Zašto trebate posjetiti Bosnu i
Hercegovinu?
Plava boja sukladna onoj Europske unije,
žuti trokut simbolizira geografski oblik države i sa svoja tri vrha, tri
konstitutivna naroda, koji u njoj žive i koji njome vladaju, devet bijelih
zvijezda, od kojih su prva i posljednja polovične, simboliziraju Europu i
beskonačnost. Moglo bi se reći da plava boja označava bogatstvo voda kojima
obiluje Bosna i Hercegovina, žuta boja, da simbolizira rodnu zemlju i njive, a
bijela boja zvijezda planinske vrhove, koji često ostaju zabjeljeni i cijele
godine od zimskog snijega.
Prvi put spomenuta u desetom stoljeću,
Bosna je bila malo područje oko gornjeg toka rijeke Bosne. Nitko nije ni slutio
da će tako mala zemlja postati vrlo utjecajna u ispisivanju povijesti regije, ali
i svijeta. Od dvanaestog do kraja četrnaestog stoljeća, prostorom današnje
Bosne i Hercegovine, vladali su banovi. Nakon toga Bosna postaje kraljevstvo,
koje će trajati sve do njegovog pada u petnaestom stoljeću pod silama Osmanskog
carstva. Osmanlije su svoju vlast držale sve do kraja devetnaestog stoljeća,
kada prostor današnje Bosne i Hercegovine okupira Austro-Ugarska kruna, koja će
ju anektirati početkom idućeg stoljeća. Do početka Prvog svjetskog rata, Austro
–Ugari su vladali Bosnom i Hercegovinom, a po završetku rata, Bosna postaje dio
Kraljevine SHS[1] sve do Drugog svjetskog
rata. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je bila dio
Nezavisne Države Hrvatske, da bi poslije rata ponovno ušla u zajedničku državu,
nalik na Kraljevinu SHS, kao Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina u
sastavu Socijalističko-Federativne Republike Jugoslavije sve do devedesetih
godina prošlog stoljeća. Nakon Domovinskog i građanskog rata u Bosni i
Hercegovini, početkom devedesetih godina, Bosna i Hercegovina iz rata izlazi
kao neovisna država kakvu je danas poznajemo. U deset stoljeća postojanja,
Bosnom su vladali razni vladari. Iliri, Kelti, Rimljani, Germani, Bizant,
Hrvati, Srbi, Mađari, Talijani, Osmanlije, Austro-Ugari, Jugoslaveni, Nijemci, a
ponajmanje su Bosnom vladali njezini sinovi. Na bosanskoj granici je bilo
razgraničenje Osmanskog carstva i Europe. Na bosanskoj granici je bilo
razgraničenje istoka i zapada, katolila i pravoslavaca. U Bosni je izbio Prvi
svjetski rat, a drugi je posljedica prvog. Ulazak u dvadeset prvo stoljeće
obilježio je rat u Bosni i Hercegovini. Svi vladari i osvajači su ostavljali
trag na bosanskoj zemlji, ljudima i kulturi. Rimljani su bili, sada ih više
nema. Osmanlije su bili, sada ih više nema. Austro-Ugari su bili, sada ih više
nema. Jugoslavija je bila, sada je više nema. Bosna i Hercegovina i dalje
stoji, ranjena, ali ponosna.
Sve što je oku lijepo, sve što srce
može poželjeti, sve što bi duša zatražila, sve bi mogli pronaći u Bosni i
Hercegovini. To je zemlja vode, zemlje, neba i ljepote. Na sjeveru Sava svojim
tokom ocrtava granice zemlje. Široka i snažna donosi plodnost sjevernim
ravnicama i poljima, žitnicama države. S juga je osnažuju velike Bosanke, Vrbas
i Bosna, a pri samom kraju granica pridružuje joj se Drina, koja svojim koritom
čini istočnu granicu zemlje. Hladna i hirovita teži silini i napretku pa se
pridružuje sestri Savi. Ponekad se sestre udruže i opomenu svojim silama ljude
Bosne i Hercegovine, vraćaju im jedinstvo, slogu i strahopoštovanje poplavama i
bujicama. Nedavno smo ponovno bili opominjani[2],
zbog vlastitog grijeha, ali rijeke nemaju milosti, zato smo godinu dana živjeli
u strahu, a i sada nas je strah, jer ne znamo što budućnost nosi. Sa
sjeverozapada, Savi se pridružuje najčistija, najbistrija, najnevinija rijeka, Una.
Ljepota je ono što ju krasi. Svojim slapovima i bistrinom očarala bi svaki
pogled, koji bi pao na njene valove. Neretva, žila kucavica Hercegovine, krene
prema sjeveru, pa se predomisli na jug, a završi na zapadu. Zelena i plodna za
krški reljef Hercegovine, ponos je i svetost tog kraja. Svaka od rijeka je
nepredvidiva i burna, za razliku od mirnijih jezera. Umjetna jezera u riječnim
kotlinama, sve do „gorskih očiju“, prirodnih planinskih jezera, koje svojim
plavetnilom i bistrinom gledaju prema nebesima kao divovske oči. Priče govore,
kako su planinska jezera vrvila vilama i ostalim šumskim stvorenjima, koja nisu
uvijek bila sklona ljudima. I sol mora dotiče grubu bosansku zemlju. Malim zahvatom
zelenoplavog rajskog dodira tješimo se za vrijeme ljetnih vrućina. Od
sjeverozapada prema jugoistoku pruža se Dinarski pojas. Od Šatora do najvišeg
Maglića, Bosna i Hercegovina obiluje planinama, gorama i brdima. Kažu, kad bi
Bosnu izravnali, da bi bila k´o Amerika. Jug krase krške planine, Čvrsnica i
Vlašić, oko glavnog grada olimpijske planine Jahorina, Bjelašnica, Igman i
Trebević, a na sjeveroistoku, prema nizinama, planinske gore Majevica, Ozren,
Vučijak... Hercegovina se opisuje često u tri riječi: kamen, krš i maslina.
Krška polja između planina zrače ljepotom i plodnošću, naročito u dolini
Neretve.
Slaveni sami po sebi imaju razvijenu
kulturu i tradiciju. Kada im ubaciš dašak Austro-Ugarske, četristotinjak
godina Osmanlijske vladavine, rimske kulture, ilirskog nomadstva i mrvicu
današnjih razglabanja istoka i zapada, dobiješ Bosnu i Hercegovinu. Za Bosnu se
može reći da je ona Eurposki Jeruzalem ili da čini osovinu s Istambulom, kao
mjesto susreta istoka i zapada. Baš kao i u Jeruzalemu, koji je kolijevka
monoteističkih religija, Bosna je kolijevka istoka, zapada i juga. Susret
zapadnjačkog katoličanstva, istočnog pravoslavlja i južnog i jugoistočnog
islama, je ono što čini Bosnu i Hercegovinu tako unikatnom. Dugostoljetna
vladavina Osmanskog carstva rezultirala je prihvaćanjem dijela kulture i
običaja islama i istoka. Oni koji nisu prihvaćali u potpunosti tu kulturu,
svoju su morali prilagoditi njenom utjecaju. Danas je od tog razdoblja ostalo
nebrojeno spomenika i obilježja, koja svojom veličinom i ljepotom daju poseban
štih već veličanstvenoj kulturi. Veliki broj džamija i mostova niklo je u tom
razdoblju od nekoliko stoljeća. Austro-Ugarska je, za svoje kratko vrijeme
vladanja, uspjela ostaviti veliki trag u kulturi i graditeljstvu Bosne i
Hercegovine. Nagli utjecaj razvijenijeg zapada, nakon Osmanlijske vladavine,
donijelo je revoluciju u zemlji. Tako je u Sarajevu krenuo prvi električni
tramvaj. Ceste, administrativne zgrade, vodoopskrba i još mnogo toga, bili su
plod Austro-Ugarske. Državljani Bosne i Hercegovine su do 2014. godine imali
besplatno školovanje u Austriji, zbog potpisanog ugovora između tadašnje Bosne
i Austro-Ugarskog carstva. Spoj istoka i zapada se odražava u svakoj domeni
ljudskog života. Glazba, hrana, običaji, odjevanje, arhitektura, priče,
legende, vjerovanja, su sve plod spajanja svega i svačega. Tko god je mogao
nešto donijeti, u Bosni su to vrednovali i prihvaćali ili odbacivali. Zato u
Bosni možemo pronaći toliko dobrih stvari, jer smo kroz godine imali iskustva i
doticaj s raznim obilježjima, a povijest je učinila svoje i ono bolje, uvijek
ostavljala, dok je lošije odbacivala. U kulinarstvu se, vjerojatno najviše,
ističu povezanosti različitih kultura. Spoj mediterana, turske kuhinje,
talijanskog i francuskog načina pa i vlastitih prebiranja, izmjena i
kombiniranja starih recepata u nova kulinarska postignuća. Spoj kultura i
raznih povijesnih utjecaja vidi se i u književnosti, koja je bogata na svim
područjima. Nobelovac Ivo Andrić[3]
rekao je:“ Od svog porijekla i djetinjstva ne može
se lako pobijeći.“
Ljudi u Bosni i Hercegovini su vrlo
posebni i u regiji i u svijetu. Možda bi se to moglo reći za svaki narod,
naciju ili određenu skupinu ljudi i bili bi vjerojatno u pravu, ali
predstavnici Bosne i Hercegovine su ljudi različitih naroda pa čak i nacionalnosti,
religija i uvjerenja. Svatko tko živi određeno vrijeme u Bosni i Hercegovini,
dobije iskustvo s ljudima punim prijatnosti, veselja i otvorenosti. Naši su
ljudi takvi, da će sami prići, pružiti pomoć, ako vide da si u nevolji ili
problemu, pružit će ti ruku nevažno tko si, paradoksalno koliko smo poznati u svijetu,
da se ne volimo međusobno. Bosanski čovjek je napaćen, izmoren i ranjen, zbog
toga je vjerojatno tako i dobar, jer je iskusio zlo i patnju pa mu je dosta
svega i želi se popraviti, ne želi više biti marioneta i trpjeti nepotrebno zlo
i patnju. Poznati smo kao veseljaci, ljudi, koji žive od rada i pjesme, slavlja
i tuge. Kod nas se sa pjesmom i rađa i umire, ili se puno pije ili se ne pije
nikako. Kada nešto netko slavi, onda slave svi, do kojih može slavlje doći. U
Bosni se ne kaže otvori usta, nego „zini“. U Bosni čarape ne smrde, nego se
„čuju“. Kod nas se „ganjaju papiri“, „odvraće muzika“, „pita ku’va“, televizor
gori“ i samo se u Bosni bude „najprvi i najglavniji“ i ja mislim da je sve to
čarobno. Ljudi u Bosni su dobri i poštuju svakoga, tko poštuje njih.
Bosna i Hercegovina jest mala zemlja,
ali je bogata svime što čovjek može ponuditi i potražiti. Njezini geografski
smještaj i burna povijest, omogućili su joj da postane jedna od
najzanimljivijih zemalja svijeta, s najraznolikijom ponudom kulture, spomenika,
povijesti i prirode. Za posjetiti Bosnu i Hercegovinu dovoljan je razlog
upoznavanje novih ljudi, koji će svakoga dočekati s osmjehom i svojim načinom
života, pružit će ruku prijateljstva u nadi da će onaj drugi to isto učiniti.
Bogatstvo prirode, flore i faune dodatno uljepšava vizualni doživljaj ljepote
ove zemlje. Doći u Bosnu, a ne posjetiti neke od veličanstvenih slapova rijeka,
Une, Trebižata, Bregave i drugih, neke od veličasntvenih planina i gora poput
Mjevice, Kozare, Vlašića i Jahorine, je sramota i propuštena prilika. Također,
vrijedi posjetiti neke od nacionalnih parkova ili parkova prirode, kao što su
Sutjeska i Hutovo blato, kao i Perućicu, koja je posljednja prašuma u Europi.
Obavezno je pri posjeti Bosne i Hercegovine kušati što više nacionalnih i
autohtonih specijaliteta, od travničkog sira, sarme i ćevapa sve do baklave i
hurmašica. U Bosni i Hercegovini velika se pozornost predaje tradiciji i
običajima, zato posjete nastupima kulturnih umjetničkih društava privlače dosta
turista. Uz njih tu su i muzeji, spomen obilježja i sobe sjećanja na na razna
događanja i velikane bosansko-hercegovačke povijesti. Srebrenica-Potočari
memorijalni centar, memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića i još puno, puno
toga. Mostar je jedan od najljepših europskih gradova, a samo je jedan od
bisera Bosne i Hercegovine. Također je preporučljivo posjetiti Stari most u
Mostaru, most Mehmed paše Sokolovića na Drini, Latinsku ćupriju (Principov
most) u Sarajevu gdje je izvršen atentat na prijestolonasljednika Franca
Ferdinanda, Tunel nade u Sarajevu kroz koji je dostavljana hrana u okupirani
grad devedesetih godina prošlog stoljeća, Međugorje vjersko svetište,
Baščaršiju ili bilo koje drugo mjesto u Bosni i Hercegovini, sva ona čuvaju neku
svoju priču i tajnu, koju treba otkriti. Uz svu povijest i kulturu dočekat će
vas skijanje, rafting, paraglajding, kanjoning, jeep safari, panoramsko letenje
i sve što čovjek može zamisliti. U Bosni možete posjetiti i navodnu „piramidu“
u Visokom, odnosno brdo Visočica za koje neki smatraju da je piramida izgrađena
ljudskim snagama.
Opstala je pod pritiskom velikih sila,
mnogi su je pokušali preuzeti, razoriti i uništiti, ali nisu uspjeli. Danas ona
predstavlja jedinstveno političko, geografsko i kulturno uređenje koje još
uvijek čeka svojih pet minuta. Bosna i Hercegovina postoji, a naš zadatak je
upoznati je i otkriti njezine tajne, koje su se nakupljale godinama i
stoljećima, a i danas se rađaju nove nade, novi izazovi i nove prilike za
istraživanje, adrenalin i uživanje. Što god tražili, pokušajte pronaći u Bosni
i Hercegovini nećete pogriješiti, možda ne pronađete ono što ste tražili, ali
sigurno se nećete razočarati. Pjesma iz usmene predaje kaže:
„Posavka[4]
je sokola molila: Moj sokole daj mi svoja krila,
Da preletim, brda i doline, moje Bosne
i Hercegovine.
Brza Drina da mi lice mije[5],
čista Una pletenice vije[6].
Vrbas bio zlatna ogrlica, a Neretva
šarena tkanica[7].
Sinje more, biserom me kiti[8],
da se mogu sa vija[9] vratiti.
Da se vratim Posavskome kraju, tamo
gdje je živjet ko u raju.“.“
[1]
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
[2] 2014.
dogodile su se strašne poplave u cijeloj zemlji u dolinama rijeka Save, Drine,
Bosne, Vrbasa, Ukrine i drugih
[3]
Bosanskohercegovački, hrvatski i srpski pjesnik i književnik, dobitnik Nobelove
nagrade za književnost 1961.
[4]
Stanovnica područja na sjeveru Bosne i Hercegovine uz rijeku Savu
[5] Pere,
umiva
[6] Vijori
[7] Otkan
pojas za struk
[8] Krasiti,
ukrašavati
[9] Puta
