JASTREBOVI NASTAVILI TRADICIJU

5. Božićni malonogometni turnir Orašje 2022.

Nakon prošlogodišnjeg finala i drugog mjesta, ove godine naši vetarani osvojili Božićni malonogometni turnir.

FINALE VETERANA

Veterani Matići - Veterani Čelić 3 : 3 (pobjeda na penale)

Vidović

M. Neretljak

D. Neretljak

Mikić

Martinović

Breškić

Knežević

Kajfeš

Pejić

Mišković

Čestiitamo igračima i stožeru

NOVOGODIŠNJA ČESTITKA

 

23.01.1955.-28.12.2022. MARIJAN ORKIĆ

Danas u jutarnjim satima nas je nakon teže bolesti prerano napustio prije svega veliki čovjek, Marijan Orkić-Crni.

Marijan je bio uzorit otac i suprug. Zbog svoje vesele naravi i optimizma bio je rado viđena osoba u društvu.

Ovaj pošteni čovjek ostat će u našim sjećanjima upamćen i kao standarni vratar NK "Napredak" 70-tih godina.

Slika iz 1977. godine. Dva velika prijatelja i sportska djelatnika, Marijan Orkić (lijevo) i Blaž Orkić (desno)

Dragovoljac obrambenog Domovinskog rata te jedan od najvećih "umjetnika" korparstva u našem selu.

Iskrena sućut ožalošćenoj obitelji.

POČIVAO U MIRU BOŽIJEM !

Rezime Badnjaka u Matićima

Jutro koje se nekada nije moglo dočekati da svane i koje su parali uzbuđeni glasići mladih čestitara, kvočki, ovaj put je gotovo izostalo. „Kuku - riku koko - da tko što ima neka da, tko što nema neka sprema“ ovoga nestvarno toplog i kišovitog jutra bilo nije. Tradicionalna priprema kućanstava za doček „kvočki“ nije izostala. Spremilo se na tone slatkiša, kovanica novca, voća i drugih darova, ali vrijeme nije imalo smisla za kooperativnost. Ipak, nešto poslije, kada se dobrano razdanilo, krenuli su oni hrabriji u misiju čestitanja i sakupljanja pripremljenih darova.

Selo Matići se spremilo i za ovaj Badnjak za uveseljavanje najmlađih sumještana (paketići), i onih starijih (kuhano vino i grah) te onih najpotrebitijih (pečenka s ražnja, punjena paprika i božićni kolači). Organizatora je bilo više i mnogi su izdvojili vrijeme da unatoč kiši ne prekinu tradiciju Badnjaka u Matićima koja traje već nekoliko godina. Iako nitko nije želio biti imenovan, s naglaskom na „nitko“, treba reći da su najveći teret podnijeli supružnici Mišković, Maja i Marko (Max), Jela Neretljak, Stjepan Živković Vjera, Joso Mišković Mićin, Marko Pejić, Anto Paradžiković Doćko, Ilija Orkić Koks, Zvonimir Marković Cuki, Marko Mišković Kuba, Miroslav Mikić Mićo i drugi. Od udruga najviše su doprinijeli ŠD „Napredak“, „Matići u srcu“ i UN „Jastrebovi“.

Kako je sve teklo? Već u ranim jutarnjim satima 140 paketića i Djedica u crvenom čekali su kod sportske čitaonice prve čestitare da ih obraduju darovima (prva fotografija).

Istovremeno, nešto podalje, stavljene su dvije pečenice na pečenje (druga fotografija) i kotlić s posnim grahom (treća fotografija) te kuhano vino u kafiću „Jastreb“. Malo podalje kuhalo se oko 200 punjenih paprika. Kiša koja je popustila oko 8 sati dopustila je tradicionalno okupljanje ispred kafića uz kuhano vino i kasnije, grah (četvrta fotografija). Oko podne započeo je tradicionalni Božićni malonogometni turnir, ove godine pod nazivom „Zoran Mišković Zoka“ kao uspomena na tragično preminulog mladog nogometaša „Napretka“. Unatoč lošem vremenu turnir je priveden kraju, a pobjednik je ekipa „Dijaspora“ (peta i šesta fotografija). Popodne su prasići bili pečeni, paprika kuhana, paketići (napola) podijeljeni, kuhano vino popijeno, a grah pojeden (sedma fotografija). Ostalo je da članovi udruge „Matići u srcu“ pripreme i raspodijele potrebitima u selu božićne darove u hrani (pečenice, punjena paprika i kolači) (osma fotografija).

Svima njima HVALA u nadi da će se ova tradicija nastaviti i dogodine.

 

 

   

     

       

 

SJEĆANJE NA POGINULE PRIPADNIKE SATNIJE MATIĆI

 

Marko Mišković-Miško

 (11.09.1972. - 14.12.1994.)  

Na današnji dan 1992. godine, Matići su izgubili ratnog "viteza", koji je vjerno služio svom rodnom kraju te naposljetku i položio svoj život na oltar domovine u obrambenom Domovinskom ratu.  

Počivao u miru Božjem

Sjećanje na poginule ratne heroje, sela Matići

Na današnji dan 1992. godine, Matići su izgubili ratnog "viteza", koji je vjerno služio svom rodnom kraju te naposljetku i položio svoj život na oltar domovine u obrambenom Domovinskom ratu.  

Slavko Marković 

(18.05.1963.-4.12.1992.)

Tu sumorno ratnu jesen (4. prosinac 1992.), Slavko Marković nakon što je teško ranjen na prvoj crti obrane, umro je na na putu do Ratne bolnice Tolisa,

Sin Mate i Luce. Suprug Mire, otac Josipa i Lucije.

Pripadnik Druge satnije Matići.

Počivao u miru

SJEĆANJE NA POGINULE PRIPADNIKE SATNIJE MATIĆI

 Zvonko Pejić - Bajević

(26.01.1965.-03.12.1992.)

Na današnji dan 1992. godine, Matići su izgubili ratnog viteza, koji je vjerno služio svom rodnom kraju te naposljetku i položio svoj život na oltar domovine u obrambenom Domovinskom ratu.

Počivao u miru Božjem

SJEĆANJE NA POGINULE PRIPADNIKE SATNIJE MATIĆI

Stanko Pejičić-Toza

 (24.08.1961. - 11.1992.)  

Na današnji dan 1992. godine, Matići su izgubili ratnog "viteza", koji je vjerno služio svom rodnom kraju te naposljetku i položio svoj život na oltar domovine u obrambenom Domovinskom ratu.  

Počivao u miru Božjem

Osam dana – bitka za Matiće

Iako je prošlo 30 godina od teških (najtežih) događanja za selo Matiće u obrambenom Domovinskom ratu sjećanja su svježa i neizbrisiva kod svih onih koji su bili sudionici istih ili su obitelji junaka koji su svoje živote uklesali u slobodu čiji smo baštinici. Bilo je to vrijeme krvi i ponosa. Tijekom osam dana (27. studenog – 5. prosinca 1992.) odvijala se ratna i ljudska drama na crtama obrane dvije matićke satnije 2. bojne 106. HVO brigade Orašje, na oraško – šamačkoj bojišnici („oraški džep“ – posljednji slobodni dio Bosanske Posavine uz rijeku Savu).

Samo mjesec dana nakon velikog uspjeha združenih snaga HVO i HV i oslobađanja istočnog dijela općine Orašje (Vidovice i Kopanice), 25. studenog 1992. krenula je akcija OG (operativna grupa) Orašje u zoni odgovornosti 3. bojne 106. brigade HVO Orašje, operacija nazvana „Đurića šuma“. Tenkisti 106. brigade (interventni vod OMS), dragovoljci iz svih bojni 106., izvidničko diverzantske grupe i VBM (SPOS) krenuli su i izveli akciju s velikim uspjehom. Zauzeti su neprijateljski položaji, a neprijatelj se u neredu razbježao. Dana 26. studenog izvidnici 2. bojne su tijekom izviđanja zamijetili prazne bunkere neprijatelja u koje je tijekom popodnevnih sati ušla matićka Prva satnija. Bio je to, pokazalo se, ishitren potez bez dovoljno promišljanja. Prva satnija je zauzela slabo utvrđene položaje neprijateljskih snaga na domak sela Čović Polje. Tijekom noći, na taj prostor (Čović Polje), neprijatelj je dovukao sve raspoložive interventne snage pa čak i satniju specijalne policije iz Vukovara. Spremalo se vatreno jutro 27. studenog i početak, kako mi u selu kažemo, bitke za Matiće.

Već oko 4 sata ujutro započeo je strahoviti topničko – minobacački napad pa našim selima i crtama obrane. Posebno je žestoko bilo na dijelu koji je držala naša Prva satnija. Već oko sedam sati tog jutra bilo je jasno da nedostaje municije jer je tijekom tri sata ispucano sve što se ponijelo. Oko sedam ujutro krenuo je napad neprijatelja tenkovima, pragama i živom silom po cijeloj crti obrane 106. brigade HVO Orašje. Najjači napad bio je u zoni sela Čović Polje prema dijelu koji su držale dvije matićke satnije. Pripadnici Prve satnije su imali prve ranjene i bezizlaznost situacije je nalagala povratak u svoju crtu obrane. Oko osam sati započelo je izvlačenje Prve satnije uz velike gubitke za naše pojmove. Između osam i devet sati ujutro imali smo nekoliko lakše ranjenih, dva teško ranjena (Blaž Karlović Pop i pjesnik Pejo Pejić – Lele) te jednog smrtno stradalog pripadnika matićke Prve satnije. Poginuo je Željko Radošević (25. ožujka 1969. – 27. studenog 1992.), koji je u Matiće došao s brčanskog dijela ratišta zajedno sa suprugom Slađanom prije samo mjesec dana. Nastavilo se granatiranje naših sela, posebno je stradalo selo Matići s nekoliko pogođenih i uništenih kuća.

Sutradan, 28. studenog, smanjio se intenzitet djelovanja topništva i minobacača pa su krenule izvidničke grupe u pregled terena i provjera i lociranje neprijateljskih snaga. Jedna naša grupa koju je predvodio zapovjednik 3. voda Druge satnije Matići, Pavo Ivkić Pavlin, naišla je na izvidničku grupu neprijatelja i došlo je do kontakta. Tom prigodom smrtno je stradao Pavo Ivkić Pavlin (1. lipnja 1950.–28. studenog 1992.), suprug Katice i otac Mihaela i Siniše, sin Peje i Ruže. Ostala dvojica nisu ga mogla iznijeti jer je jedan bio ranjen i povukli su se na naše položaje i podnijeli izvješće dozapovjedniku Druge satnije, Stanku Pejičiću Lozi, koji je odmah oformio grupu za izvlačenje od par izvidnika, koji su se tu zatekli, i krenuo sa njima po poginulog časnika. Neprijatelj je postavio zasjedu u vidu snajperista koji su raspoređeni u blizini tijela poginulog Pavlina i čekali dolazak naših momaka. Po dolasku na mjesto izvlačenja i pokušaja da se isto izvede snajperskim hitcem pogođen je dozapovjednik Druge satnije Matići, Stanko Pejičić Loza (27. svibnja 1967.–28. studenog 1992.), veliki nogometaš NK „Napredak“ Matići, suprug Ljubice i otac prije par mjeseci rođenog Denisa (kasnije nogometaša Napretka), sin Đure i Mare, koji će za samo dva mjeseca izgubiti i drugog sina Eugena. Odmah nakon Stanka smrtno je pogođen Marko Pejić Pekar (23. svibanj 1969.–28. studeni 1992.), izvidnik „Škorpiona“, nogometaš NK „Napredak“, neoženjen, sin Stjepana i Janje. Akcija izvlačenja je propala i višestruko se zakomplicirala. U tom trenutku su trojica naših bojovnika ležala na ničijoj zemlji. Vijest se pronijela kao vihor slobodnim dijelom Posavine. U Matiće je došlo cijelo zapovjedništvo 2. bojne i pokušavalo smiriti situaciju i razumno reagirati u donošenju daljnjih odluka i postupanja. U popodnevnim satima istoga dana formiran je i treći tim, samoinicijativno, krenuli su prema mjestu stradanja naših bojovnika. Odmah po dolasku, opet snajperom, pogođen je izvidnik Miroslav Marković Sisić (14. siječnja 1969.–28. studeni 1992.), novopečeni mladoženja, suprug Kate i sin Marijana i Ruže, koji je preminuo na putu do bolnice. Agonija se nastavila, izdata je zapovijed da nitko više ne poduzima ništa do sutradan.

Osvanuo je 29. studeni, mučan za sve u selu, a pogotovo za one u izbjeglištvu jer su se širile dezinformacije o broju poginulih pa je u aktivnu ratnu zonu došao veliki broj civila što je dodatno otežavalo ionako težak položaj. U takvoj situaciji neprijateljski su diverzanti izveli diverzijski napad na našu otpornu točku (bunker) broj 2 Druge satnije Matići, kojom prigodom je teško ranjen i ubrzo iskrvario Stanko Pejičić Toza (24. kolovoza 1961.–29. studenog 1992.). Stanko je suprug Miroslave, otac Ilije i Suzane, sin Ilje i Mare, bivši nogometaš omladinskog pogona Napretka i seniora NK „Matići 88“. Tijekom noći sa 29. na 30. studenog izvučena su tijela poginulih bojovnika.

Neprijateljska se ofenziva nastavila na tom načetom dijelu obrane oraškog džepa. Neprijatelj je uveo dodatne specijalne snage i helikoptere u napad na položaje branitelja. Dana 1. prosinca teško je stradao Iljo Marković Gligin (100% ratni vojni invalid), novi dozapovjednik Druge satnije.

Naša mjesta su raketirana raketama tipa Luna i Volkov. Jedna takva je pogodila Ugljaru 2. prosinca, gdje se zatekla i stradala na putu u Županju Janja Mišković iz Matića (16. svibnja 1930.–2. prosinca 1992.), civil, neudata.

Matići su neprestano bili izloženi minobacačkim granatama koje su padale po svim dijelovima sela. Jedna takva pogodila je 3. prosinca kuću gdje se nalazio pripadnik 2. satnije Matići Zvonko Pejić Bajević (26. siječnja 1965.–3. prosinca 1992.), oženjen Evom, sin Ive i Mande, nogometaš omladinskog pogona Napretka.

Sljedećeg dana, 4. prosinca, dogodio se možda i najveći napad na matićki dio obrane. Tog dana su minobacači i bestrzajni topovi preorali našu crtu obrane. Položaji su nam gađani iz helikoptera, no to je za tu posadu bio posljednji dan i let. Naši protu zrakoplovci oborili su ga oko 14 sati tog dana. Bitka je nesmanjenim intenzitetom trajala čitav dan. Imali smo desetke ranjenih, a nakon ranjavanja preminuo je na putu do Ratne bolnice Tolisa, Slavko Marković (18. svibnja 1963.–4. prosinca 1992.), pripadnik 2. satnije Matići, suprug Mire, otac Josipa i Lucije, sin Mate i Luce.

Već sutradan, 5. prosinca, jenjavala je ofenziva neprijatelja. Osam poginulih bojovnika, jedna civilna osoba, oko trideset ranjenih, od čega desetak teško ranjenih, bilance su najtežih osam dana sela Matići u obrambenom Domovinskom ratu, nazvanih – bitka za Matiće.

Najteži dan za selo Matići svakako je 7. kolovoza 1995. godine i stradanje deset naših mladića od kojih su 8 smrtno stradala i dva 100% invalida. Svi naši poginuli počivajte u miru Božjem!

Miroslav Marković

14.01.1969.–28.11.1992.

Marko Mišković-Pekar

23.05.1969.–28.11.1992.

Stanko Pejičić-Loza

27.05.1967.–28. 11.1992.

Pavo Ivkić-Pavlin

01.06.1950.–28.11.1992.

Vitezovi matićki počivali u miru Božjem i neka vam je vječna slava i hvala!!

Ambrozije M.

SJEĆANJE NA POGINULOG BRANITELJA

Željko Radošević

(1969. - 1992.)

Na današnji dan 1992. godine, Matići su izgubili jednog od svojih vitezova, koji je vjerno služio svom rodnom kraju te naposljetku i položio svoj život na oltar domovine u obrambenom Domovinskom ratu.

Počivao u miru Božjem

Davanja mještana Matića za gradnju crkve na Raščici (1864. -1874.)

Crkva „Uznesenja blažene djevice Marije u nebo“

Na inicijativu jednog od najvećih sinova ravne Posavine, fra Martina Nedića, na Raščici je započeta gradnja velebnog zdanja današnje crkve „Uznesenja blažene djevice Marije u nebo“. Gradnja „Posavske katedrale“ trajala je 17 godine (1864. – 1881.). U tom vremenu na različite načine prikupljana su sredstva za ostvarivanje zacrtanog cilja. Župa Tolisa u tom vremenu u svom sastavu ima sela Tolisu, Donju Mahalu, Ugljaru, Kostrč, Matiće, Bukovu Gredu, Bok i Oštru Luku. Svi su oni učestvovali u pomaganju projekta i natjecali se tko će više doprinijeti dovršetku istog. Udio župljana se ogledao u davanju hrane, dragovoljnih priloga u novcu, dovozu materijala i davanju radne snage u vidu posluge na građevini (argeti).

U privitku je tekst iz knjige Protokol (Arhiv franjevačkog samostana u Tolisi) iz kog se vide prilozi koje su darivali naši sumještani tijekom 10 godina, u vremenu od 1864. – 1874. godine. Ovdje smo dobili još jedan značajan uvid u stanje sela tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća. Sukladno davanju pojedinih mještana, može se odrediti materijalni status pojedinih obitelji. Iz teksta je vidljivo da je knez sela Ivo Marković (Ivanac Anića, 1826. – 1872.), koji je kao i njegov brat Marko Marković (1822. – 1856.) bio knez sela sve do svoje smrti.

1864.

Od sveg sela Matića različite hrane (pšenice, kukuruza i ječma u brašnu i zrnu) 8 ½ osmaka.

1865.

Ove godine cjelokupno selo u dva navrata dade: prvi put 379 groša, drugi put 464 groša.

1866.

Na crkvenom ručku koji je organiziran 5. veljače seljani Matića priložiše 30 groša i 30 para.

Prikupljeni crkveni dugovi od seljana Matića za 1864. i 1865. godinu iznosili su 210 groša.

U hrani Matićani dadoše 3 ½ osmaka kukuruza.

1867.

Pejo Živković dao je 60 groša i još 54 groša za 18 poslenika, sveukupno 114 groša.

Prigodom proševine od Matićana se sakupilo 50 groša i 29 para.

Fra Marko Orkić dao je 60 groša.

Pejo Josić dao je 60 groša.

Fra Marko Orkić dao je po drugi put 60 groša.

Ilja Mikić Vidić dao je 180 groša.

1868.

Ručak u korist crkve održan je 13. veljače i na njemu su svoje priloge dali: Ilja Vidić 70 groša i Ivo Marković, knez matićki, 120 groša.

Ilija Živković dao je 60 groša.

Ilija Živković dao je i za 32 poslenika 80 groša.

U Matićima je oprošeno 47 groša.

1869.

Ban Josić dao je za kupovinu cigle 60 groša i još 60 groša za poslenike.

Ivo Dabić dao je za irgete 78 groša i za 536 komada cigle još 70 groša.

Antun Orkić dao je 29 groša.

Jakob Dobošević dao je za kupovinu cigle 16 groša no novac je preusmjeren u kupovinu kreča.

Ivo Marković, knez matićki, sabrao je od svojih mještana 255 groša.

Marijan Mikić dao je 32 groša i još 72 groša za kupovinu tri hrastova drva.

1870.-1871.

Ilja Vidića dao je za 40 irgeta 120 groša.

Antun Orkić Davidov dao je za irgete 60 groša.

Ivo Marković, knez, dao je za irgete i krov 102 groša.

Na crkvenom ručku održanom 17. kolovoza dali su priloge: Ivo Marković, knez matićki, 2 dukata i Ilja Vidić 2 dukata.

Antun Dabić dao je za krov 60 groša.

Manda, krstjanka Antuna Dabića dala je 10 groša.

Ivo Marković, knez, dao je opet za krov 60 groša.

Pejo Živković dao je 59 groša.

Mato Ilije Josića dao je 60 groša.

Ivanac Mikić dao je 30 groša.

Ivo Dabić Martinović dao je za krov 30 groša.

Pejo Karlić dao je 120 groša.

Joso Ivanović dao je za krov 59 groša.

1872.

Marko Pejić Pavin dao je 40 groša.

Na crkvenom ručku održanom 7. listopada priloge su dali: fra Marko Orkić 1 dukat, Ivo Marković, knez, 240 groša i Pejo Karlić 80 groša.

Marijan Pave Mikića dao je 90 groša.

Ivo Anić [bez dodatnih podataka] dao je 16 groša.

Pejo Mišković Ružičić dao je 120 groša.

Iljo Draganović dao je 60 groša.

Ivo Draganović dao je 60 groša.

1873.

Ilija Orkić dao je 30 groša.

Ivo Orkić dao je 20 groša.

Pejo Josić dao je 40 groša.

Pejo prakatur iz Matića dao je 30 groša.

Mato Ilije Josića dao je 15 groša.

Ivo Dabić dao je 20 groša.

Jakob Dobošević dao je 30 groša.

Marijan Mišković Pavić dao je 40(?) groša.

Pejo Paradžik dao je 30 groša.

Antun Ćaćić dao je 20 groša.

Ban Jose Josića dao je 60 groša.

Josa Ilije Živkovića dao je 60 groša.

Pejo Grgić dao je 20 groša.

Ilja Neretljak dao je 60 groša.

Antun Orkić dao je 60 groša.

Marijan Dabić dao je 60 groša.

Ivo Mikić Antunov dao je 40 groša.

Na crkvenom ručku koji je održan 3. prosinca fra Marko Orkić dao je 60 groša.

1874.

Marijan Davida Orkića dao je za krov 20 groša.

Za crkveni patos priložili su seljani Matića 808 groša.

Matićani su u izgradnji crkve sudjelovali i kao irgeti te u poklanjanju i dovozu građe.

                    

                                                    AM

NEIZVJESNA VREMENA

Osvrt na prvu nedjelju došašća.

Dr fra Luka Marković

Nedjeljno Evanđelje govori o opasnostima koje su se nadvile nad svijet. Riječ je o kozmičkoj katastrofi koja bi mogla uništiti svijet i život kakav poznajemo. Iako je takav biblijski govor nekada izgledao poput fantaziranja, danas i znanost govori o velikim nedaćama koje bi mogle zadesiti čovječanstvo. Ne radi se samo o sigurnom urušavanju svemira za nekoliko milijardi godina što će se zasigurno, prema predviđanjima fizike, dogoditi, nego i o mogućnosti da jedan od asteroida u našem Sunčevom sustavu udari u planetu Zemlju i uništi život na njoj. Što više tako nešto će se jednoga dana zasigurno i dogoditi, ukoliko čovječanstvo ne bude sposobno spriječiti takav scenarij. A tu su i druge bezbrojne opasnosti kao što je atomsko oružje. Nitko ne može biti siguran da ga netko od političkih bolesnika neće doista upotrijebiti. Uostalom, Rusi tako nešto već daju nagovijestiti. Dakle naš ljudski život, isključujući prirodnu smrt, i nije toliko siguran koliko si često umišljamo. Upravo na to želi upozoriti Biblija svojim slikovitim govorom o kraju vremena.

Evanđelje koje govori o tim izazovima, ne ide za tim da isprepada ljude, nego da upozori čovjeka kako je njegov život krhak i da se ne isplati živjeti u mržnji, svađi i međusobnim sukobima. Nažalost, postoji nešto što vodi čovjeka u krivom smjeru i utječe na njega da se ponaša suprotno od onoga što je Bog htio. A htio je da čovjek bude dobro stvorenje. O čemu se radi govori na svoj način poučna mitska priča o prvim ljudima. Adam i Eva imaju sve. Zadovoljni su. Ali u jednom trenutku se pojavljuje zmija, koja je simbol zla, i nagovara ih da budu poput Boga. Da bi to ostvarili trebaju jesti samo sa zabranjenoga stabla. Ne uspijevaju se othrvati iskušenju i jedu. Od toga trenutka ne živi ljudsko stvorenje, to je poruka Biblije, u „raju“ (mjestu gdje nema mržnje i nasilja), nego u „paklu“ (prostoru vječitih sukobljavanja i mržnje) iz kojega se pokušava izvući. Nažalost, pored svih napora, ne ide lako. Na to upućuju neprestani sukobi u svijetu, mržnja među ljudima i nedostatak ljubavi i zahvalnosti. Čovjek od tada, poruka je Biblije, živi u opasnom stanju grijeha, koje je obilježeno željom da se bude drugima Bog, njegov apsolutni gospodar.

Što želi postići Biblija govorom o katastrofičnim vremenima? Želi osvijestiti čovjeka i pozvati ga da se pokuša vratiti u ono „rajsko stanje“ mira i ljubavi, da prestane željeti biti Bog, da prestati sanjati o tome da bude drugome gospodar, nego da poradi na miru i prijateljstvu, međusobnom uvažavanju i poštivanju. To se ne odnosi samo na države i narode, nego i na susjedstvo, krug prijatelja i samu obitelj. Jer i u obitelji u kojoj jedna osoba želi biti apsolutni gospodar, prestaje harmonični odnos, a nastupa pakleno stanje nepodnošljivosti.

Pred nama je vrijeme došašća koje simbolizira ispruženu Božju ruku izmirenja. Do izmirenja, stvaranja „rajskoga stanja“ na zemlji, neće dovesti samo post i molitva, nego prije svega nutarnja promjena čovjeka, shvaćanje da nitko nikome nije Bog, nego partner, prijatelj, brat, sestra. Govorom o opasnostima koje su se nadvile nad svijet, želi Evanđelje potaknuti čovjeka na te promjene. Bez tih promjena, čovječanstvo je doista u opasnosti. Pogotovo je danas u opasnosti, jer ga ne ugrožava samo mogući poremećaj u svemiru, nego i kriva upotreba tehnologije. U svijetu danas ima toliko atomskog, biološkog i kemijskog oružja da čovjek može uništiti sam sebe za nekoliko sati. Ukoliko se ne opameti i promijeni iznutra na bolje, do toga će jednoga dana doći.

ŠTO PORUČUJE SVETKOVINA „KRISTA KRALJA“?

Osvrt na 34. nedjelju.

ŠTO PORUČUJE SVETKOVINA „KRISTA KRALJA“? Clemenskirche, 20.11.2022.

...

Dr fra Luka Marković

Svetkovina „Krista kralja“ sadrži dvije usko povezane poruke: eshatološku i antropološku. Eshatološka poruka želi ohrabriti one koji pate pod pritiskom diktatura da ne izgube nadu, jer zadnju riječ nema čovjek, nego Bog. Cilj je ohrabriti potlačene i obespravljene da ne gube nadu u pravednost u životu, jer će u „Kristovom kraljevstvu“ - nebeskom - biti ispravljene nepravde učinjene od strane pohlepnih i nasilnih vladara na zemlji. Naime, u tom novom „Kristovom kraljevstvu“, eshatološkom, neće se čovjeka mjeriti po količini vlasti, novca, pripadnost ideologiji ili rasi, nego po količini ljubavi i pravednosti. Kao ohrabrenje onima koji nepravedno pate, stavlja se kao uzor „Krist kralj“ koji nedužan trpi, svjestan toga da križ nije kraj ljudskih nadanja.

Ali tu je i ona druga jako važna dimenzija poruke, ona humanistička, koja poziva na izgradnju boljeg i pravednijega društva. Kad bi sve ostalo samo na onoj eshatološkoj razini, moglo bi se kršćanima predbaciti da se ne zanimaju za ovaj svijet. Naprotiv, Isus u svim svojim nastupima govori o potrebi promijene društva, humanizaciji društva, stvaranju boljih i pravednijih međuljudskih odnosa. Utoliko se može reći da za kršćane nebesko kraljevstvo (eshatološko) počinje ovdje i sada, u borbi za pravedniji i bolji svijet u kojem neće biti diskriminacije i terora nad slabijima. Gotovo svaki Isusov nastupu upućuje na to. Njegovi nastupi pozivaju, na svoj način, na korigiranje društvenoga stanja u korist bolesnih, ugroženih, potlačenih i prezrenih. U tom kontekstu svetkovinu „Krista kralja“ se može shvatiti, bez obzira na to što je sam Papa pod tim primarno mislio kad ju je ustanovio 1925. godine, i kao upozorenje svima koji imaju vlast na lokalnoj i globalnoj razini – opomena da kao kršćani i ljudi ne bi smjeli raditi samo za sebe i svoje, nego za opće dobro, za svakoga pojedinca, pogotovo onoga koji pati pod teretom nepravdi ovoga svijeta. Svetkovina „Krista kralja“ ne poziva svjetovnu vlast na grubo vladanje, pljačku, omalovažavanje drugih, oduzimanje im slobode, nego na služenje općem dobru. Nažalost, vlast je prije i poslije svetkovine „Krista kralja“ bila zloupotrebljivana, čak i od jasno deklariranih kršćanskih političara, pa i crkvenih ljudi. Utoliko poziva ova svetkovina kršćane i kler da preispitaju svoju ulogu u toj zloupotrebi vlasti. Uloga svećenstva ne bi se nikada smjela svesti na podržavanje diktatorske i korumpirane vlasti, nego na to da jasno upozoravaju da će svatko jednoga dana dobiti plaću zbog zloupotrebe položaja.

Nikada ne može biti dovoljno upozorenja od strane Crkve, bez obzira koliko to zvučalo nekima anakrono da će ljudi vlasti u onom nebeskom (eshatološkom) kraljevstvu biti podvrgnuti sudu koji nema razumijevanja za korupciju, klijentelizam i zlostavljanje slabijih. Prestanak govora Crkve o tom sudu, značio bi pristanak na to da okrutni, korumpirani i pohlepni imaju prednost pred miroljubivim, poštenim i skromnim ljudima. U tom duhu dobro je podsjetiti na poznatu okladu filozofa Blaisea Pascala koja poručuje da se Isplati vjerovati u Boga, pogotovo onoga pravednoga, jer ako ga ima, dobili smo puno. A ako ga nema, nismo izgubili ništa. Isto bi se moglo reći i za vjerovanje u „Kristovo kraljevstvo“ – kraljevstvo apsolutne pravednosti. Ako ga ima, dobili smo puno korektni vladanjem. A ako ga nema, nismo izgubili ništa. Govor o Božjoj pravednosti ne bi trebalo shvatiti kao širenje straha, nego upozorenje moćnicima svijeta da zadnju riječ nije u njihovim rukama, nego Božjim.

NA DANAŠNJI DAN 2011.

NAŠA PRVI IZLAZAK U SVIJET

Na današnj dan 14. studenog 2011. godine, objavili smo prvu  objavu sa našeg bloga. 

Tada blog, pod imenom NK "Napredak" Matići i fb "Škola nogometa - Matći&Kostrč", koja se u nastavku transformira u današnji blog i fb selo Matići.

Bloga za cilj ima da "Matići" imaju jednu točku okupljanja. Gdje ćemo se podsjećati na ono što je nekada bilo, pokazati što se trenutno događa, najaviti što će se desti.

Zanimljivo, vrijedno, nešto što ne trebamo zaboraviti, nešto što smo Mi, što je dio nas.

MATO IVIĆ

Još do neki dan ga se sjećamo kako je nosio kopačke NK "Napredak" i HNK "Orašje" ... No, životni put ga je odveo preko granice, u R. Hrvatsku, gdje se školovao i "potajno" gradio karijeru. 

Uspješno je pohađao Kineziološki Fakultet u Zagebu i igrao mali i veliki nogomet, za razne klubove. Iskreno je vrlo teško pobrojati za koga sve, ali ćemo pobrojati neke ... uz znani Napredak i HNK, još je nastupao za NK "Nur", NK "Trešnjevka", NK "Ivanja Reka", NK "Dugo Selo", NK "Sankt Michael" itd.  

Škola, ljubav prema sportu, energija, volja... su mu pomogli da izaste i postane jedno priznato trenersko ime, u glavnom gradu R. Hrvatske. Mato je danas ovdije jedno od najpriznatijih kondicionih trenera koji ovdje radi i individualano sa igračima od Županijske do Prve Hrvatske NL, ali sportašima u drugim sportovima.

Uz individualni kondicionalni rad, Mato je fitnes trener u poznatom "Energy fitness" centru i nogometni trener seniorske momčadi NK "Savski Marof". 

O njegovom profesionalnosti, kvaliteti.... čuli su i na HRT u, snimili dokumentarac i dogovorili suradnju, tako da ćemo ga u narednom vremenu moći gledati na HRT, u jutarnjem programu HRT e, rubica "Mimica za vas", emisija Dobro jutro Hrvatska.

Video preuzet sa HRT

i

Mi ćemo podsjetiti da je Naredak ostao bez trenera... Reći, svaka čast i sretno dalje Mato...

Sjećanje na civilne žrtve obrambenog Domovinskog rata

Na današnji dan 1994. godine, Matići poginula je 

Janja Orkić-Seka

30. 07. 1958. - 12 11. 1992.

Civilna žrtva obrambenog Domovinskog rata

Počivala u miru Božjem...

MOLI, ALI I RADI

Osvrt na 32. nedjelju.

Dr fra Luka Marković

Na prve kršćane gledamo danas kao na savršene ljude. Je li doista bilo tako? Nije. I prvi kršćani, koji su kao zajednica činili sve da ljubav nadjača mržnju i pravednost nepravdu bili su također ljudi s nedostacima. I među njima je bilo neradnika koji su molitvu koristili kao izliku za ljenčarenje. Riječi svetoga Pavla „Tko neće da radi, neka i ne jede“ upućuju na to da je već na početku kršćanstva bilo onih koji su mislili da se može živjeti samo od molitve i druženja. Razlog za to leži dobrim djelom i u uvjerenju da ubrzo dolazi kraj svijeta. Isus u Evanđelju upozorava također da iščekivanje zadnjih vremena, ne oslobađa čovjeka od normalnoga života. A normalnom ljudskom životu pored molitve i druženja, pripada i rad, odgovornost za sebe i druge. U oba slučaja upozorava se na opasnost od onih koji rado govore o kraju vremena, te na taj način iskorištavaju druge.

Danas u svijetu postoje mnoge sekte koje igraju na kartu straha. Na taj način ovladavaju ljudskom psihom i stvaraju preduvjete za iskorištavanje istih. Uostalom, to bi trebao biti razlog da se u religijama, pa i kršćanstvu, ne igra nikada na kartu straha. Ljudski život jest nesiguran, ali ne samo zbog mogućeg kraja svijeta, nego zbog toga jer je sam po sebi krhak. Čim čovjek izađe na ulicu, ne može biti siguran da će se vratiti živ kući. Uostalom, tisuće ljudi godišnje strada unutar vlastita četiri zida. Nažalost, zloupotreba ima i u crkvenim redovima. Najočitiji primjer za to jest sve učestalije poistovjećivanje psihičkih bolesti s opsjednutošću sotonom. Egzorcisti su postali neka vrsta modernih junaka. Daleko od toga nije niti priča o silnim ozdravljenjima tamo gdje ih nema, ili ih ima jako malo. Daleko je lakše poškropiti bolesnoga svetom vodom i reći „sotoni“ da izađe iz njega, nego razgovarati s njim sat vremena i po potrebi mu savjetovati da potraži liječnika. Zloupotrebe religije je bilo u Pavlovo vrijeme, a ima je i danas. Smisao vjere nije širenje straha, nego ohrabrivanje da se izdrži tamo gdje je teško, ali i pozivanje na međusobnu solidarnost.

Prije nekoliko godina žali mi se jedna gospođa kako joj je brat zapostavio obitelj, jer ne može više bez duhovnih seminara. Prestao je raditi i brinuti se za obitelj. Pavlovo upozorenje prvim kršćanima, važi i danas. Čovjek je pozvan na molitvu, ali i na rad, odgovornost za sebe i druge, pogotovo za obitelj. Kod molitvenih okupljanja, sociološki gledano, nije u pitanju uvijek samo molitva, nego i druženje. I to je dobro, pogotovo danas, jer se ljudi osjećaju osamljenim. Pa ipak, i druženje ima svoje granice. Istina, ljepše je pjevati i moliti se u zajednici. Čovjek je sociološko (društveno) stvorenje. Ali to ne znači da je druženje važnije od obitelji, niti to da je molitva u velikoj zajednici vrjednija od one u obitelji ili u ona u osami i tišini. Istina, kod duhovnih obnova se zajedno pjeva, plješće rukama, moli zajedno, pa se pojedinac bolje osjeća. A da li se poslije toga mijenja, postaje drugačiji, bolji i odgovorniji čovjek? Da je druženje važno za ljudsko stvorenje, pokazuju u zadnje vrijeme i „crkve bez Boga“. Takvih zajednica ima u Europi podosta. Ljudi se skupljaju, čitaju tekstove iz različitih knjiga, pjevaju zajedno. Imaju čak i neku vrstu molitve vjernika, iako ne vjeruju u Boga. Pravi vjerski skupovi se ne bi smjeli nikada pretvoriti u takvu vrstu „molitve“. Kolikogod je molitveno druženje važno, ono ne smije odvraćati pažnju od drugih odgovornosti. Na to želi upozoriti Pavao. Na nešto slično upozorava i životni moto benediktinaca koji kaže: Ora et labora (moli i radi). Drugim riječima, na što želi upozoriti i sveti Pavao, moli i budi odgovoran čovjek.

BOJ ZA ORAŠJE

Povijest kaže da su do sada ovim prostorom suvereno, bez ozbiljne konkurencije, vladala dva nogometna kluba: NK „Hajduk“ Orašje i HNK „Orašje“ Orašje. Neupitno, da su oba bili bez premca, ali isto tako se ne može niti poreći da im je kvalitetu u dobroj mjeri osiguravala nogometna „centralizacija“.

Danas je spletom nekih raznoraznih okolnosti došlo do nogometne „decentralizacije“, što je izravno doprinijelo da se ovu sezonu (izuzmemo li ratne godine, kad „nogometna slika“ i nije bila nešto racionalna) po prvi put u povijesti, dva seoska kluba bore za primat najjače nogometne momčadi općine Orašje.

Boj za Orašje počeo je 13.08.2022. godine. Završiti će nekada tijekom sljedećeg proljeća, a u nedjelju ćemo mi obični smrtnici, uživo biti u mogućnosti ocijeniti tko u tom boju do kraja, realno ima veće šanse, NK „Dinamo“ Donja Mahala ili NK „Napredak“ Matići.

Povijest također kaže, da su Dinamo i Napredak svoj prvi službeni prvenstveni međusobni susret odigrali u jesen 1956. godine. Utakmica je odigrana u okviru tada po prvi puta uopće organiziranog službenog natjecanja pod „kapom“ nogometnog saveza ex. Jugoslavije, na razini Srezova/Kotara. Nogometno prvenstvo na razini kotara Brčko, koje je bilo podijeljeno po općinskim središtima (Brčko, B. Šamac, Bijeljina, Gradačac i Orašje). Izvor Monografija NK „Napredak“ Matići.

Na žalost, nemamo taj prvi rezultat iz prvog službeno nogometnog prvenstvena, organiziranog na razini općine Orašje, pod okriljem NS Jugoslavije.

Posljednju prvenstvenu utakmicu smo odigrali u okviru „Prve NL Županije Posavske“ sezona 2014-15.

XVI kolo15.03.2015. stadion "Crna Mlaka" Matići

NK "Napredak" Matići - NK "Dinamo" Donja Mahala (1:2) 4:2

Strijelci: 0:1, Đuro Maskaljević. 1:1, Tomislav Marković (Ivan Orkić). 1:2, Ivan Lukačević. 2:2. Tomislav Marković, 3:2. Blaženko Mikić, 4:2, Tomislav Marković.

Od prve utakmice odigrane davne 1956. godine pa sve do ove posljednje utakmice odigrane 2015. godine, ova dva sportska kolektiva su se natjecala u 26 različitih službenih nogometnih prvenstava, različitih nogometnih saveza. Unutar kojih su do sada odigrali točno 45 međusobna susreta. Kako nam nedostaje par utakmica, nećemo iznositi konkretan skor… Samo ćemo reći da se prednost mjeri u golovima.

Svaki susret ova dva nogometna kluba do sada je bio zanimljiv, posjećen i atraktivan, bez obzira na sam značaj ishoda. 

U nedjelju će ova dva kluba odigrati svoj 46. po redu međusobni prvenstveni susret. Gledajući ljestvicu i trenutne ambicije ova dva kluba, moglo bi se reći da će to biti opuštene utakmica, za navijače i prestiž. No gledajući na rivalitet, tradiciju i kako smo rekli po prvi puta primat Prvog kluba općine Orašje, biti će to utakmica od velikog značaja i sa velikim ulogom.

Što kažu o prvenstvu, klubovima, svom učinku i ovom velikom derbiju, kako općinskom tako i pretposljednjem 14.-om kolu Druge lige F BiH. Reći će nam dvije glavne vedete nedjeljnog susreta. Dva nogometaša koja su nogometnu karijeru „brusili“ u istom klubu i tu izgradili svoje nogometno ime, HNK Orašje“. Jedno ime sa čijim nogometnim umijećem su već upoznati nogometni ljubitelji širom BiH i drugi kojeg će nadamo se uskoro upoznati. Kapetan domaće momčadi NK „Dinamo“ iskusni Josip Maskaljević i trenutno prvi topnik NK „Napredak“ Zvonimir Marković.

Josip Maskaljević, danas kapetan NK „Dinamo“ Donja Mahala, „jučer“ HNK Orašje. Nezamjenjivi nogometaš u dresu HNK i jedan od najboljih središnjih braniča Prve NL F BiH. Koji je svoje nogometnu umijeće prezentirao neko vrijeme i u dresovima omladinskih selekcija NK Osijek i reprezentacije Hrvatske.

Inače, kada već pričamo prošlosti i karijeri ovog uspješnog nogometaša, ne možemo ne iznijeti i činjenicu da je bio član jedne od najuspješnijih omladinskih selekcija HNK „Orašje“ generacije 91. godište. Generacija iz koje su se više nego li uspješno nogometno afirmirali: Sulejman Krpić (Dinamo, Sarajevo, Sloboda, Željo, Tuzla, Astra, Suwon, Western Sydney …), Mato Ivanović (Cibalia, povremeni kapetan reprezentacije Hrvatske U-19, Slavija), Antonio Maglica (Osijek, Hajduk, Apollon, Guizhou, Kayserispor, omladinske selekcije reprezentacije Hrvatske….), Marko Prgić-Kele dugogodišnji kapetan HNK „Orašje“ (danas suigrač).

Josipe, nakon velikih utakmicama u dresu HNK „Orašje“, reprezentaciji, Osijeku, danas u svom Dinamu, te nakon godina iskustva i igranja u raznoraznim nogometnim ligama, možeš li nam reći…

Kako Vam se čini sama kvaliteta ove lige, ovu sezonu?

- Prvo želim da pozdravim Vas kao portal i sve pratitelje ovog portala.

- Mišeljenja sam da je kvaliteta lige ove godine ipak stepenicu lošija nego prošlih godina iz razloga što su bolje i kvalitetnije gradske ekipe sada u višem rangu.

Tko je po Vama glavni favorit prvenstva i može li i ima li „Dinamo“, aspiracije za prvo mjesto?

- Po mom mišljenju glavni favorit za prvo mjesto su momčadi FK "Gornji Rahić", FK "Seona" i NK "Napredak".

- Što se tiče Dinama. Naše ambicije su godinama "biti stabilni drugoligaš".

Kako cijenite rezultate „Dinama“ u dosadašnjem dijelu prvenstva?

- Dosadašnji rezultati Dinamo su prema našim očekivanjima tj gornja polovica ljestvice.

Što kažete za rezultate novaka u ligi, „Napretka“?

Rezultati Napretka me nisu iznenadili, puno je uloženo u momčad, velika euforija, cijelo selo živi i diše za klub i to mora dati rezultat. Ja im ovom prigodom na tome čestitam i drago mi je što je tako.

Jeste li zadovoljni svojim nastupima u dosadašnjem dijelu sezone?

- Haha, pamtim i bolje igre, ali neka mi sude navijači koji prate  Dinamo.

Što očekujete od nedjeljnog debija?

- Za nedjeljni derbi želim pozvati navijače Dinama i Napretka, kao i sve ljubitelje nogometa da dođu u nedjelju u Donju Mahalu i uživaju u utakmici. Također, želim da pobjedi bolji, sretniji i spretniji. Kao i da glavni akteri na utakmici budu nogometaši, a ne neke treće osobe.

Hvala Josipe i sretno u nedjelju!

Naš dugi sugovornik je Zvonimir Marković (2000.), koji je svoje prve nogometne korake napravio u NK „Napredak“ Matići. Sa selekcijom „Pred-pioniri“ je 31. svibnja 2013. godine, u dresu NK „Napredak“ osvojio prvo mjesto u F BiH. U finalnu ove završnice bili su bolji od svojih vršnjaka NK „Željezničar“ iz Sarajeva. Uspjeh koji će sigurno ostati zlatnim slovima zapisano u povijesti našega kluba.

Nakon „plavog“ dresa, slijedeći izazovi su mu bile omladinske selekcije, prvo NK „Osijek“, a zatim HNK „Orašje“. U HNK „Orašje“ nakon kadeta i juniora, dolazi do prvog tima i seniorskog dresa, gdje se zadržao do 2020. godine. Slijedi kratki „izlet“ u „19. srpanj“ Oštra Luka i mogli bi trenutno zaključiti, ponovno matični klub Napredak (1. NL ŽP).

Svojom igrom i golovima je itekako „pogurao“ Napretkom pri osvajanju prvog mjesta u Prvoj NL ŽP, a danas ga održava visoko na ljestvici Druge lige F BiH.

Zvonimire, kako Vam se čini kvaliteta lige?

- Prije svega veliki pozdrav svim prijateljima bloga i fb selo Matici.

- Kvaliteta lige mi se čini dobra, definitivno smo je i mi dodatno povećali.

Tko je po Vama glavni favorit prvenstva i može li i ima li „Napredak“, aspiracije za prvo mjesto?

- Kao glavnog favorita bi naveo FK G. Rahić, iako Napredak sa ovom momčadi definitivno ulazi u uzak krug favorita za prvo mjesto, ali to nisu trenutni ciljevi kluba.

Kako cijenite rezultate „Dinama“ i Napretka u dosadašnjem dijelu prvenstva?

- Kako Dinamo tako i mi igramo jednu odličnu polusezonu što govore i naši rezultati, to me raduje jer su trenutno ova dva kluba glavna promotora nogometa u ŽP.

Jeste li zadovoljni svojim nastupima u dosadašnjem dijelu sezone?

- Svojim dosadašnjim nastupima sam zadovoljan, iako znam da mogu puno bolje od ovoga što trenutno pokazujem.

Što očekujete od nedjeljnog debija?

- Od Nedjeljnog derbija očekujem promociju posavskog nogometa na visokoj razini i nadam se da će se nakon utakmice pričati o golovima i potezima, a ne o ljudima u crnom.

Hvala Zvone i sretno u nedjelju!

Mi ćemo za kraj, baciti pogled da vidimo trenutno stanje na ljestvici

Zahvaliti se našim sugovornicima, na ljubaznosti i profesionalnosti.

Također, iskoristiti prigodu i pozvati sve dobre ljude da dođu na ovaj "Boj za Orašje", koji će se održati u nedjelju u 13.3o sati, na stadionu NK „Dinamo“ Donja Mahala.

U želji da pobijedi bolji i nadi da će točionici biti puni.

SJEĆANJE NA POGINULOG BRANITELJA

 

MATIĆKI VITEZ

Ivo Mišković-Ija

12. 08. 1959. - 11. 11. 1992.

Na današnji dan 1994. godine, Matići su izgubili jednog od svojih vitezova, koji je vjerno služio svom rodnom kraju te naposljetku i položio svoj život na oltar domovine u obrambenom Domovinskom ratu.

Počivao u miru Božjem...

Iz dvice u keca

 Jučer po kiši i teškom terenu Napredak u derbi susretu 13. kola, Druge lige F BiH-sjever, nakon preokreta sasvim zasluženo osvoji nova tri boda i tako ostao u samom vrhu ljestvice.

Gosti su došli u rano vodstvo nakon nespretnog odigravanja naših nogometaša u zadnjoj liniji. Do kraja prvog dijela utakmice, unatoč inicijativi i boljoj igri naše momčadi, na odmor se otišlo sa golom zaostatka.

Drugi dio je u potpunosti pripao našoj momčadi, ali se na poravnanje rezultata čekalo do 63. minute, kada je nakon odličnog proigravanja A. Kobaša, rutinirano pogodio M. Matolić za 1:1.

Pobjedonosni gol postigao je igrač kog smo zadužili u prošlom izvješću, da „zabije“ kada to bude potrebno, što je mladi Dežić i uradio nakon centaršuta Gojkovića, pogodivši u maniru rasnog strijelca glavom, za konačnih 2:1 i nova tri boda.

Sve čestitke i pohvale nogometašima, treneru, upravi i navijačima