Sjeme korova
Svijet potresaju i
okupiraju vijesti u kojima se spominje rasizam, nacionalizam, mržnja prema
drugima zbog njihovih opredjeljenja i pripadnosti. Na svijetu živi, po procjenama
stručnjaka, oko 7, 7 milijardi ljudi, rasprostranjenih na svih 7 svjetskih
kontinenata. Svi dolazimo od nekuda, vučemo svoje krojene iz svojih kultura i
zemalja, ipak teško je čovjeku susresti se s nečim novim i nepoznatim,
neobičnim i nesvakidašnjim pa tako i ljudima.
I sami živimo u
državi u kojoj vladaju čak tri različita naroda, iako su oni u dubokoj
povijesti stajali rame uz rame na istoj strani bojišnice. Žalosno je i
nevjerojatno da je netko uspio zavaditi tri brata jedne majke u njihovoj kući,
što je samo dokaz da svijet i život zaista jesu patnja i kaos. Dobro je vidjeti
da se nove generacije okreću protiv ideologija koje stupaju na žulj jedni
drugima i okreću se prilici da živimo zajedno i da budemo zadovoljni. Nažalost
postoje ljudi koji ne žele dopustiti mladim ljudima s novim inicijativama i
uređenjima da ostvare društvo koje će pružati prilike i povoljnosti svima
jednako. Osobe koje su i dalje zaluđene nacionalizmom i ideologijama dvadesetog
stoljeća, za koje su povijest i praksa pokazale da su donijele samo zlo i
patnju, ali i primjer koliko čovjek može biti neograničen. Od svjetskih ratova
i zločina protiv čovječanstva, znanstvenih ideja i utrka za prvenstvo i moć, ideologija
totalitarizma i kultova ličnosti, zabrane slobode i osnovnih ljudskih prava,
sve do smrti milijuna ljudi. Zašto dopustiti osobama, koje su odrasle i koje su
zaluđene idejama dvadesetog stoljeća, onih koji su se pokazale kao zle i
neutemeljene, da vode narod kroz moderan život i društvo u kojem je
neprihvatljivo da se mržnja rasipa na sve strane. Nažalost, i djeca su odgajana
u okrilju nacionalizma i mržnje prema drugima, ali jedna dobra stvar koju su
donijeli Internet i povezanost je to što su mladi dobili priliku upoznati se s
mladim osobama drugih pripadnosti i uvidjeti da su oni više slični nama nego
što su različiti od nas. Nije sve tako crno, postoje i oni koji su uvidjeli
uzaludnu mržnju i opasnost pa su pokušavali, a sada uz pomoć drugih koji su
prepoznali problem, naročito mladih, spriječiti plod mržnje i stvoriti društvo
mira.
Sposobnost da
poznaje bol i ono što može i kao može nauditi, koju samo čovjek posjeduje od
svih životinja koje obitavaju na našem planetu, čovjeka je dovela do
najokrutnijeg stvorenja u povijesti svemira. Čovjek je jedino biće koje je
sposobno da shvati što i kako uzrokuje bol i patnju i da takve spoznaje
primjeni u najokrutnije svrhe koje se mogu zamisliti. Koliki su samo zločini
počinjeni za vrijeme najgorih vremena i što su sve ljudi bili spremni učiniti
radi jedne osobe koja stoji na čelu države, ideologije ili vojske. Nije narod
toliko kriv što mu se lako oči zamažu i što ga se lako natjera na nešto što će
kasnije požaliti, važno je samo tko će i kako zamazati oči, hoće li to biti
mržnja i zlo ili će to biti napredak, ljubav i mir. Možete se pretvarati dobrim
i braniti se kako je ono što je počinjeno zlo i da ne bi to nikada mogli
učiniti ili se natjerati na to, grdno se varate. Da ste bili mlada osoba u tridesetim
godinama prošlog stoljeće i da je sve, kao što je i bilo, oko vas usmjereno na
mržnju protiv drugih naroda i zaluđenosti nepravdom koju ste sami sebi učinili,
i vi bi postali prvi jurišnih njemačkih snaga na bojišnici i sredstvo širenja
propagande.
Svi smo različiti
jedni od drugih i to je sasvim normalna priroda svijete. Koliko bi svijet bio dosadan
da smo svi jednaki i da smo svi ovce koje slijepo slijede travu. Imamo pravo na
svoje mišljenje i na slobodu govora, ali je opasno kada nismo obzirni i svojom
slobodom govora narušavamo tuđa prava. Zašto rasipati mržnju zbog propalih
ideja i planova ljudi koji su povećali i umnožili zlo na ovom svijetu, sjeme
mržnje će uvijek ostati u našim dušama i temperamentima, a samo će nastojanje
miru i odgoj djece prema poštovanju i slobodi donijeti mir našim potomcima.
Uzaludno je što vičemo i žalimo se sve dok se ne smijene generacije koje su
bili sljedbenici idealizma i loših ciljeva.
Prvo treba srediti
sebe, da budemo zadovoljni sami sa sobom, da dovedemo svoj život u red kako bi
se ljudi mogli osloniti na nas. Zatim treba postaviti red u svojoj obitelji kako
bi imali sigurno utočište nakon burnog mora i kako bi pružili primjer svim
ostalim. Tako postepeno možemo graditi bolje društvo i doći do uređenja šire
slike pa na koncu i svijeta. Ne može čovjek, koji je u svađi sa svojim ocem,
voditi državu i očekivati da će nešto drastično promijeniti, jer ako nije
sposoban i spreman razgovarati i riješiti problem sa svojim ocem kako će sa
neznancem govoriti o dobroti svog naroda.
