ŠTO PORUČUJE SVETKOVINA „KRISTA KRALJA“?

Osvrt na 34. nedjelju.

ŠTO PORUČUJE SVETKOVINA „KRISTA KRALJA“? Clemenskirche, 20.11.2022.

...

Dr fra Luka Marković

Svetkovina „Krista kralja“ sadrži dvije usko povezane poruke: eshatološku i antropološku. Eshatološka poruka želi ohrabriti one koji pate pod pritiskom diktatura da ne izgube nadu, jer zadnju riječ nema čovjek, nego Bog. Cilj je ohrabriti potlačene i obespravljene da ne gube nadu u pravednost u životu, jer će u „Kristovom kraljevstvu“ - nebeskom - biti ispravljene nepravde učinjene od strane pohlepnih i nasilnih vladara na zemlji. Naime, u tom novom „Kristovom kraljevstvu“, eshatološkom, neće se čovjeka mjeriti po količini vlasti, novca, pripadnost ideologiji ili rasi, nego po količini ljubavi i pravednosti. Kao ohrabrenje onima koji nepravedno pate, stavlja se kao uzor „Krist kralj“ koji nedužan trpi, svjestan toga da križ nije kraj ljudskih nadanja.

Ali tu je i ona druga jako važna dimenzija poruke, ona humanistička, koja poziva na izgradnju boljeg i pravednijega društva. Kad bi sve ostalo samo na onoj eshatološkoj razini, moglo bi se kršćanima predbaciti da se ne zanimaju za ovaj svijet. Naprotiv, Isus u svim svojim nastupima govori o potrebi promijene društva, humanizaciji društva, stvaranju boljih i pravednijih međuljudskih odnosa. Utoliko se može reći da za kršćane nebesko kraljevstvo (eshatološko) počinje ovdje i sada, u borbi za pravedniji i bolji svijet u kojem neće biti diskriminacije i terora nad slabijima. Gotovo svaki Isusov nastupu upućuje na to. Njegovi nastupi pozivaju, na svoj način, na korigiranje društvenoga stanja u korist bolesnih, ugroženih, potlačenih i prezrenih. U tom kontekstu svetkovinu „Krista kralja“ se može shvatiti, bez obzira na to što je sam Papa pod tim primarno mislio kad ju je ustanovio 1925. godine, i kao upozorenje svima koji imaju vlast na lokalnoj i globalnoj razini – opomena da kao kršćani i ljudi ne bi smjeli raditi samo za sebe i svoje, nego za opće dobro, za svakoga pojedinca, pogotovo onoga koji pati pod teretom nepravdi ovoga svijeta. Svetkovina „Krista kralja“ ne poziva svjetovnu vlast na grubo vladanje, pljačku, omalovažavanje drugih, oduzimanje im slobode, nego na služenje općem dobru. Nažalost, vlast je prije i poslije svetkovine „Krista kralja“ bila zloupotrebljivana, čak i od jasno deklariranih kršćanskih političara, pa i crkvenih ljudi. Utoliko poziva ova svetkovina kršćane i kler da preispitaju svoju ulogu u toj zloupotrebi vlasti. Uloga svećenstva ne bi se nikada smjela svesti na podržavanje diktatorske i korumpirane vlasti, nego na to da jasno upozoravaju da će svatko jednoga dana dobiti plaću zbog zloupotrebe položaja.

Nikada ne može biti dovoljno upozorenja od strane Crkve, bez obzira koliko to zvučalo nekima anakrono da će ljudi vlasti u onom nebeskom (eshatološkom) kraljevstvu biti podvrgnuti sudu koji nema razumijevanja za korupciju, klijentelizam i zlostavljanje slabijih. Prestanak govora Crkve o tom sudu, značio bi pristanak na to da okrutni, korumpirani i pohlepni imaju prednost pred miroljubivim, poštenim i skromnim ljudima. U tom duhu dobro je podsjetiti na poznatu okladu filozofa Blaisea Pascala koja poručuje da se Isplati vjerovati u Boga, pogotovo onoga pravednoga, jer ako ga ima, dobili smo puno. A ako ga nema, nismo izgubili ništa. Isto bi se moglo reći i za vjerovanje u „Kristovo kraljevstvo“ – kraljevstvo apsolutne pravednosti. Ako ga ima, dobili smo puno korektni vladanjem. A ako ga nema, nismo izgubili ništa. Govor o Božjoj pravednosti ne bi trebalo shvatiti kao širenje straha, nego upozorenje moćnicima svijeta da zadnju riječ nije u njihovim rukama, nego Božjim.