FOTOALBUM: MOJA MLADOST - RUŽICA PEJIČIĆ

Ružica Pejić i Ana Mikić

NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE: MAJKA

 

Majka

Ako postoji i jedna stvar na ovome svijetu na kojoj bi se trebalo biti zahvalan to je majka. Majčinska ljubav je čisti izvor dobrote, pažnje, sreće, naklonosti, brige i humanosti koju često uzimamo zdravo za gotovo i na kojoj smo nerijetko nezahvalni. Teško je predočiti i skupiti na jedno mjesto sve zasluge, sva dobra djela, sve sate provedene uz postelju, svaki zalogaj koji nam je pružila, svaku batinu koju smo dobili za lekciju, svaku suzu koja je puštena zbog nas, a neki i dalje ne shvaćaju i ne prihvaćaju ljubav koja je jedinstvena i koju samo mi dobivamo bezuvijetno od svoje majke.

Nisu svi životne sreće da iskuse i osjete tako potrebnu pažnju majčinskog srca. Njih život i sreća nisu pomilovali, ne znaju brige materine i ljubav koju može pružiti meka ruka i toplo krilo. Takvima je svijet još ružnije mjesto s više patnje i ogorčenosti nego što bi čovijek mogao i trebao zaslužiti. Teško je živjeti bez majke i njene ljubavi, još je teže izgubiti ljubav i mjesto utjehe na koje smo navikli i koje nam je uvijek bilo mirna luka poslije olujnog mora.

Svakome je njegova majka najbolja i nju najviše voli, samo bi lud čovijek rekao i mislio drugačije. Nakon dugog puta i lutanja po svijetu, na kućnom pragu se prvo pada u majčin zagrljaj i traži mili poljubac koji je bio lijek za svaku bolest dok smo još kao djeca vjerovali da je majka najbolji liječnik. Majčino je jelo i svaki obrok koji napravi, bilo bolje od najboljeg, izmišljenog restorana i kuhinje koja postoji na svijetu. Nitko ne zna kao majka napraviti onako kako mi volimo jer smo na tome odrasli i na takvo smo navikli, bilo ono loše izgledom ili nezdravo po nekim standardima, najbolje je kad ga majčina ruka napravi. Uvijek je bila spremna bdjeti cijelu noć i biti utjeha u najlošijim vremenima. Kada nije bilo bogatsva i luksuza kakvog danas poznajemo s majkom nam nikad ništa nije nedostajalo, a nismo bili svijesni njezinih žrtava i odricanja.

Najveće dostignuće i blagoslov koji žena može podariti ovom svijetu je da postane majka i to bi trebao biti cilj svake žene u životu. Držati svoje dijete u rukama i brinuti se o njemu, odgajati ga i postaviti ga na pravi put kojim će on kročiti kroz život.

Najpoznatija majka koju pamti povijest, koja nije postala samo majka djeteta, bila je Blažena Djevica Marija. Ona je postala majka Boga i Čovjeka, postala je majka Crkve, postala je naša Majka, majka svih živih. Ona je majka koja je rekla svojevoljno „Da“ na pitanje, koje mnoge žene sebi popostavljaju, da li je vrijedno dovesti dijete na ovaj svijet i koja je prihvatila žrtvu i donijela na svijet Sina. Ona je prihvatila da njezin Sin pati i umre ona je krivac i zbog toga je propatila kao što i svaka majka pati za svojim djetetom. Skulptura koju je načinio renesansni kipar, slikar, arhitekt i pjesnik Michelangelo pod nazivom „Pieta“ koja prikazuje Mariju kako u naručju drži Kristovo mrtvo tijelo, jedno je od najveličanstvenijih plodova umijetnosti čovječanstva. Prikazuje žrtvu i patnju jedne majke koja pati za svojim sinom, kako je svijet uništio ono što je ona stvorila i što je jedino istinski voljela. Upravo to i jest uloga majčinstva i upravo to je život i žrtva koju svaka majka prihvaća donoseći na svijet novi život, svoje dijete. Majčinska žrtva jest dati svoje dijete da ide u svijet, da bude uništeno od strane svijeta i vidjeti ga kako pati, to je žrtva i to je istina jer to će se dogoditi, patit će ,imat će problema u životu, bit će bolestan, odbačen, morat će se suoočiti sa svojim pogreškama i katastrofama i umrijet će. I majka je toga svijesna i nada se da će bar živjeti tako da nešto postigne u životu i da sva ta patnja ne bude uzaludna. Marija je bila svijesna patnje i svega što će se dogoditi njenom djetetu i ipak je svojevoljno i svjesno izabrala život i svu patnju je prihvatila zbog ljubavi.

Danas nam je Marija uzor majčinstva i ljubavi zbog koje je propatila, zbog svojih djela i ljubavi dobila je mjesto na nebesima uz svog Sina i postala je Majka svijeta. Neka Marija bude primjer i utjeha svakoj curi, ženi i majci na ovom svijetu da spremno prihvati istinu  i ljubav majčinstva i življenja.

Trebamo biti zahvalni svojim majkama što su na, prvenstveno, podarile priliku života i potencijal uspjeha na ovome svijetu, što je toliko toga učinila za nas, a što može učiniti samo majka svome djetetu. Bit ćemo tužni i bit će nas strah onog dana kada izgubimo najvrijednije blago ovoga svijeta, kada više ne bude toplog krila koje će nas grijati, vruće pogače na stolu da nas dočeka i slatkog poljupca koji liječi sve rane. Tek onda kada shvatimo zašto mama voli koricu kruha, zašto voli više vodu nego sok, zašto odbija zadnju kockicu čokolade, zašto ne voli bombone i zašto ona uvijek zadnja jede, tek ćemo tada shvatiti koliko nas je majka voljela, koliko je propatila zbog nas i čega se sve odrekla kako nama ništa ne bi nedostajalo. Nema goreg zločina na ovom svijetu i većeg grijeha nego kada vidiš suze u majčinim očima i znaš da si ti kriv zbog toga.