POEZIJA ČETVRTKOM

                                    Luda igra

Danima su padale

dosadne listopadske kiše

a ljudi su pucali

tko će jače

tko će više.

Kiša je lila snažno                         

kao da nebo plače

ljudi su pucali žestoko

da dokažu da

mogu jače.

Granate su htjele

sve da spale

no kiša nije dala

ljudska krv je zemljom tekla

a kiša ju je prala.

Kiše su padale

ljudi su pucali

cijevi topova nisu izdržale.

Jesen je prošla

i kiše su stale

a ljudi što su pucali

shvatiše

da su ispali budale.

                                                         Pejo Pejić - Lele

EPILOG POKLADNE NEDJELJE U MATIĆIMA

Uz sve poteškoće koje su iskakale kao prepreka održavanju ovog tradicionalnog događaja, isti je održan i bio je na zavidnom nivou. Program je bio bogat, sadržajan i najbitnije zabavan. Pohvala organizatoru i svima koji su dali svoj doprinos da se održi ovaj, za matićane, bitan događaj.

Ritam su davali „Band 4 jastreba“ u kaubojskom izdanju i voditelj Zvonimir Pejić.

Organizator (Miki Zikov) pripremio je i podijelio pet nagrade. Nagrade u natjecateljskom dijelu dobile su Ivana Mišković i Ivana Orkić. Nagrada je godišnja ulaznica koju daruje ŠRC „Bazeni“Orašje.

Podijeljene su još dvije nagrade za najbolje grupe. Ovdje je pobijedila grupa „Smajlići“  a druga je bila grupa „Zombiji“. Dodijeljena je nagrada za najbolju masku večeri. Nagrada je iznosila 100 km a fotografiju pobjedničke maske dobili smo naknadno.

Sukladno procjeni organizatora prisutno je bilo oko 250 posjetitelja od čega je preko stotinu bilo kostimirano. Nadamo se i dogodine.

MATIĆKE OBITELJI, PRVI DIO

                                         

MATIĆKE OBITELJI

Zahvaljujući prije svega činjenici da postoje crkvene matice u Arhivu franjevačkog samostana u Tolisi, potom gvardijanu, fra Mariu Juriću, koji je odobrio uvid u iste te, Peri Matkiću, osobi koja već godinama volonterski brine o ovom neprocjenjivom blagu ravne nam Posavine, donosim prilično točne podatke o matićkim obiteljima. Matice nisu potpune zbog fizičkih nedostataka (nema i po pet listova), pogrješno upisanih podataka od strane upisivača i prepisivača (Jakova Babića) i drugih objektivnih i subjektivnih razloga.

Selo je nastalo između  1720. - 1739. godine. Naime, tih godine je ovaj kraj pripadao Habsburškoj Monarhiji. Granica je išla uz Briježnicu do iza Župelja prema Čović Polju. Habsburška Monarhija odmah je ovaj osvojeni dio teritorija u ratu 1717.-1719. godine teritorijalno podijelila za poreske pristojbe. Podijelila ih je u selišta ili sesije i dala svojim graničarima iz Štitara, Babine Grede, Županje i Bošnjaka na održavanje uz određene naknade (poreze). Selište čini najmanje pet duluma potkućnice, dvadeset pet oranice, osam duluma kosnice i isto toliko šume.

Kad su dolazile ostale obitelji i koliko ih je bilo u tih dvadeset godina Habsburške vlasti, teško je reći, ali ono što se točno zna da je nakon 1739. godine (Beogradski mir) stanje se stabiliziralo i da su ovaj kraj počele naseljavati povratničke obitelji iz Slavonije, Središnje Bosne i Zapadne Hercegovine.

Prvi pisani trag ostavio je biskup, fra Pavao Dragičević, prilikom prve posjete biskupa ovom kraju nakon sedamdeset godina. On je dijelio Sakrament potvrde ili krizme po čitavoj  franjevačkoj Provinciji Bosne Srebrne pa je u sklopu tog obišao i ravnu Posavinu i tom prigodom popisao zatečeno stanje obitelji.

                      

Popis obitelji Matić Selišta iz 1742. godine

r/b	Ime i prezime	odrasli	djeca
1	Franjo Baotić	4	1
2	Ilija Matuzović	3	5
3	Ilija Šimić	3	4
4	Pero Živković	4	2
5	Baotić Mijo	3	2
6	Grga Dabić	4	2
7	Pavo Antunović	4	4
8	Nikola Živković	3	1
9	Stjepan Antunović	5	3
10	Đuro Markov	3	2
11	Đuro Biberović	2	2
12	Ilija Živković	2	4
13	Mijo Davnjanović	4	2
14	Mijo Živković	2	4

 Period mira i stabilnosti te nešto niži porezi nego u drugim dijelovima BiH, ravničarski dio, nenaseljen, mogućnost brzog prijelaza granice i dr. uvjetovali su masovnije naseljavanje ovih krajeva pa i sela Matići. Period mira i prosperiteta donio je uspostavu kapelanije Tolisa 1784. godine.

Prvi upravitelj samostalne kapelanije u Tolisi bio je fra Jakov Paradžiković koji je odveo narod u Blaževac (župa Bijela) za vrijeme ausrijsko – turskog rata poznatog i kao „Dubički rat“ (1778. – 1791. godine). Fra Jakov je većinu župe odveo u Blaževac i ostala mjesta župe Bijela dok su Matićani većinom otišli u mjesta oko Tramošnice (Tramošnica, Turić, Asić i dr.). Obitelj Matuzević je otišla u Blaževac a većina drugih prema Tramošnici. U međuvremenu bilo je sklapanja brakova i rođenja u tim mjestima te u povratku i novih obitelji. Jedna od takvih je i obitelj Paradžiković koja doseljava valjda na prijedlog fra Jakova i stalno ostaje u Matićima do današnjih dana. Nakon povratka (1792. godine) naselile su se i ostale obitelji kao Babići, Pejići, Ivanovići i dr.

Treba napomenuti da  zajedničko groblje u selu Matići datira se u 1763. godinu a prvi je sahranjen Pero Stipanović. Naši sumještani sahranjivani su još na Karauli i bočanskom „Starom groblju“. Ovo groblje funkcioniralo je sve do 1823. godine kada je određena nova, sadašnja, lokacija groblja. Prva je sahranjena u groblje „Crnac“ 7. 2. 1823. godine, Luca Ante Ivanovića, imala je trinaest godina.

Obitelj Orkić

Najnovija istraživanja demantirala su dosadašnje spoznaje u ovoj obitelji za koju se mislilo da su Orkići stara Posavska obitelj i da prezime datira još od prije Bečkog rata (1683.). Naime, najnovijim istraživanjem došlo se do spoznaje da su Orkići potomci Mate Matuza, čija se obitelj naselila na novo selište podalje od Utorkovišta, koje su po Mati nazvali Matića selište. Mato je sa svojim sinovima Ilijom, Petrom i Josom doveo veliku i moćnu obitelj sa oko dvadesetak članova. Matini sin Joso ostao je s ocem u Utorkovištu, Petar je otišao u Bubalov Bok i tamo osnovao obitelj dok je Ilija došao na nepoznati bezimeni teritorij i tu dobio selište. Po njegovu ocu Mati koji je bio glava svih ovih obitelji novo selište dobije ime Matića selište. Tu je Ilija dobio najmanje pet sinova sa Uršulom čije prezime ne znamo, a koju su zvali Orka (sve tadašnje Uršule zvali su Orka) i po kojoj će njeni potomci od 1785. godine nositi prezime Orkić. Treba reći da su tek unuci počeli koristiti ovo prezime dok su se njezini sinovi prezivali Matuzović. Kasnije će svi uzeti prezime Orkić, a samo će jedna obitelj ostati Matuzović i to onaj dio koji je došao iz Donje Mahale. Današnji Matuzovići koji su u nestajanju u selu Matići nisu potomci matićkih Matuzovića Orkića nego donjomahalskih, gdje to prezime živi i dandanas. Tijekom vremena Orkići su mijenjali prezime da bi se razlikovali jedni od drugih pa tako su nastala prezimena Marjanović (po Marijanu Matuzoviću), Draganović (po Ivi Matuzeviću, kojega je majka Uršula od milja zvala "dragan"), Antunovići (po Anti Orkiću), Davidovići (po Davidu Orkiću), dok su prezimena Mitrović i Babić prešla u Orkić ženidbom i doseljavanjem u Matiće. Kod Orkića postoje i unutarnji nadimci pojedinih obitelji koje nisu mijenjale prezime, ali da bi ih se razlikovalo nosila su seoske nadimke: Mrkonjići, Bušakovići, Žigići, Lujići i tako dalje. 

 Antunovića, Mitrovića i Bušakovića više nema, ali ostalih s Draganovićima je više od pedeset obitelji. Uzevši u obzir potomke ove obitelji koji su u posljednjih stotinjak godina napustili Matiće, slobodno se može reći da je ovo najveća matićka obitelj od nastanka sela.    
                                  

Obitelj Grgić

Obitelj Grgić je jedna od najstarijih obitelji u selu, ali nisu se prezivali Grgić nego Stjepanović. Grga Stjepanović rodonačelnik je današnjih obitelji u selu koje se prezivaju Grgić. Grgin sin Pero promijenio je prezime u Grgić i s koljena na koljeno došlo se do današnjih Grgića. Vrlo je lako pratiti slijed ove obitelji od Grge Stjepanovića do današnjih obitelji Grgića u Matićima.

Obitelj Pavić

Ova obitelj vodi porijeklo iz Turića ili Hasića. Naime u Matici vjenčanih spominju se prvi puta 1788. godine. Marijan Pere Pavić oženio se Marom Baotić iz Matića i iste godine Ivo Ilije Pavić oženio je Maru Dabić iz Matića. Vjenčanja su bila u progonstvu u Tramošnici.

Braća Ilija i Pero Pavić doselili su 1792. godine s obiteljima u Matiće i tu ostali do današnjih dana. Ova obitelj je pred nestajanjem u Matićima. Današnji Pavići su bočanski Pavići koji su također došli u Bok 1792. godine. Anto Pavić (Tunjo Ćatića) je bio posljednji muški potomak s ovim prezimenom (Ksenija Genda je posljednji živi potomak ove obitelji). Indirektno ova obitelj živi samo s prezimenom Matkić. Naime, Pavo Matkić (Palčin) je nezakoniti sin Mate Pavića.

Obitelj Paradžiković

Đuro Paradžiković je 1792. godine doselio u Matiće sa svoja dva sina, Perom i Ivom. Pero Paradžiković (1763. – 1837.) bio je oženjen Anom Melvanović s kojom je imao mnogo djece, ali najmanje šestero je umrlo. Preživio mu je sin Marko (1791. – 1859.) koji je bio oženjen Lucom Mikić.

Ivo Pradžiković je bio oženjen Anom Orkić. Imao je sina Đuru (1797. – 1837.) koji je bio oženjen Anom Dobošević. Današnji Paradžikovići njihovi su potomci.

Obitelj Martinović

Obitelj Martinović također spada u najstarije u selu zato što su oni potomci stjepana Dabića i njegova sina Grge Dabića koji je jedan od osnivača sela (Grga Dabić, Ilija Matuz i vjerojatno Ivan ili Marijan Čobić bili su prvi žitelji Matića selišta, legenda o Matuzu, Dabi i Čobi)). Grgin sin Martin Dabić je rodonačelnik današnjih Martinovića. Martinov sin Mato i njegovi potomci Ivo i Marijan pretci su današnjih matićkih Martinovića.

Obitelj Mamić

Jakov Mamić doselio je iz Zapadne Hercegovine (Vinica kod Tomislavgrada) sa svojim sinovima Nikom i Marijanom. Marijan Mamić (1789. – 1859.) bio je oženjen Anom Mišković iz Matića. Prvi spomen ovog prezimena je iz 1822. godine, njihovo vjenčanje. Dakle obitelj je doselila u Bok prije 1820. godine odakle je marijan Mamić se preselio, nakon ženidbe, u Matiće.

U matici rođenih spominju se:

1832. Kata Ive Mamić i Janje Marošević

1845. Joso Marijana Mamić i Ane Mišković

1863. Mato Luke Mamić

1866. Pavo Luke Mamić

1869. Stjepan Luke Mamić

Prezime bi se ugasilo da nisu rođaci Ane Mišković (Josići) promijenili svoje prezime i nastavili prezime do današnjih dana tako da su današnji Mamići ustvari Josići Miškovići.

                                                                                           Joso Orkić - Joza