„Sve što želite da drugi čine vama, činite i vi njima“
Čovjek je izbirljivo stvorenje, kojem nije uvijek sasvim svejedno što ili tko mu nailazi na put i s čim se sve mora susretati. Svi imamo svoja područja zanimanja i interesa, pa tako i biramo stvari i ljude koji su nam slični, jer ih lakše razumijemo i ugodni su za našu osobnost. Lijepo je imati sve pod kontrolom i predvidljivo, kada nam se svijet čini savršenim u nekim trenutcima jer sve poznajemo, zdravi smo, kontroliramo svoju budućnost i imamo ljude oko sebe koji nas poznaju u koje volimo. Nažalost, danas svijet kao da se okrenuo naglavačke. Počeli smo brinuti o drugima više nego što se brinemo o samom sebi. Znamo tuđe želje, navike, probleme, razmišljanja i previše se brinemo što i kako drugi da smo izgubili pojam o samom sebi.
U svijetu, više nego ikad, postoji diskriminacija i mržnja prema različitosti. Ružna i teška uvjerenja, poput rasizma, nacionalizma, antisemitizma i sličnih, već su ustaljena duže vrijme i čovjek ih je prepoznao kao loše i suzbija njihove namjere, što je naravno dobro. Ono što ruši današnjicu je činjenica da ljudi previše mrze druge ljude na različitim osnovama koje su toliko jednostavne da treći promatrač ne bi pronašao nikakve zamjerke, ali mi pronalazimo mržnju. Takav primjer se često susreće u grupama ljudi, kada jedni druge ne poznjau pa se lako prepuštaju predrasudama i stereotipima. Poznata je rečenica: „Nemoj s njime on je takav“! preuzmemo mišljnja drugih ljudi i preuzmemo ih kao svoja, umjesto da stvorimo svoja vlastita. Preuzeti nečije mišljenje nije toliko loše, ali racionalno i promišljeno, jer tada pokazujemo, sebi i drugima, da smo spremni za učenje, spremni smo za promjenu i napredak, ali svakako o tom razmišljanju moramo sami razmisliti i pokušati ga opovrgnuti prije preuzimanja. Svako mišljenje može biti i krivo i dobro, na nama je da presudimo hoćemo li ga prihvatiti u dobru ili zlu.
Mladi su zaokupljeni rasuđivanjem fizičkog svijeta, onime što mogu smisliti svojim osjetilima. Većini svojih uvjerenja su postigli na brz, ali često krivi, način. Ono dobro što posjeduju preuzeli su od starijih i iskusnijih ljudi. Zanemarene su psihološke činjenice, pozadinska priča i satnje određenog pojedinca o kojemu donosimo neki stav. Zato često u prijateljima pronađemo neprijatelje i u strancima utjehu. Kada bi ljudima, koji se tako lako osljanjaju na fizički presudu oduzeli njihovo najjače oružje, vid ili sluh, ostali bi sami u mraku, ne zato što ne vide ili ne čuju, nego zato što su izgubili sve ono čime su težili i shvaćali, odjednom bi se nalazili u slijepoj ulici i na početku svojeg stvaranja osobnosti. Teško je saznati zašto smo postali takva stvorenja, ali moramo shvatiti da nas to ne vodi dobru. Ponekad je teško susresti se i s različitim razmišljanjima. Moguće je da su ona i kriva i dobra, to ćemo jedino raspoznat ako dobro razmislimo. Ono što je zanimljivo je što ljudi sve više vjeruju samima sebi i određenim ljudima, a tuđa razmišljanja uopće ne vrednuju niti pokušavaju razmisliti o njima. Danas smo svi profesori, znanstvenici, inžinjeri i mudraci tako da nam nitko nije potreban sa strane, a ne shvaćamo da je puno, ali stvarno jako puno, stvari koje ne znamo naprema stvarima koje znamo. Sposobnost prihvaćanja drugog i različitog razmišljanja je odlika ljudi koji su spremni nešto naučiti, koji su spremni promijeniti šablon, spremni su prekinuti jednolikost i riskirati budućnost radi većeg dobra. Jako je teško prihvatiti činjenicu da smo bili mi u krivu i to mišljenje zamjeniti drugim. Potrebno je shvatiti pogrešnost našeg razmišljanja, izbrisati to mišljenje iz našeg sjećanja i prosudbe i na to mjesoto usaditi sjeme dobrog i pravednog suda i mišljenja.
Većina ljudi svijest poznaje, ali kao da je zapostavila, zlatno pravilo. „Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima“. Kada bi se skupila sva mudrost povijesti svijeta, svi zakoni i proroci i izdvojio jedan zakon, ovo bi bio taj zakon. Jedna jednostavna rečenica, kao ova, je sam zakon, ali i propozicija po kojoj se donose svi novi zakoni i pravila. Kada se malo protumači zlatno pravilo, možemo uvidjeti dublju priču od jednostavnih riječi, sve što želite da drugi čine vama, činite i vi njima. Jako je malo mudrosti u tome da budemo dobri prema drugim ljudima i nadati se da će i oni biti dobri prema nama, jer to je glupo, a zlatno pravilo nije glupo. Zlatno pravilo više upućuje na to da shvatimo što je dobro i kako bi stvari dobro funkcionirale kada bi se trudili oko samog sebe, onda ta shvaćanja pokušati prenijeti drugim ljudima kako bi i oni ostvarili dobar život i trudili se da svi žive u dobru. Mi kao da smo izgubili ovo pravilo i rijetko kada razmišljamo o stvarima koje trebamo činiti kako bi nama bilo dobro, a tek prenositi ih drugima za njihovo dobro. Naš je zadatak urediti samog sebe i riješiti svoje nedoumice i probleme, jer tko će ih drugi riješiti ako ne mi sami a nakon toga pokušati pomoć ljudima da i oni ostvare dobro i vjeruju u dobro i čine dobro.
Ne dopustimo vladanje površinskih uvjerenja i konzervativnosti umova, koji nam ne dozvoljavaju da se pomaknemo s mjesta na kojem stojima, a to mjesto je često pakao na zemlji u kojem se patimo. Dovedimo sebe i svoj dom u red, trudimo se biti dobra stvorenja, koja svijet čine boljim mjestom, pokušajmo pomoći drugima da shvate što je dobro, a što je zlo, moramo se zajedno truditi da postignemo zejdničke ciljeve na dobrobiti pojedinca.
