BLOG SELO MATIĆI

                     Pregled rada bloga selo Matići za 2018. godinu

U ovoj prvoj godini svojeg djelovanja blog i fb stranica selo Matići postigli su zadovoljavajuće rezultate, kako u brojkama tako i u općoj prihvaćenosti naših suseljana, a i šire. Brojke kažu da je blog posjetilo 45000 posjetitelja interesirajući se za naše sadržaje a fb stranica dobila je 8000 lajkova i ima oko 1000 prijatelja. U globalu pa i nije nešto, lokalno, veliki je uspjeh. Uz svakodnevni vremeplov, napravili smo još stotinjak drugih postova koji su izazvali veće ili manje zanimanje čitatelja. Trudili smo se biti raznovrsni u obradi tema, da bude za svakoga ponešto. Objavljivali smo stare fotografije što je izazvalo razne reakcije ali i dalje ćemo to činiti. Ljudi žive dok živi sjećanje na njih i stoga ako nekoga oživimo bar na jedan dan, sreći nema kraja. Radili smo pogreške (pogotovo u vremeplovu) i obećavamo, raditi ćemo ih i dalje trudeći se da ih bude manje. Ovo je u prvom redu zabava, pa pružanje informacija i opet samo zabava, tako nas i prihvaćajte.

Nama (dvojici) ostaje da se trudimo i pružimo barem jednaku količinu informacija i zabave, da se zahvalimo Peji Pejiću – Lelu i Elvisu Miškoviću koji su konkretno napravili pojedine sadržaje i bili nam od velike pomoći.

Vama, čitateljima i pratiteljima, veliko hvala što odvajate vrijeme i pratite naše sadržaje.

                          Sretno, i vama i nama, u Novoj godini.

SVIRKA UŽIVO - EPILOG

                                                   Atmosfera s koncerta, Jastreb Band

Nogometna događanja ovih su dana gurnula u drugi plan sve druge aktivnosti vezane uz kvalitetno provođenje slobodnog vremena i zabavu. Blagdansko Božićno ozračje, u selu, proteklo je mirnije nego inače. Manje je petardi i topovskih udara ali manje je kulturnih i zabavnih događanja. Izuzev odjutravanja u Jasrebu, po ostalo kulturno i zabavno upražnjavanje, moralo se potegnuti barem do Orašja i dalje. Ipak, jedan događaj izazvao je veliko zanimanje mladih u Matićima. Bio je to nastup dueta Jastreb Banda 23. 12. 2018. godine u Caffe Park. Ovi romantičari napunili su prostor kafića do te mjere da se i duhanski dim teško probijao do izlaza a za ostale da i ne govorimo. Prepuni kafić i 5 sati dobre svirke, utažili su potrebu mladih ljudi za zabavom i druženjem. Utisci onih koji su bili na svirci uživo idu do u krajnost hvaleći debitantski nastup Tomislava Markovića i legende na gitari, Marka Živkovića – Sada. „Kako je bilo“ upitao sam jednog od onih koji su razgovarali na tu temu za svojim stolom. „Ma to je fenomenalno, to se nije smjelo propustiti“. Nazdravlje.

Jastreb band očekuju novi nastupi već u prvim danima naredne godine.

JASTREB: VENI, VIDI ,VICI

Veličanstvena ptica

„Dođoh, vidjeh, pobijedih“, prošaputala je veličanstvena ptica dok je napuštala prepunu orašku sportsku dvoranu. Veličanstvena ptica ostvarila je to na tako impozantan način kakav se rijetko viđa. Sve svoje protivnike doslovno su pregazili i ako je bila trunka opreza dok se ne osvoji naslov, sada se emocije mogu osloboditi i može se uživati u radosti koju su nam priredili naši nogometaši. Šestorka koja je odigrala finalnu utakmicu definitivno je spremna i za puno veće domete. O kolikoj dominaciji je riječ govori i podatak da su sve pojedinačne nagrade organizatora otišle u ruke Jastrebova.

Perica Paradžiković, mladi vratar NK Napredak Matići, odlično se snašao u ovoj zvjezdanoj ekipi te je proglašen za vratara turnira. Čestitamo.

Mihael Kuprešak, nogometaš NK Osijek, ponajveća nogometna mlada nada s ovih prostora, proglašen je najboljim strijelcem turnira.

Nogometni Cezar, Antonio Vidović – Amidža, priča je za sebe. Čovjek prosto ne može da vjeruje da u jednoj ljudskoj osobi može biti pohranjena tolika količina nogometnog znanja. Još je nevjerojatniji način na koji je on to svoje znanje sinoć prezentirao i šokirao protivnike, a okupljene u dvorani dovodio u delirij. Antonio Vidović proglašen je za najboljeg igrača turnira.

Šteta je što organizator nije predvidio još pojedinačnih nagrada jer su ih zaslužili Zvonimir Mikić, Igor Rašić, Josip Lotar i Mato Neretljak. Ne smije se zanemariti niti doprinos koji su dali Tomislav Mikić, Danijel Neretljak, Ivica Tomas, Joso Matrinović i Mato Mišković – Džele.

U utakmici za treće mjesto naša ekipa Mad Šped izašla je na teren sa samo šest igrača jer su se ostali povrijedili tijekom natjecanja. Protiv favorizirane Tramošnice činilo se da nemaju baš velikih izgleda. Mlada momčad u kojoj je najstariji igrač 23 godine, demonstrirala je nogomet kakav oni mogu pružiti jer to je skupina mladih nogometnih znalaca. U regularnom dijelu, pogotovo u drugom dijelu utakmice, nadigrali su svoje protivnike i utakmicu odveli u raspucavanje. U raspucavanju briljirao je Mateo Martinović, ali na žalost, ostali nisu imali sreće i dobivena pozicija otišla je u vjetar. Ipak, čestitke ekipi jer su dostojanstveno i hrabro predstavili Matićku mladost na ovoj reviji nogometa.

Finale veteranskog turnira igrali su veterani Matića i Mobyshopa iz Orašja. Pobijedila je ekipa iz Orašja rezultatom 3:1.

Na kraju, čestitka i organizatoru, MNK Posavina Orašje, na uspješno organiziranom turniru i nadamo se viđenju dogodine na istom mjestu.

                                                          Pobjednici

JASTREBOVI U BRIŠUĆEM LETU

                                                            Matićki nogometni ponos

JURIŠ LAKE KONJICE

Osvrt na četvrtfinalnu večer malonogometnog turnira koji organizira MNK Posavina Orašje donosi već viđeno i očekivano, ali ne na ovako impresivan način. Bila je to po tko zna koji put potvrda dominacije matićkog nogometa, pogotovo u ovome trenutku, daleko smo ispred ostalih. Matićka malonogometna laka konjica u dva je juriša pregazila svoje sportske protivnike. Ovim nipošto ne želimo podcijeniti sportske rivale koji su im se našli na putu do polufinala ali snagu i moć naših ekipa svakako treba istaknuti.

I dok se za Jastrebove očekivao lakši prolaz, iznenadila je, ovaj put pozitivno ekipa Mad Šped. Jastrebovi su rutinski odradili svoj dio posla. Svoju genijalnost i potencijal koji ima u nogama, na najbolji način, demonstrirao je Antonio Vidović s tri prelijepa pogotka i tako reći sam riješio ishod utakmice. Ostali na razini koja se očekivala.

Mad Šped, ekipa koja je sklonija oscilacijama u igri i mentalnoj nestabilnosti koju dodatno potkopavaju povici iz publike onih koji bi ih trebali bodriti. Ipak, sinoć su ostali hladne glave do samoga kraja i pregazili ekipu „Žute kobre“ iz Oštre Luke. Oštrolučka ekipa bila je bolja samo u navijačkom dijelu. Pratilo ih je preko dvije stotine fanatičnih navijača koji su svoju ekipu sportski bodrili i kod rezultata 0:3. Ostalo sve je otišlo u prilog naše ekipe. Kobre su djelovale bezidejno, neprecizni u završnicama a kad su nešto dobro napravili, bio je tu naš vratar da to neutralizira. Teško bi bilo nekoga posebno istaći u ekipi Mad Špeda ali mene su se najviše dojmili, barem sinoć, Ilija Orkić i Marko Dukić.

Ždrijeb je htio da se naše dvije ekipe nađu na suprotnim stranama u polufinalu turnira. Večeras će se vidjeti tko vlada najnogometnijim selom u Posavini. Bitka za Matiće, bojim se, ostaviti će traga na obje ekipe. Moglo bi doći do prevelikog  iscrpljivanja igrača, kako fizički tako i emotivno pa bi utakmica finala došla u drugi plan. Bilo kako bilo, predstoji nam bitka za Matiće u sudaru lake konjice. Sretni i jednima i drugima.

INKLUZIV D.O.O. ORAŠJE

Sanja Porobić i Katarina Orkić (treća i četvrta s lijeva na desno)

JASTREBOVI NA PUTU DO NASLOVA

Sažetak druge večeri osmine finala malonogometnog dvoranskog  Božićnog turnira Orašje 2018., čije je ovo drugo izdanje a igra se u gradskoj sportskoj dvorani u Orašju, sveo bi se na očekivanu i dokazanu dominaciju matićkog malonogometnog umijeća. Selo prezentiraju dvije ekipe, Jastrebovi i Mad šped.

Matićki Jastrebovi ekipa su sastavljena od iskusnih i provjerenih nogometaša koje predvodi Mato Neretljak, nogometna legenda ovih prostora, nogometni čarobnjak Antonio Vidović te nadolazeće mlade zvijezde, Tomislav Mikić, Zvonimir Mikić i Mihael Kuprešak. Reklo bi se spoj mladosti i iskustva ali najbitniji faktor jest njihovo samopouzdanje i vjera u svoju snagu i moć. Sinoć smo svjedočili demonstraciji sile i superiornosti Jatrebova naspram simpatične ekipe iz Županje koju je predvodio iskusni Robert Župarić, inače bivši nogometaš NK Napredak Matići. Ekipa iz susjedstva nije imala nikakve realne šanse protiv Jastrebova ali u prilog im nije išlo niti to što su imali problema na granici (čekali su pet sati na granici a zatim da bi odigrali utakmicu, došli su pješice do dvorane, što je za svaku pohvalu). Jastrebovi su, uz „Tramošnicu“, najveći favoriti za osvajanje naslova. Ekipa Tramošnice su profesionalni igrači malog nogometa i s pravom računaju na osvajanje turnira. Jedini koji im to mogu pomrsiti su igrači Jastrebova. Uopće ne sumnjam da će Mato Neretljak znati pripremiti ekipu za tu utakmicu. Možda je malo pretenciozno i podcjenjivački prema ostalima koji su se našli u ždrijebu četvrt finala, ali to je realnost. Poznavajući Neretljaka znam da neće biti zadovoljan ničim drugim izuzev naslova. Za to je ove godine bolje posložio momčad i sve osim naslova bit će neuspjeh. Sretno Jatrebovi.

BOŽIĆNA PORUKA FRA IVE MARTINOVIĆA, MATIĆANIMA

Božić  nas uvijek poziva na radost i zahvalnost

            Normalno je da je svaka osoba povezana sa svojom obitelji i s mjestom u kojemu je odrasla i doživjela najljepša iskustva svoga ljudskog i vjerskog života. Vjerujem da je tako i kod svakog Matićanina i Matićanke. Kad razmišljamo o našem selu, otkrivamo bogate, najljepše i neizbrisive uspomene koje su duboko utkane u naša bića, živote, rad, običaje, kulturu i one neizrecive osjećaje koje svatko od nas u sebi nosi i živi. Razmišljati i pisati o Božiću, a imati pred očima naše selo Matiće, znači obnavljati one najljepše i najdublje uspomene i osjećaje svoga života, vraćati se u ljepotu djetinjstva, dopustiti da iz nutrine bića progovori prošlost života, ljepota odrastanja i najljepša iskustva vjere koja smo primili u obiteljskoj i seoskoj sredini, sve ono što su nam pružili naši fratri ‒ ujaci s Raščice, poučavajući nas o Bogu i vjeri te o bogatoj kršćanskoj baštini i običajima. Božić nas uvijek poziva na iskreno promišljanje o onom što je bilo u prošlosti i poziva na konkretni život u sadašnjosti.

Za nas je kršćane proslava Božića nešto posebno, veliko, sveto, nešto potpuno Božje što nam donosi radost u srca, naše živote, naše obitelji i cijeli svijet. Taj čudesni i otajstveni događaj Božjeg djelovanja pokreće ljude, narode i povijest, mijenja naša srca i povijest čovječanstva, donosi nam posebnu radost. Radosni smo jer nam Bog šalje svoga Sina, Spasitelja svijeta, da nam još više otkrije svoju blizinu i ljubav. Stoga je u ovoj božićnoj radosti naš pogled usmjeren na Isusa koji se rađa, na Boga koji nam dolazi ususret i na osobe kojima idemo ususret noseći betlehemsku radost, dobre želje, čestitke i ljubav kojom nas je Bog ispunio, ali i na osobnu vjeru i stvarnost života, misli, osjećaje i djela. On nas poziva da u životu  otkrijemo i prepoznamo prisutnost živoga i istinitoga Boga koji nas uvijek pohađa, obnavlja i čini dostojnima svoga zajedništva i ljubavi. Razlog Božjeg pohođenja nije samo naša krhkost i grešnost, nego neshvatljiva i neizmjerna ljubav Očeva i njegovo milosrđe, darovano nam u Sinu koji dolazi da nas spasi.

Božić je svetkovina koja nam govori i otkriva kako je Bog realan i dolazi u realnost našeg života. On je ne izmišlja i ne stvara neki posebni svijet za sebe i za svoje rođenje u ovom svijetu. Bog svojim rođenjem ulazi u golu realnost ljudskog života i povijesti. I na taj nam način otkriva veličinu svoje božanske i ljudske naravi. Tu je izvor naše radosti koju nam svake godine ponovno donosi i otkriva Božić.  

Ovi nas božićni dani pozivaju da radosno slavimo Isusovo rođenje – Božić, ali da u njemu prepoznamo i radost svoga rođenja, rođenje svojih roditelja, braće i sestara, djedova i bakâ, rodbine, prijatelja i znanaca, jer svi su oni kao i mi, a ne samo mi, rođeni iz ljubavi i za ljubav Božju. Isus se rodio radi svih nas. Budimo svjesni te Božje dobrote i ljubavi. Budimo zahvalni Bogu za tu ljubav i živote naših dragih roditelja, članova obitelji, koji su nam dali život, pobrinuli se da po sakramentu krštenja primimo Božji život i da već tada uđemo i u otajstvo Božića. Oni su nas odgajali i pratili korake naše vjere, dok sami nismo otkrili veličinu, značenje i prisutnost Boga u svom životu. 

Bog se rađa kao Dijete radi nas kako bi nas pratio na životnom putu i vodio putem spasenja. No, danas se u ovom sekulariziranom, posvjetovljenom  društvu  nekim osobama događa da im je Bog opterećenje ili smetnja, ali samo zato jer žele imati lažnu slobodu radi svojeg lošeg ponašanja ili grijeha. Takve se osobe  udaljuju  od Boga. Životno iskustvo potvrđuje da su osobe bez Boga nesretne, često izgubljene, razočarane, zarobljene, žalosne i u duši prazne, iako možda posjeduju izobilje materijalnih dobara ili neki položaj u društvu. To se događa, ako u svojem životu ne želimo prepoznati i prihvatiti Božje svjetlo, ako se više prianja uz tamu zla i grijeha. Takvim se osobama život često čini besmislenim. Smisao i sreća života je otkriti da si voljen, da netko za tebe ima nesebično srce i da ti uvijek želi dobro, da te neizmjerno želi u svojoj blizini, da ne gleda na tvoje grijehe, tvoj materijalni ili društveni status. Isus nam u svakom, pa i u ovome Božiću poručuje: Ti si voljeno dijete Božje, Bog te voli, prihvaća, a da ništa od tvojih dobara i blaga ne očekuje. Jedino što želi jest da se u tvom srcu nađe samo malo prostora za Njega, da se Njegova ljubav rodi u tvom srcu i da budeš dijete Božje koje se raduje Bogu, svome životu, svojoj obitelji, svojim Matićima, mjestu gdje živimo i svim ljudima s kojima se susrećeš i radiš.

Isus, novorođeni Bog, neka bude svjetlo našega života, neka bude naš mir, radost, ozbiljnost, snaga, oproštenje i ljubav. Taj naš mali Bog, Božić je Spasitelj svijeta, radujmo se što nas pohađa i voli.      

            Dragi i poštovani moji Matićani, ma gdje bili, vama i vašim obiteljima, svoj vašoj rodbini, prijateljima i znancima, a posebno bolesnicima, starima, nemoćnima i onima koji su sami, od srca čestitam  Božić i sveto Isusovo Porođenje i želim blagoslovljenu novu 2019. godinu! 

Fra Ivo Martinović

MATIĆKE KAPELICE

     Kapelica na Brani

                                                               

IVO ŽIVKOVIĆ

Za današnji dan, u ovo predblagdansko vrijeme, donosimo video uradak Ive Živkovića za koji je sam napisao tekst. 

Glazbena numera „Otac moj“ posvećena je njegovom rano preminulom ocu Peji (Peša Dragića).

POEZIJA ČETVRTKOM

 Što nam mogu

Mogu kuće da nam ruše,

da nam uzmu bića draga,

al' ne mogu ljude hrabre

otjerati sa svog praga.

Mogu sela da nam pale,

drže nejač u tuđini,

al' ne mogu da ubiju

ljubav prema domovini.

Mogu silom da nam prijete,

ruše crkve, svetilišta,

al' nikad nas neće moći

otjerati s ognjišta.

Mogu s neba da nas biju,

granatama smrt da siju,

al' ne mogu da nas slome,

mi smo bili

i bit ćemo

uvijek ovdje

svoj na svome.

                                                                 Pejo Pejić - Lele

JASTREB BAND

U vremenu sveopćeg rasula matićke glazbene scene (Matići band u mirovini, braća Kopić, Tomislav Marković, Pavo Pejić – Gaja i drugi sreću traže po Zapadnoj Europi), tinjajuću luč nosi Jastreb band. Istina u nešto izmijenjenom sastavu (umjesto Ivana Ivanovića nastupa Tomislav Marković – Tomi) ali zasigurno u tonovima koji će zadovoljiti poklonike njihove glazbe. Band nastupa 23. 12. 2018. godine, u 20 sati, u caffe Park u Matićima. Evo dobre prigode, u ovo blagdansko vrijeme, za počastiti dušu uz glazbu dvojca Jastreb banda. Kao uvod u nedjeljni nastup donosimo video uradak Jastreb banda. Uživajmo.

DISKOTEKA SATURN

                                               Diskoteka Saturn 1991. godine        

Krajem osamdesetih svako selo naše općine imalo je svoju diskoteku. Modni trend nije mimoišao niti selo Matiće. Marijan Pejičić – Mika, došao je na ideju da zakupi prostor tadašnjeg omladinskog doma i pretvori ga u Diskoteku. Nazvao ju je Saturn, valjda zbog onih koji su se iz nje vraćali u sitne sate  a da nisu znali na kojemu su planetu. „Što se napi toliko, k'o da si p'o s Marsa“. „Nisam, ja sam isp'o iz Saturna“, glasili bi jutarnji razgovori između roditelja i sina. Lijepa li vremena.

 Diskoteka je radila oko dvije - tri godine i došao je rat,  s njim i drugo, manje bezbrižno vrijeme.

KARINA VRANKA

Naoko obična fotografija dvojice mladića iz vremena s kraja šesdesetih godina proteklog stoljeća. U to vrijeme jako bitno je bilo dokazati se da možeš činiti neke stvari bolje od drugih. Je li to bio i njihov motiv, ne znam sigurno, ali radnje koje su činili svakako su neobične  za to vrijeme. Naime, fotografija prikazuje Antu Markovića (Anto Mare Pavine) i Marijana Orkića – Banu. Neobično je to što je Anto Marković nastupio na prvoj utrki motora na matićkom igralištu, 1969. godine i osvojio drugo mjesto dok je Marijan Orkić – Banče iste te godine i istog dana samo pola sata kasnije nastupio u trki konja. Jahao je Vranku, kobilu pokojnog Kare iz Boka i zauzeo treće mjesto. Već iduće godine obadvojica su otišla u Njemačku, kao i većina mladića iz sela, i tamo proveli najbolje godine života. Nešto mi mnogo poznato.

         

Anto Marković i Marijan Orkić - Bana

POEZIJA ČETVRTKOM

Pokušavajući biti što raznovrsniji i podariti svakome ponešto, odlučili smo da četvrtak bude dan za „pasionirane štovatelje“ pjesničke riječi. Danas idemo na sigurno s pjesmom Peje Pejića „Budi hrabra“. Želja nam je da nam dostavite svoje radove koje sigurno imate i ljubomorno čuvate od pogleda drugih koji bi to mogli krivo ili kritički protumačiti. Za razliku od tih, mi ćemo radove objaviti i ako su anonimni. Osobno poznajem nekoliko poštovalaca pisanja u stihu koji su svojevremeno emocije prenosili na papir i baš me zanima hoće li imati hrabrosti poslati nam da ih podijelimo s drugima.                                                        

Budi hrabra

Znam da je teško, voljena,

Slušati jeku topova,

Bdjeti u mračnom skloništu

I sanjati meku postelju.

Al' budi hrabra, malena,

Misli o sreći, o nama,

I ne daj tamnim noćima

da vide suze u očima.

Znam da je teško, najdraža,

Kad nema nigdje nikoga,

Srce se zebnjom opija

Dok čekaš vijesti sa ratišta.

Al' budi hrabra, malena,

Reci da nije istina

I ne daj sjajnim zvijezdama

da čuju jecaj u grudima.

Znam da je teško, jedina,

Vidjeti smrt pred očima,

Kad strah poteče venama

A oči vape za suzama.

Al' budi hrabra, malena,

Shvati da sve je sudbina

I ne daj bijelim zorama

Da sviću s crnim mislima.

                                                                Pejo Pejić - Lele

SVINJOKOLJA

                                       

Svinjokolja je dio tradicije stanovnika Posavine pa tako i sela Matići. Vrijeme je to početka zime, iako ne kalendarski ali klimatološki i tradicijsku zima počinje poslije sv. Kate (Sveta Kata, snijeg na vrata). S dolaskom hladnijih dana započinju pripreme hrane za narednu godinu (sušenog mesa). Počinje dimiti iz prepunih pušnica svakojakim komadima svinjskog mesa. Klatare se kulenovi, kobasice, bijele peke, pate, rebra, koljenice i druge delicije ovisno o vlasniku. Danas donosimo dio atmosfere i radova na svinjokolji kod Blaža Orkića- Đurića koji je ujedno slavio i svoj 60. rođendan.

HNK „MLADOST“ DONJI SVILAJ – JESENJI DIO 2018.-19.

Rezime jesenjeg dijela natjecanja

u

Prvoj Županijskoj nogometnoj ligi Posavina

HNK „Mladost“ Donji Svilaj

Grb HNK „Mladost“ Donji Svilaj

Nogometna momčad „Jesenji dio sezone“

IZ KREDENCA 6

Nakon folkornog natjecanje u Kostrču 

1. mjesto osvojio KUD Matići 

Janja Orkić-Seka i Anka Dabić-Seka

Jedna lovača

Iz foto albuma Mladena Pavić

Ovaj prvi je moj djed Pavo Pavić, Mile Đurin, Milo, četvri nije identificiran i Mila Peke Lukina 

70 tih godina

TREĆA 

Slika iz fotomonografije "Slike iz kredenca"

MATIĆKI BAJKERI 2

Matićki bajkeri; drugi dio

         Kako je i najavljeno u prethodnom dijelu, u ovom nastavku reći ćemo nešto više o dvojici vozača koji su pokušali i nešto više od samog uživanja u motociklu. Uz Roberta Draganovića ova dvojica motociklista klasa su za sebe u odnosu na ostale matićke motoriste, stoga su dobili toliku pozornost. Kao što je velika mogućnost da dijete nogometaša i samo postane nogometaš jer će ga otac uputiti i dati mu podršku ili barem neće moći prigovarati jer je i sam bio takav, slučaj je to i s motoristima. Sva tri navedena motociklista potomci su očeva bajkera.

Marko Marković

Obitelj Marković; Julia, Kristina, Marko i Marin

IZ KREDENCA 5

Fotografija iz albuma Mare Ivkić Makoli

OMLADINSKE SELKCIJE

“Djeca – to su naši sutrašnji suci.” M. Gorki

Paralelno sa završetkom seniorskih prvenstva ove jeseni, završila su i omladinska nogometna natjecanja.

NK „Napredak“ ima dvije selekcije: pionire i kadete.

Selekcija pionira ŠD "Napredak"

Obje selekcije trenira, okuplja i vodi Marijan Martinović, a u njima nastupa oko 40 tak igrača, ali i igračica.

Nekoliko slika sa njihovih utakmica, ali i jedna sa pogledom na tribine. 

Sa pogledom na tribine završavamo ovu priču, a vjerujemo da je svaki komentar suvišan.

U POTRAZI ZA STARIM PRIJATELJSTVOM

Prije nekoliko dana sa zamolbom za pomoć nam se obratila Mara Skelin, rođena Davidović iz D. Mahale, čija je majka iz Matića rođena Orkić, kćer Peje Žigić iz Medvače. Odselila je davne 1969. godine, u Njemačku gdje i danas živi.

Kako kaže odrasla je u Matićima, i vrlo lijepi trenuci iz prošlosti je vežu uz naše selo, a uza sve to izgubila je iz kontakta svoju tada najbolju prijateljicu koja je također odrasla u Matićima. 

Zvala se Anka, majka joj nije bila sa našega područja, a po njenim saznanjima Anka danas živi u dalekoj Australiji.  

Zajedno su provele dobar dio djetinjstva, družile se, svojevremeno radile na imanju u Šantiću, dok je Pavo Martinović-Cvile vodio tadašnje radne skupine.

Svaka pomoć u pronalaženju i identificiranju Anke je dobrodošla. Slika je iz rane mladosti, ali ako netko poveže ovu sliku ili priču, bilo bi i nama ali prije svega našoj Mari od velikog značaja. Hvala.

Anka i Mara 

MATIĆKI MOTORISTI/BAJKERI

PRVI DIO

          Prvi motocikl konstruirao je njemački konstruktor Daimler davne 1885. godine. Nakon manje od pedeset godina pojavio se u našoj sredini 1932. godine. Bio je to „Opel“ vlasnika Luke Dominkovića – Domića. Kada je prvi motocikl stigao u Matiće ostaje dvojba ali zacijelo prva kružna utrka održana je 1968./1969. godine na matićkom igralištu. Odmah nakon održavanja ista je zabranjena ali početkom sedamdesetih održano je još par utrka dok nije postavljena željezna ograda okolo igrališta. Ove utrke ali i uspjesi naših mlađih motorista razlog su pisanja ove priče.

          „Bajker je onaj tko taj život živi onako kako on zahtijeva a to je većinu vremena odvojiti za održavanje motocikla, druženja s drugim bajkerima, odlasci na motorijade, kampiranja u šatoru i opet održavanja motora. Za pravog bajkera nema ljeta ili zime, on po cijelu godinu uživa i vožnji.“

Ovakav odgovor dobio sam na pitanje tko su sve motoristi u Matićima postavljeno jednom od njih. Još mi je dodao: Ljudi vole motore iz raznih razloga, nekome je to prijevozno sredstvo do posla i natrag, nekome zadovoljstvo u brzoj vožnji a nekome služi samo za pokazivanje.

Jedan čovjek u Matićima zacijelo ispunjava sve ove uvjete. To je dugogodišnji predsjednik AMK „Posavac“ Orašje i utemeljitelj kluba, Kruno Draganović.

Kruno Draganović

ZANIMLJIVOSTI SELA MATIĆI

"Izum stoljeća"

Po informacija dobivenim od strane autora ovog velebnog djela. Trenutno su u završnoj fazi razgovora sa jednom vrlo ozbiljnom firmom iz inozemstva, koja će otkupiti autorsko pravo i krenuti sa ovim patentom u serijsku proizvodnju. 

Proizvod će se naći prvo na zapadno europskom i američkom tržištu, a u najboljem slučaju za nadati se tek krajem slijedeće godine da bi se ovaj proizvod mogao pojaviti i u našim trgovinama. 

Navodno se čeka proširenje cestovnog pravca Centar Matići-Medvača-Bok.

Na slici autori ovog dijela: Dragomir Pejić i Josip Marković-Joza, i njihovi susjedi Marko Mikić - Luliš i Kata Pejić

Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna.

IZGUBLJENA MLADOST

Pejo Pejić - Lele

         Na današnji dan 1992. godine tijekom obrambenog Domovinskog rata od iste neprijateljske granate stradali su Željko Radošević i Pejo Pejić – Lele. Željko nažalost smrtno dok Lele je bio teško ranjen. Teško ranjen ali je preživio i zahvaljujući tom danas imamo desetke izvanredno lijepih pjesama. 

NOVI USPJESI MATIĆKOG SPORTA

            Dana 25. 11. 2018. godine u zagrebačkoj Areni održan je 20. jubilarni taekwondo turnir Jastreb Open. Na turniru sudjelovalo je 85 ekipa sa 1011 natjecatelja iz 13 zemalja. Jedna od ekipa bio je i taekwondo klub Orašje za koji nastupaju i naše dvije Matićanke. Riječ je naravno o sestrama Ivkić.

MATIĆKI KUĆARI I AMBARI

                                                        

           Kako smo najavili protekle nedjelje u prilogu o najstarijim kućama u selu danas donosimo najstarije funkcionalne objekte u selu, kućare i ambare. Materijal je prikupio Elvis Mišković radeći s ocem Marijanom vodoinstalaterske i druge poslove skoro u svakoj matićkoj kući. Tom prigodom razgovarao je s domaćinima i za razliku od većine drugih to zapisao te na neki način dokumentirao. Sve je to usmena predaja ali razgovarao je sa starijim osobama a svaku je priču dodatno provjerio kod drugih dobrosjećajućih ljudi u selu.

          

            Da ne bi dovodili u nedoumicu čitatelje priloga što je kućar a što ambar, citirati ću tekst o kućarima i ambarima u vrijeme nastanka objekata o kojima pišemo. Naime, od 1907. do 1912. godine nastajala je knjiga Petra Draganovića „Narodni život i običaji u Matićima“ u kojoj su do najsitnijih detalja opisane, između ostalog, građevine o kojima govorimo. Ukratko:                                    

                                                           Kućari

           „U kućara se drži odjeća, rubine, kitnja i sve ostalo što treba čoeku, ženi i djeci. Tod svi mlagji ljudi i žene spavaju čitave godine. Samo kad je odveć žestoka zima, onda prisele najviše jedan mjesec dana u sobu. Mlada i mladoženja spavaju prve godine i na najžešćoj zimi u svojem kućaru. Nedjeljom i svecem svit se svatko u svo'em kućaru pri'slači i sprema k misi. Tod žene kite rubine, krpaju i rade ostale svoje poslove ako nije odveć zima“

                                                                       

Ambari

              „Što je da je težačke muke i truda, tj. što ljetine urodi, to je goto sve u ambaru. U ambar se ulazi po niski skalino, a kad unigješ vidiš da megju oknim' ima dosta mjesta da se tod može držat pune vreće i nagrabljat prazne. Tod stoji kačica u koju se stresa žitno brašno, a ponjekad i bure s vinom i rakijom.“

              Sada kad znamo što je što i koja je svrha čega krećemo od, prema dostupnim podacima, najstarijeg.

                Prva slika prikazuje, navodno, najstariji ambar u selu koji ima i svoju priču a validnost priče prosudite sami. Nekada je ovo bio kućar ali vremenom odstranjen je dio za stanovanje te je ostao samo ambar koji ima ulogu skladišta. Priča kaže da je ovaj ambar bio u vlasništvu Ive Adžilojića a od njega ga je kupio Pejo Marković – Švabo. Od njega preseljeno je kod Marijana Markovića – Bana u ulicu Radnička 43 gdje se nalazi i dan danas.

Slika 1. Ovaj ambar trebao bi biti sagrađen prije 1878. godine, 

dakle u Tursko doba

VINKO MIKIĆ - GRGA

                                                      

                  „Selo k'o selo, sto ljudi sto ćudi i svak' misli da je u pravu“. Ovako je u svakom manjem mjestu, uglavnom ljudi se oko ničega ne mogu jednoglasno složiti. Osim…

                   E da, postoji i ta rijetka iznimka a to je odgovor na pitanje tko je najbolji pjevač ili vokalni solista, u ili iz, sela Matići. Iako je sve stvar ukusa, anketirao sam ljude koji se bave glazbom i čuo njihovo mišljenje. Jednoglasno su rekli; to je Vinko Mikić zvani Grga.

                  Junak naše današnje priče živi s obitelji u Donjoj Mahali kamo se preselio sredinom osamdesetih godina proteklog stoljeća. Iako živi u Mahali preko trideset godina nikada nitko neće  za njega reći da nije bio i ostao Matićanin. Po zanimanju konobar, radio je u hotelu „Kej“, motelu „Ataše“ i restoranu „Lovački dom“, prije i poslije rata dok ovi ugostiteljski objekti nisu privatizirani. Trenutno je umirovljeni ratni vojni invalid.

 Obitelj Mikić; Dejan, Helena, Marinko, Janja i Vinko

ŠD „NAPREDAK“ MATIĆI - JESENJI DIO 2018.'19.

Rezime jesenjeg dijela natjecanja

u

Prvoj Županijskoj nogometnoj ligi Posavina

Nogometnu pauzu na našim travnjacima iskoristi ćemo da kroz kolektivnu i individualnu statistiku prikažemo uspjehe/neuspjehe nogometnih klubova u Prvoj Županijskoj ligi Posavina. Neke zanimljive brojeve, podatke i činjenice koje i nije onako „odokativno“ lako zamijetiti. 

Naravno prvi klub koji ćemo obraditi kroz naš filtar je Napredak.

ŠD „Napredak“ Matići

Grb NK „Napredak“ Matići

Nogometna momčad „Jesenji dio sezone“

ZANIMLJIVOSTI SELA MATIĆI

DVA RARITETA

Prvi je istina samo na slici. Ne znamo kakva ga je životna sudbina zadesila, gdje je i je li još uvijek operativan.

Po onom što smo saznali slika je iz 1961. godine, ne znamo je li to bio prvi traktor koji je došao u naše selo, ali ako ne prvi među prvim je zasigurno.

Drugi je u vlasništvu Josipa Marković – Joza (Marka Blaževa). Sredinom 80-tih prilagodio ga je tadašnjim potrebama naših mještana, tako što je nadogradio prednju utovarnu kašiku, koja je tih godina itekako poslužila.

Jozin „oldtimer“ marke Ursus 355, proizveden u Lublinu – Poland, 1971. godine. Kupljen je u tadašnjem „Poljostroju“ u Vinkovcima. Kako Josip kaže, prvi vlasnik bio je Ivo Marković (Partizanov otac), a posljednji 35 godina je u njegovom vlasništvu.

Josip Marković-Joza i njegov ljubimac

Hvala Josipu na slici i informacijama, L.P.

SEOBA

"Kad zašutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobijedio, to znači da više nisi vrijedan mog vremena" - Čarls Bukovski

Svjedoci smo velikog vala iseljavanja uglavnom mlađih osoba i obitelji s malom djecom koji je zahvatio naše selo, ali i cijelu Bos. Posavinu pa i šire. Razlozi ove pojave uglavnom su poznati, a ja sam svoje promišljanje na ovu temu izrazio stihovima jedne pjesme koja će nadam se naći svoje mjesto na ovoj stranici.

by Pejo Pejić - Lele