Osvrt na 19. nedjelju

 

dr. fra Luka Marković

 

DANI OČAJA I OSJEĆAJA NEMOĆI

Gotovo svaki čovjek je barem jedanput u životu imao osjećaj bespomoćnosti, uvjerenje kako nema izlaza iz krize. Neki od onih koji su prolazili taj trnoviti put očaja, govore o tome kako su imali osjećaj da se nalaze u nekoj velikoj jami iz koje ne mogu izaći. Što više, imali su dojam da i ne žele pokušati. To su oni trenuci očaja kad je važno imati ljude oko sebe koji su ti spremni pomoći da nadiđeš krizu i počneš uzdignute glave iznova. Potrebni su ljudi na čije se rame može nasloniti glava, izjadati, pa i isplakati. I plač je ponekad važan, jer smiruje.
Nažalost, u našoj kršćanskoj tradiciji postoje i ona iskrivljena razmišljanja, pa i kod dijela klera, kako je grijeh plakati i pitati Boga zašto se nešto dogodilo pravedniku što nije trebalo biti. Navodno, grijeh je ako se ne nosi vlastiti križ bez suza i pitanja. Kakva zabluda. Čovjek vjernik nije robot, nego emocionalno stvorenje. Kako je jednom zgodom rekao veliki katolički teolog Romano Guardini, i od Boga se može očekivati odgovor na neka nejasna pitanja u životu, ako ne u ovom svijetu, onda barem na onom drugom. Uostalom, previše je pitanja koje u životu muče i pravednika.
Prorok Ilija jedan od tih pravednika, kako opisuje prvo čitanje, kaže da mu je dosta svega - da ne može više. Najradije bi umro, jer se osjeća bespomoćnim i beskorisnim. Bog ga ne osuđuje. Naprotiv, hrabri ga i poziva preko anđela da ustane, jede i krene dalje u život.
Plakati i pitati se zašto, nije grijeh i sramota. Grijeh je uvjeravati čovjeka kako mora sve podnijeti bez riječi, pa i nepravdu, jer to Bog želi. Upravo slučaj proroka Ilije koji očajava, govori o tome da Bog želi ohrabriti čovjeka i potaknuti da krene dalje - da se izvuče iz jame očaja u koju se strovalio bez svoje krivice. Različiti su načini na koje Bog to čini. Iliji šalje anđela da ga osokoli. Drugima pomaže preko ljudi koji ne osuđuju, nego razumiju i nude svoje rame za plakanje. Poslije plača i ohrabrujućih riječi, kad se sve razbistri pred očima, čovjek uz pomoć drugih kreće lakše dalje u život. Bog ne osuđuje proroka Iliju zbog očajavanja i gubitka volje za životom, nego ga, u duhu moderne psihoterapije, hrabri da krene dalje. Otvara mu pred očima nove mogućnosti koje život osmišljavaju. Očajna čovjeka je važno utješiti i uvjeriti da je život kao i vrijeme. Poslije tmurnih oblaka, redovito se pojavljuje sunce na nebu. Ako ne odmah, onda nakon strpljivoga čekanja.

SPUŠTENA ZAVJESA NA MALONOGOMETNI TURNIR "MATIĆI 21"

NAKON DOSTA VREMNA, ZAVRŠILA JE JEDNA PRELIJEPA PRIČA U NAŠEM MALOM "MISTU".

PRIČA U KOJOJ SU I POČETEK I KRAJ, BILI SRETNI I LIJEPI.

UZ POMOĆ NAŠEG SURADNIKA VEDRANA PEJIĆA, PROĆI ĆEMO SLIKOM KROZ ZAVRŠNU VEČER OVOGODIŠNJEG MALONOGOMETNOG TURINRA "MATIĆI 21".

  

RUKAVICA JE BAČENA...

KRENUT ĆEMO OD POČETKA.

BILO JE TU JOŠ VOLONTERA, RADNIKA, PROFESIONALACA, ALI JE UPRAVO OVA MLADA I VESELA ČETVORKA SA SLIKE, DOŠLA NA IDEJU. 

IMALA VOLJE I SMJELOSTI DA VIŠE NEGO USPJEŠNO ORGANIZIRA I PRIVEDE KRAJU ODLIČAN MALONOGOMETNI TURNIR "MATIĆI 21".

POSJEĆENOST, ORGANIZACIJA, VESELE VEČERI SVE ZA 5. 

BRAVO MOMCI !!!

Marko Mišković, Damir Mikić, Zvonimir Pavić i Pavo Pavić

FINALE

CAFFE SIMPLY - CAFFE JOGI 1 : 2

Pobjednička momčad "CAFFE Jogi"

Drugoplasirana momčad "CAFFE Simply"

3. mjesto 

"Željo Novalić HP FLUID"

 

4. mjesto

NK "19.SRPANJ"

 Svečana dodjela najboljim

Voditelj večeri: Zvonimir Mikić

OSVRT NA 18. NEDJELJU.

 dr. fra Luka Marković

 

ŠTO ZNAČI O B U Ć I N O V O G A Č O V J E K A

Drugo čitanje govori o odlaganju staroga i oblačenju novoga čovjeka. Zanimljivo je da o nužnosti novoga čovjeka (transhumanoga) koji bi zahvaljujući tehnološkim mogućnostima nadmašio današnjega, govori i jedan pravac u filozofiji i znanosti.

KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU OVA DVA POGLEDA NA ČOVJEKA? Dok transhumanizam stavlja naglasak na vanjsku snagu i moć budućega čovjeka, govori sveti Pavao o promjeni iznutra - o Kristovom čovjeku koji bi bio toliko jak iznutra da bi se mogao uvijek oduprijeti zlu i odlučiti za dobro.

TKO IMA PRAVO? Pokazalo se da tehnologija može produžiti ljudski život, učiniti čovjeka sposobnim za mnoge fizičke pothvate, omogućiti mu i ispunjenje mnogih želja. Pa ipak ne može ono najvažnije. Učiniti ga sretnijim. Kad bi fizička snaga i izgled, kao i ispunjenje mnogih želja bilo doista ono najvažnije u životu, danas bi ljudi - pogotovo mladi - bili puno sretniji nego prije. Ali nije tako. Danas su deseci milijuna mladih ljudi ovisnici o alkoholu, drogi, internetu i mnogim drugim stvarima. Veliki dio se nije sposoban radovati bez alkohola. Zašto je tako? Zato što je izostao odgoj za nutarnju snagu i zajedništvo. Nisu uspjeli obući novoga čovjeka, osnažiti se iznutra. A na nužnost nutarnje snage ne upozorava samo Isus, nego i mnoge filozofske škole prije njega. Upozoravaju i danas na to da se sretan i ispunjen život može postići samo umjerenim i odmjerenim odnosom prema svemu, kao i u zajedništvu s drugima.

Danas u potrošačkom društvu vlada mišljenje kako je čovjek sretan ukoliko se vanjski gledano ostvario - ima kapital ili moć. Upravo se u tome krije opasnost. Jer onoga trenutka kad čovjek više nije uspješan ili padne, svi okreću glavu od njega. Divna pouka za političare i profitere svih vrsta koji svoj ugled grade na sili. U obitelji i iskrenom zajedništvu je drugačije. Tu je pojedinac na cijeni i kad je slab i neuspješan, čak i kad padne. Voljen je, iako nema moć.

Nema sumnje da se čovjek treba služiti tehnologijom i težiti uspjehu poštenim radom. Pa ipak uvijek mora znati da je za sretan i ispunjen život potrebno više od tehnologije i vanjskoga. Potrebna je sposobnost kontroliranja samoga sebe: moći reći DA tamo gdje treba i NE onome što šteti njemu i drugima. U tom duhu treba shvatiti poziv svetoga Pavla za svlačenjem staroga čovjeka i oblačenjem novoga.

NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE

Ivan Dabić

KOME POMOĆI?

Život je previše težak da bi ga mogli živjeti sami. Previše je kompliciranih stvari na svijetu, da bi se čovjek sam mogao upustiti u samostalnu plovidbu nepoznatim oceanom života. Lakše je i puno jednostavnije prolatiti kroz život s drugima, podijeliti iskustva, upoznavati nove ljude svakoga dana, pružiti ruku povjerenja, biti iskren prema sebi i drugima, ostvarivati najveće uspjehe koje možemo i smanjiti nepotrebno zlo, koje je naš najveći neprijetelj. Oni veći, bolji, uspješniji od nas tu su ne samo zbog ostvarenja još većeg uspjeha, nego i radi pružanja pomoći onima, kojima ne ide sve od ruke. Od jačih i pametnijih možemo samo još više naučiti, sve dok ti jači i pametniji ne postanu tirani, kojima bi trebali biti podložni. Iskorititi tuđe uspjehe, znanje i iskustvo predstavlja najbolju školu u životu. Naučiti od boljih, od njihovog iskustva, znanja i vještina je jednostavno. Trebamo samo slijediti njihov put i činiti ono što i oni čine. Neće biti lako, ali zato će i nagrada biti velika, a oni su tu da nam pomognu, da nas povedu za sobom jer, ako ne povedu nikoga za sobom, ostat će usamljeni na svojem putu, a to nije dobro za njih.

Velika je šteta, kada su ljudi nezainteresirani naučiti od boljih, kada ne žele poslušati iskren i dobar savjet, kada ne žele postupiti po dobrim uputama, koje bi im pomogle. Takvi ljudi odbijaju pomoć, omalovažavaju tuđe povjerenje i dobru volju za pomaganjem. Takvi ljudi vrijeđaju dobročinstvo i pokušaj druge osobe da unaprijedi život te osobe. Nije lako shvatiti zašto je to tako. Zašto neki ljudi ne žele pomoć? Jesu li previše arogantni i egoistični? Da li smatraju da su pametniji i bolji od onoga tko im želi pomoć? Da li su previše slijepi da uvide vlastite pogreške? Može se dogoditi da zaista dobijemo loš savijet ili uputu od nekoga, svakako je to na nama da vrednujemo, ali često odlučujemo u trenutku, bez previše razmišljanja pa zaista ne prosudimo dobro. Za razliku od svakodnevnih situacija i savjeta, odbijenje pomoći od stručnih osoba, koje su tu zato što jesu kvalificirane i što su dokazano bolje, spretnije i pametnije na određenom području znanja, je pravi grijeh prema samome sebi. Grijeh je prema sebi, zato što odbijanje dobre pomoći može naštetiti samo nama, jer smo mi propustili priliku, čak se nismo usudili pokušati.

Teško je pomoći nekome, tko ni sam ne zna da mu je potrebna pomoć. Živi tako, kako živi ne uviđajući svoje blago putovanje nizbrdo. Ono jest sporo i u sadašnjosti se propadanje možda ne osjeti tako snažno, ali je ipak propadanje. Za par godina ili čak mjeseci postojat će velika razlika između stanja u kojem smo sada i u kojem smo bili prije tog vremena. Tek tada shvatimo koliko smo griješili i što smo sve propustili. Nije dobro pomagati nekome, tko ne želi pomoć. Zapravo, može biti vrlo opasno, jer bi nas mogli povući za sobom u propadanje. Vrijedi pokušati, ali uporno odbijanje pomoći neće donijeti ništa dobro ni pomagatelju ni osobi, kojoj je zapravo potrebna pomoć. Ta osoba prvo treba sama uvidjeti da joj je potrebna pomoć ili biti dovoljno otvorena da prihvati kritiku druge osobe, da joj je potrebna pomoć. Zatim, treba svjesno odlučiti kako će prihvatiti tuđu pomoć i tek tada se prepustiti drugima i surađivati s njima na unaprijeđenju vlastite situacije i života.

Neki ljudi su toliko egoistični i arogantni, da smatraju kako im nije potrebna nikakva pomoć. Toliko su nezahvalni prema drugima, čak i kada im drugi ukazuju na njihove pogreške pokušavajući ih samo osvjestiti da čine pogrešne stvari. Njihova krhka osobnost trenutno takve kritike okarakterizira kao napade prema njihovom karakteru i postojanju, vrijeđanje njihovog načina života i degradiranje svega što su oni dobro učinili. Za takve ljude bi u narodu rekli da nisu svjesni svoje nesvijesti ili da su u šumu okrenili. Koliko god se trudili, vrlo su male vjerojatnosti za uspjeh na tom području, ali ipak vrijedi pokušati.

Ljepota ljubavi, između ljudi, jest pomaganje jednih drugima, kada je to potrebno. Nisu svi ljudi dobri u pomaganju, ali nisu svi ljudi ni skolni primanju pomoći. Nemojte pomagati, ako ćete time ugroziti sebe, nije vrijedno i dobro niti za vas niti za druge. Nemojte pomagati ni onima koji ne žele vašu pomoć. Nikada ne znate u potpunosti što drugi ljudi proživljavaju i kakvi su, pokušajte, ali znajte kada treba odustati. Prihvatite pomoć ako vam se pruža, čak i ako nije potrebna. Nekoga usrećuje pomaganje, tako da ćete možda nekoga usrećiti ako prihvatite pomoć, a i lakše je i ljepše raditi u dvoje ili troje ili u skupini ljudi. Zajedno gradimo bolji svijet i bolje sebe.