PROSLAVA 50. OBLJETNICE FILIJALNE CRKVE U MATIĆIMA

POEZIJA ČETVRTKOM

Čovjek  što u kafani sjedi sam.

           

            Ne poznavah onog čovjeka,

         Vidjeh ga i prije, ali uočih ga tek sada.

         Gusta,  jaka, crna kosa,

         krasila je njegovu staračku glavu.

         Doista, kažem vam, ne imade svatko takvu glavu.

         Kafanskom zakonitošću nađe se ubrzo taj čovjek u društvu mom.

         Znaš li tko je Marijan Franjin? Znaš li tko je Mata?

         Iskonske hrvatske riječi ubrzo zaplaviše kafanu,

         stihovi pjesama čuvenih, izrekoše se gromoglasnim glasom.

         I kafana stane, pas ne laje, ptica zatihne, mudar se zapita,

         a neuk tupim očima čudi,

         Mata kad progovori

         i mrtav se budi.

         Guste obrve, crvena put,

         drevna mudrost, ali Mata je ljut.     On     je    ljut.

         Vinom se uporno liječi,

         ali zakasni on na vlak za put ka sreći.

         Domovina, ponos, znanje, Vukovar, majka, sin,

         Hrvat, kuća, njiva, vino i ljubav, srce i stih,

         crno i sivo, meso i krv,

život i smrt,

                            ,,UM“

                            ,,UM“

         Neprimjetno primjetan, sjede opet sam,

         opet sam.

         Vatra što grije kao led,

         jako malo od nečega puno,

         ostade, sam, ali svoj.

        

         Mata, Marijan Orkić, Franjin.

         Jedan i nijedan više.

         Upitaj se dobro sine sljedeći put,

         tko je onaj čovjek što u kafani sjedi, sam.

                                                                                                                                  Dino Dabić

DINO DABIĆ, UMJETNIČKE FOTOGRAFIJE

NAZOČNOST KATOLIČKE CRKVE U MATIĆIMA

Postoji mjesto gdje tišina gromko odzvanja, gdje su tuga, bol i patnja podnošljivije, prijateljstvo čvršće, susjed draži, oprost bliži i povjerenje veće. Izgovorena riječ, što tišinu para kao munja nebo, postaje melem za dušu progonjenu svagdanjim poteškoćama, opravdanim i neopravdanim brigama, slutnjama, strepnjama i nadasve nadanjima. To je mjesto u kojem smo bliži Bogu, Stvoritelju i Otkupitelju svojemu, u kojem vjera u vječni život postaje tiha realnost…