Pokušavajući biti što raznovrsniji i podariti svakome
ponešto, odlučili smo da četvrtak bude dan za „pasionirane štovatelje“
pjesničke riječi. Danas idemo na sigurno s pjesmom Peje Pejića „Budi hrabra“.
Želja nam je da nam dostavite svoje radove koje sigurno imate i ljubomorno
čuvate od pogleda drugih koji bi to mogli krivo ili kritički protumačiti. Za
razliku od tih, mi ćemo radove objaviti i ako su anonimni. Osobno poznajem
nekoliko poštovalaca pisanja u stihu koji su svojevremeno emocije prenosili na
papir i baš me zanima hoće li imati hrabrosti poslati nam da ih podijelimo s
drugima.
Budi hrabra
Znam da je teško, voljena,
Slušati jeku topova,
Bdjeti u mračnom skloništu
I sanjati meku postelju.
Al' budi hrabra, malena,
Misli o sreći, o nama,
I ne daj tamnim noćima
da vide suze u očima.
Znam da je teško, najdraža,
Kad nema nigdje nikoga,
Srce se zebnjom opija
Dok čekaš vijesti sa ratišta.
Al' budi hrabra, malena,
Reci da nije istina
I ne daj sjajnim zvijezdama
da čuju jecaj u grudima.
Znam da je teško, jedina,
Vidjeti smrt pred očima,
Kad strah poteče venama
A oči vape za suzama.
Al' budi hrabra, malena,
Shvati da sve je sudbina
I ne daj bijelim zorama
Da sviću s crnim mislima.
Pejo Pejić - Lele
