Frankopan vs Napredak

 17.kolo 1.ŽNL Posavine
NK "Frankopan" Špionica - ŠD "Napredak" Matići
Nedjelja 11.04.2021.
16:30 h

  U okviru 17.kola 1.ŽNL Posavine našu ekipu očekuje dvoboj protiv posljednjeplasirane momčadi prvenstva, ekipe NK Frankopan.
"Generalku" prije početka ove polusezone odigrali smo upravo protiv naših sutrašnjih protivnika, u toj utakmici iako smo ostvarili visoku pobjedu, Frankopan se pokazao kao čvrsta momčad s mnogo kvalitetnih i iskusnih pojedinaca.
Međusobno smo odigrali 32 utakmice, upisali 17 pobjeda, 10 puta je bilo neriješeno i doživjeli svega 5 poraza.
Nadamo se da će utakmica protiv sportskih prijatelja iz Špionice biti fer i korektna.

Krajem 90-tih Matići su bili središte malonogometnih dogođaja i za njega se znalo u široj regiji, a ...

 

Malonogometna momčad caffe "Levis", 1998. g.

 

PRVI „NOĆNI“ MALONOGOMETNI TURNIR U MATIĆIMA

 održan je od 02.08.1990. godine.

 

Grupa A:

Gledaj svoja posla

Žeži ne bježi (Čarug

Tošina družina (Tolisa)

Jastrebovi

 

Grupa B:

Svako svoja posla (Koljda, Dela, Tuca, Ija, Ziko, Loza, Ivek, Munja, Zuba ...)

Madona (Ivić, Koka, Vučko, Ćosa...)

Pivara (Mića, Velje, Spasoja, Cica, Anta...)

Mikićanka

Strelje (Glava, Cana, Gaja, Prika...)

 

Grupa C:

Generacija (Đurić, Brko, Đurica, Džonson, Bruno, Srele, Gula, Pixi, Cico)

Pencilin (Ćole, Brzi, Boca, Triš, Džika, Želja, Pekar...)

Visoki napon (Gedža, Jerko, Vasa, Preda, Gazda...)

TNT (Makelja, Maće...)

Četvrtfinale:

Generacija-Tošina družina 3 : 0

Gledaj svoja posla – Madona 4 : 0

Pivara – TNT nije odigrano

Diskvalificirani: Pencilin i Visoki napon, zbog namještanja rezultat.

 

NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE: ŽRTVA SVIH ŽRTAVA

 

Žrtva svih žrtava

Pokušavamo dati od sebe što je više moguće u nadi za boljitak nakon patnje i žrtve. Svakodnevno se suočavamo s izborima u kojima moramo predati nešto, stvari, dio sebe ili vlastita uvjerenja, kako bi postali bolji, snažniji, sretniji i snažniji. Čovjek je jedino biće na svijetu koje je sposobno žrtvovati sebe i svoje stvari i jedini je koji zna da je takva žrtva potencijalno bogatstvo ili dobrota u budućnosti. Rizikujemo sadašnje zadovoljstvo i sigurnost, kako bi nam budućnost bila jednostavnija, predvidljivija i sigurnija. Nećete vidjeti medvjeda da ostavlja sjeme za proljetne usjeve, ili vuka da ostavlja strvinu za kasnije, on se najede do sita i jednostavno ode. Čovjek nije takav. Čovjek će dati ono najbolje od sebe ili, čak, cijelog sebe za neki mogući boljitak ili za nekakvo više dobro.

Kroz povijest dio čovjekove kulture bilo je i žrtvovanje raznih dobara bogovima. Naizgled izgleda primitivno i zastarjelo, ali u svakom slučaju ti ljudi nisu bili primitivni i glupi u nijednom smislu tih riječi. Oni su imali fizičku manifestaciju čašćenja boga na način da mu predaju ono najbolje od svojih bogatstava, kako bi im bog ponovno podario još bolje uvijete života i čuvao ih od zla. Također, ti su ljudi prinosili žrtve iz straha prema bogu, ipak je bog bio svemoćni vladar svega, koji je mogao uništiti svijet jednim potezom. Bio je izazov udovoljiti takvom bogu, jer što bi on mogao tražiti zauzvrat što neće uništiti svijet ili da ga prepusti kaosu. Budući da nitko nije znao odgovor na pitanje što bi bog htio kao plaću ili žrtvu za održavanje svijeta, ljudi su jednostavno počeli davati ono najbolje od sebe i svojih dobara, kako bi na najbolji mogući način od sebe štovali boga i u nadi da će on prihvatiti žrtvu jer oni nisu imali ništa bolje. Oni koji nisu prinosili dobre žrtve, odnosno ono najbolje što su imali i što su bili, doživljavali su nesreće, smrt i propast svega. Takvi običaji nisu iščezli iz ljudske svijesti, zapravo, samo su promijenili ruho i manifestiramo ih na malo drugačiji način. Nije važno u kojeg i kakvog boga vjerujemo, i dalje smo svjesni budućnosti i mogućih katastrofa, koje bi se mogle dogoditi, samo ako ne bi podnijeli neku žrtvu. Žrtvujemo po deset, petnaest ili čak dvadeset godina života provodeći samo u učenju i edukacijama, jer smo svjesni da bez dobrog znanja i nauke nećemo moći ostvariti ono što želimo. Radimo po osam ili deset sati dnevno, samo da bi na početku idućeg mjeseca dobili plaću i novac kako bi si mogli priuštiti stvari neophodne za život. Žrtvujemo vlastito tijelo i um boreći se sa svijetom kako bi uspjeli u životu i kako bi naša obitelj iskusila što više spokojnosti i dobrote u životu, a što manje nepotrebnog zla i katastrofa. Žrtvujemo vlastitu djecu, onog trenutka, kada ih prepustimo svijetu i pustimo da sami koračaju stazama života u nadi da će i oni ostvariti neko dobro i da će nam pomoći u trenutcima katastrofa, kada sve krene po zlu i kada su nam potrebne čvrste ruke i svijesti koje će nas ponijeti do puta spasenja.

Na sve to nas podsjeća najveći kršćanski blagdan, Uskrs. Bog je toliko volio ovaj svijet da je dao sina jedinorođenca da umre i otkupi ovaj svijet od zla. Bog je u žrtvi Isusa Krista ujedno žrtvovao i sebe samoga, kao najveću moguću žrtvu koja postoji, jer i sam je Krist rekao da nema veće žrtve od polaganja vlastitog života za drugoga, i žrtvovao je i jedinog Sina, svoje najveće djelo, dao je dio sebe i dao je ono što je trebalo najviše čuvati. Čovjek ne može pojmiti snagu ljubavi tog čina, kao što ne može pojmiti ni takvu veličinu žrtve, iako nesvjesno prolazi i proživljava tu žrtvu iznova i iznova svakog dana tijekom cijelog svog života. Roditelji muku muče sa svojom djecom i daju toliko svega za njihovo dobro, a sve to kako bi oni jednog dana mogli kročiti u svijet spremni i iskusni da izdrže napade zla i iskušenja, da prožive i osjete kiselinu zla na koži, da ih svijet trga i uništava, ali sve s potencijalom neviđenog i nepojmljivog dobra, kojeg može netko pružiti. Sveti Pavao kaže da bi naša vjera bila uzaludna da Krist nije uskrsnuo, jer gdje bi bila sva akumulirana Božja ljubav, spasenje i božanstvo, jednostavno ništa ne bi imalo smisla. Osim otkupljenja i ispunjenja obećanja, Bog je u liku Isusa Krista došao na svijet, kako bi pružio primjer življenja koji vodi do spasenja.

Prevelik je to događaj i smisao iza njega, da bi stao na jednu ili dvije stranice teksta, ali svatko od nas je sposoban sam u svojim mislima razlučiti što znači događaj uskrsnuća i Kristove žrtve, bili kršćani ili ne, vjernici ili ateisti, dužni smo se diviti ljubavi ukazanoj svima nama na neobičan način, na Božji način.