MATIĆKI KUĆARI I AMBARI

                                                        

           Kako smo najavili protekle nedjelje u prilogu o najstarijim kućama u selu danas donosimo najstarije funkcionalne objekte u selu, kućare i ambare. Materijal je prikupio Elvis Mišković radeći s ocem Marijanom vodoinstalaterske i druge poslove skoro u svakoj matićkoj kući. Tom prigodom razgovarao je s domaćinima i za razliku od većine drugih to zapisao te na neki način dokumentirao. Sve je to usmena predaja ali razgovarao je sa starijim osobama a svaku je priču dodatno provjerio kod drugih dobrosjećajućih ljudi u selu.

          

            Da ne bi dovodili u nedoumicu čitatelje priloga što je kućar a što ambar, citirati ću tekst o kućarima i ambarima u vrijeme nastanka objekata o kojima pišemo. Naime, od 1907. do 1912. godine nastajala je knjiga Petra Draganovića „Narodni život i običaji u Matićima“ u kojoj su do najsitnijih detalja opisane, između ostalog, građevine o kojima govorimo. Ukratko:                                    

                                                           Kućari

           „U kućara se drži odjeća, rubine, kitnja i sve ostalo što treba čoeku, ženi i djeci. Tod svi mlagji ljudi i žene spavaju čitave godine. Samo kad je odveć žestoka zima, onda prisele najviše jedan mjesec dana u sobu. Mlada i mladoženja spavaju prve godine i na najžešćoj zimi u svojem kućaru. Nedjeljom i svecem svit se svatko u svo'em kućaru pri'slači i sprema k misi. Tod žene kite rubine, krpaju i rade ostale svoje poslove ako nije odveć zima“

                                                                       

Ambari

              „Što je da je težačke muke i truda, tj. što ljetine urodi, to je goto sve u ambaru. U ambar se ulazi po niski skalino, a kad unigješ vidiš da megju oknim' ima dosta mjesta da se tod može držat pune vreće i nagrabljat prazne. Tod stoji kačica u koju se stresa žitno brašno, a ponjekad i bure s vinom i rakijom.“

              Sada kad znamo što je što i koja je svrha čega krećemo od, prema dostupnim podacima, najstarijeg.

                Prva slika prikazuje, navodno, najstariji ambar u selu koji ima i svoju priču a validnost priče prosudite sami. Nekada je ovo bio kućar ali vremenom odstranjen je dio za stanovanje te je ostao samo ambar koji ima ulogu skladišta. Priča kaže da je ovaj ambar bio u vlasništvu Ive Adžilojića a od njega ga je kupio Pejo Marković – Švabo. Od njega preseljeno je kod Marijana Markovića – Bana u ulicu Radnička 43 gdje se nalazi i dan danas.

Slika 1. Ovaj ambar trebao bi biti sagrađen prije 1878. godine, 

dakle u Tursko doba

Drugi baš i ne liči na neku starinu ali to je zahvaljujući odgovornom ponašanju vlasnika koji su ga iz ruke u ruku održavali i skrbili o njemu. To je Ambar s košem koji je također, po priči vlasnika, iz turskog doba. Vlasnik je Luka Neretljak (u selu poznat pod nadimkom Fazan) a sagradio ga je njegov pradjed Mato Martinović. Objekat se nalazi u ulici Braće Ribara na broju 4.

Slika 2. U ovakvoj su veličini bili kućari s ambarom (12 x 6)

Slika 3. Ambar

Slika 4. Nekada, kućar Ilje Pave Đurina, sagrađen između 1910. – 1920. godine

Slika 4. b. Sada, kućar Ilje Pave Đurina

Slika 5. Kućar

Slika 6. Prelijepi kućar

Slika 7. Kućar Eve Mikić

Slika 8. Ambar

Slika 9. ambar

Slika 10. ambar

Slika 11. ambar

Slika 12. ambar

           U selu ovakvih je drvenih građevina preko pedeset i osim par originalno očuvanih većina je modificirana i rastavljena te od toga sklopljen je ambar.  Pogotovo bila je to „moda“ poslije šezdesetih godina protekloga stoljeća. Većina objekata s fotografija starija je od sto godina i samo je jedan dio povijesne baštine sela. Njihovim vlasnicima želimo da se odgovorno i s poštovanjem odnose prema toj starini kao što su to činili njihovi predci.

Joso Orkić & Elvis Mišković