IZLOŽBA PASA U DOMALJEVCU

Po prvi puta u Domaljevcu održana je manifestacija izložbe pasa na međunarodnoj razini. Sudjelovalo je oko 240 pasa, 93 pasmine, a dolaze iz 16 europskih država. Među njima je i Irski Seter koji je jedini u Bosni i Hercegovini.

 

Ivana Mišković

 

NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE

Ivan Dabić

OBAVLJA LI MINISTARSTVO PROSVJETE DOBRO SVOJ POSAO?

 

Započela je nova školska godina. Učenici se ponovno vraćaju u školske klupe, koje sa sobom donose nova iskustva, saznanja i izazove. Oni mlađi i dalje su bezbrižni u svojem neznanju, jer je njima najvažnije naučiti ono što učitelji i nastavnici predaju, socijalizirati se i ponijeti iz škole dobre radne navike. Oni malo stariji već se susreću sa životnim problemima, imaju puno više briga i odgovornosti, a uz sve to ih sustiže njihov osnovni cilj, a to je školovanje i završetak započetog. U svom radu učenici su do sada uvijek imali podršku svojih nastavnika i profesora. Oni su često na našoj strani, jer shvaćaju kroz što sve prolazimo, jer oni su ti, koje svakodnevno viđamo i koji su odgovorni za naše obrazovanje. Svakako je potrebno osigurati učenicima dobru i sigurnu sredinu u kojoj će moći kvalitetno izučiti sve što je potrebno, da bi sutra mogli kročiti u život, sigurni u sebe i u svoje znanje. Navikli smo se na prilagođavanje uvjetima, naročito u posljednje vrijeme, od kako svijetom vlada pandemija. U to vrijeme smo imali još više izazova, nego uobičajeno, a ni profesorima nije bilo ništa lakše. Stalno smo se morali prilagođavati situacijama, koje su bile aktualne u tom trenutku, a mijenjale su se čak i kroz par dana. Istina je da je u početku bilo neophodno, poduzeti sve mjere, kojima bi zaštitili i sebe i druge oko nas, čak je bilo i zanimljivo, ali sada to već prelazi u iskorištavanje situacija, za rad prilagođen drugima, a ne učenicima. Po nekoliko puta godišnje, a naročito na početku, slušali smo obavijesti, proglase pa čak i opomene i zapovijedi, o poštivanju epidemioloških mjera i načina ponašanja u određenim situacijama za vrijeme nastave. Jedno vrijeme smo bili prisiljeni sjediti cijeli dan u učionicama, kada je bio zabranjen izlaz iz učionica, osim u slučaju nužde. Jedno vrijeme smo morali nositi maske tijekom cjelokupnog trajanja nastave, također uz restrikcije kretanja, što je bilo najgore u zimskim mjesecima, jer nije bilo mogućnosti stalnog prozračivanja učionica. Jedno vrijeme smo pohađali nastavu online, što se pokazalo kao katastrofalna opcija i za učenike i za profesore. Ovu školsku godinu smo započeli po modelu u kojem cjelokupni razredi idu na nastavu, kada maske nisu obavezne tokom sata, osim u slučajevima kretanja po razredu ili kroz školu, ali i dalje postoje restrikcije kretanja. Naravno da postoji nekoliko problema u ovom modelu, iako vjerojatno postoji u svakom, ali ipak se trebaju istaknuti i pokušati ih poboljšati. Nošenje maske za vrijeme kretanja kroz školu ima potpuni smisao i to je ispravna odluka, isto je i s povlasticom da ne moramo nositi maske tijekom sata, kada smo u kontaktu jedino s kolegom iz klupe, iako se i tu inzistira na određenoj distanci. Problem nalazimo, kada opet sagledamo mogućnosti kretanja. Zabranili su nam kretanje iz učionica, osim u slučaju nužde, umjesto da potiču svako izlaženje iz školskih prostorija na svjež zrak i na sunce, bar sada dok je lijepo vrijeme, što treba iskoristiti. Neki profesori čine odličnu stvar pa neke svoje sate predaju vani, što je svakako za pohvalu. Također je nemoguće od učenika očekivati, da sjede u učionici sedam sati dnevno, kad tad će se pobuniti i početi izlaziti, čak ako to znači i primanje kazne ili neopravdan sat. Previše reda uvijek vodi u kaos. Cijela ta priča ne bi toliko eskalirala, da se ne događa još jedan veći paradoks nakon nastave. Naime, učenici iz okolnih sela, redovito u školu i iz škole dolaze autobusima, koje organizira ministarstvo, koje šalje iste one epidemiološke preporuke i zabrane, maločas spomenute. Slučaj je naročito zabrinjavajuća u jednom posebnom autobusu i to autobusu koji prevozi učenike iz druge smjene, nakon nastave, iz obje srednje škole (SSS Orašje i ŠC fra Martina Nedića Orašje), a prevozi učenike iz čak četiri sela, Kostrč, Matići, Bok i Oštra Luka. Dok učenici na satu slušaju zapovijedi, preporuke i zabrane o nošenju maski i zabranama izlaženja iz učionica, u autobusu, dok se vraćaju kući, gužvaju se s još šezdeset do sedamdeset učenika iz ostalih razreda. Gdje je tu smisao epidemioloških mjera, gdje je priča ministarstva o čuvanju zdravlja učenika. Ako ministarstvo nije sposobno, organizirati još jedan autobus, koji bi preuzeo dio učenika, onda bar neka više ne šalju epidemiološke preporuke i ne stvaraju sami sebi opoziciju odluka i zabrana i neka se ne sramote. Nitko još nije pitao niti profesore niti učenike, kako bi najbolje bilo organizirati neke stvari u školi, što je žalosno, jer smo mi ti koji radimo u školama. Osim toga, i dalje je prisutan problem održavanja nastave u drugoj smjeni, na što su se učenici pokušali žaliti još prošle godine, ali nisu bili saslušani, a i dalje je to veliki problem. Sada i sam, kao učenik i kao građanin koji ima svoja prava, apeliram i tražim pomoć od bilo koga, tko je spreman pomoći. Tražim podršku roditelja, da se požale u naše ime ministarstvu, koji izgleda ne radi posao onako kako bi to trebalo. Tražim podršku medija, da se čuje, na sramotu ministarstva prosvjete Županije Posavske, kako prodaju učenicima maglu. Ako se nešto ne promjeni uskoro, učenici će se zasigurno pobuniti. Imamo pravo na edukaciju, imamo pravo na sigurnost, imamo pravo na slobodu, a trenutno nam vlastito ministarstvo, koje bi nam trebalo pružati podršku, ograničava svako od njih.