FRA JOZO I NJEGOVI PEJIČIĆI

BRAĆA MIKIĆI

Pero, Ivo i Goran Mikić

Jučer u popodnevnim satima dobili smo zanimljivu fotografiju od Zvonimira Mikića, nogometaša HNK Orašje. Naoko ništa neobično, ali…

Braća Mikići su najkvalitetniji bratski nogometni trojac u Posavini da ne kažemo i puno, puno šire. Slijedom logike iz najnogometnijeg sela dolaze i najnogometnija braća. Da ovo nije napuhana priča znaju to svi zaljubljenici u „balun“, ali poradi otklanjanja bilo kakve sumnje evo ponešto iz njihove nogometne biografije.

Goran Mikić – Meši, najstariji od braće u svojoj preko 20 godina dugoj karijeri osvojio je s NK Napredak iz Matića dvije titule pobjednika kupa Zadrugara (1984. i 1990.). Nastupao je kao lijevokrilni napadač u Regonalnoj i Republičkoj ligi BiH, skupina Sjever te u Prvoj ligi Herceg Bosne 1997./1998. godine. Pamte ga i u Bošnjacima kao člana Zrinjskog.

Ivo Mikić – Ivek, centralni napadač kojeg nije krasila visina, ali jesu sve ostale nogometne vrijednote potrebne za uspjeh (tehnika, spretnost,brzina, odlučnost, hrabrost...). Osvajač je dva pokala kupa Zadrugara (1984. i 1990.) kao član NK Napredak za koji je igrao u Reginalnoj i Republičkoj ligi BiH. Nastupao je za Zrinjski iz Bošnjaka, Graničar iz Županje i na kraju za  Premier ligaša BiH, HNK Orašje iz Orašja.

Pero Mikić – Pirsa, već sa šesnaest godina nastupao je za NK Napredak iz Matića s kojim je igrao u Republičkoj ligi BiH i osvojio kup Zadrugara 1990. godine. Polivalentni nogometaš koji je tijekom karijere igrao uspješno na više pozicija, ali uglavnom sjećamo ga se kao veznog i stopera. Pamte ga po nastupima za Zrinjski iz Bošnjaka, Graničar iz Županje i Premier ligaša BiH, HNK Orašje.

Ovo je samo dio a kada se doda da im je i otac Marko igrao nogomet, te sinovi Zvonimir, Marko i Tomislav onda priča postaje cjelina. Nogometna cjelina.

                                                                                             

                                                                                         IZVOR: Monogarfija NK Napredak

POEZIJA ČETVRTKOM

                                  RANJENI SOKOL

Djevo bajna ako vidiš ti

malu pticu krila ranjenih

nemoj mirno proći pored nje

već joj liječi rane krvave.

Ti se sjeti ružo rumena

svoga dragog, mladog sokola

za slobodu dok se bori

možda sad u nekoj gori

leži ranjen krila slomljena.

Djevo bajna uzmi rupčić svoj

povij rane ptici malenoj

pazi na nju dok ne preboli

dok ojača i ne poleti.

Ti pomisli zvijezdo nebeska

na svog dragog, mladog sokola

on je sad s junacima

gdje se brani Domovina

iz boja ga nose ranjena.

Djevo bajna kad primijetiš da

može letjet ptica malena

ti je pusti nebu plavetnom

nek slobodno leti jatu svom.

Ti ne brini srno nemirna

za svog dragog mladog sokola

on je hrabar izdržat će

teške rane preboljet će

kao što je ptica malena

svoje rane preboljela.

                                                                  Pejo Pejić - Lele

PLANINARSKI FOTOALBUM, ANTO NERETLJAK - TONI

UMJESTO IVICE, IVICA