto nesreće, pozvati hitnu medicinsku pomoć. U slučaju da niste u mogućnosti pozvati pomoć zamolite nekoga iz okoline da to učini. Ako sami zovete hitnu medicinsku pomoć trebate ih uputiti na točno mjesto nesreće, izvijestiti o broju unesrećenih i prirodi rana i bolesti, ne napuštati unesrećene te ne prekidati vezu s hitnom medicinskom pomoći.
7. Do dolaska hitne medicinske pomoći ne napuštati unesrećenog te konstantno mjeriti vitalne znakove i pomoći koliko god je to u našoj moći
Kada pristupate ozlijeđenoj osobi trebate biti smireni i razumni. Ostvarivanje kontakta i komunikacije s ozlijeđenim je od velike važnosti. Trebate osigurati okolinu kako ona ne bi mogla nauditi ni vama ni ozlijeđenom, pitati što se dogodilo. Pozvati hitnu medicinsku pomoć i tražiti pomoć od prisutnih. Prvim pregledom unesrećenog treba ustanoviti ozljede ili bolesti koje ugrožavanju njegovo zdravlje i život. Nakon detektiranja ozljeda treba sanirati ozlijede na najefikasniji mogući način. Pitati za alergije , bolesti i konzumiranje lijekova te za osobne podatke (ime i prezime, mjesto stanovanja, dob, krvna grupa…). Cijelo vrijeme treba razgovarati s unesrećenim i uz fizičku pružiti mu i psihološku pomoć. Potrebno je svake 2 minute provjeravati vitalne funkcije, naročito kod unesrećenih bez svijesti. Pri dolasku stručne pomoći izvijestiti o učinjenim stvarima i saznanjima o unesrećenom.
Stupanj potrebe i prvenstva kome se pruža pomoć naziva se trijaža. Postoji 4 stupnja trijaže, svaki stupanj uključuje karakterističnu ozljedu:
1. Besvjesna stanja, amputacije dijelova tijela, gušenje, astmatični napad, epileptični napad, srčani udar, moždani udar, kolaps, ozljede šupljina trupa (otvorene ozljede prsa i stomaka te unutarnje krvarenje)…
2. Jaka i slaba krvarenja, otvoreni prijelomi
3. Opekline i smrzotine
4. Zatvoreni prijelomi kostiju
Postoji jedan jako veliki problem kod pružanja pomoći u okolini gdje ima puno ljudi, a to je da nitko ne želi preuzeti odgovornost i pristupiti unesrećenom. To se naziva difuzija odgovornosti. Kada se nešto dogodi svi misle „Već će netko pomoći, ne moram se ja miješat!“ To je jako pogrešno i treba izbjegavati takvo razmišljanje.
Naravno ako smatrate da niste dovoljno educirani da pristupite i direktno pomognete unesrećenom, bolje i ne pristupati jer bi mogli napraviti više štete nego koristi. Postoji, ipak, način da pomognete. Pozovite hitnu pomoć, tražite pomoć i tražite od ljudi oko sebe da preuzmu odgovornost, pomozite onima koji direktno pomažu.
Na svima nama je odgovornost da pomognemo u slučaju nezgode i toga nas ne treba biti strah. Kada se dogodi tada nema povratka i možda ćete baš tada zažaliti što niste educirani za pravilno pružanje prve pomoći.
