POEZIJA ČETVRTKOM

Pokušavajući biti što raznovrsniji i podariti svakome ponešto, odlučili smo da četvrtak bude dan za „pasionirane štovatelje“ pjesničke riječi. Danas idemo na sigurno s pjesmom Peje Pejića „Budi hrabra“. Želja nam je da nam dostavite svoje radove koje sigurno imate i ljubomorno čuvate od pogleda drugih koji bi to mogli krivo ili kritički protumačiti. Za razliku od tih, mi ćemo radove objaviti i ako su anonimni. Osobno poznajem nekoliko poštovalaca pisanja u stihu koji su svojevremeno emocije prenosili na papir i baš me zanima hoće li imati hrabrosti poslati nam da ih podijelimo s drugima.                                                        

Budi hrabra

Znam da je teško, voljena,

Slušati jeku topova,

Bdjeti u mračnom skloništu

I sanjati meku postelju.

Al' budi hrabra, malena,

Misli o sreći, o nama,

I ne daj tamnim noćima

da vide suze u očima.

Znam da je teško, najdraža,

Kad nema nigdje nikoga,

Srce se zebnjom opija

Dok čekaš vijesti sa ratišta.

Al' budi hrabra, malena,

Reci da nije istina

I ne daj sjajnim zvijezdama

da čuju jecaj u grudima.

Znam da je teško, jedina,

Vidjeti smrt pred očima,

Kad strah poteče venama

A oči vape za suzama.

Al' budi hrabra, malena,

Shvati da sve je sudbina

I ne daj bijelim zorama

Da sviću s crnim mislima.

                                                                Pejo Pejić - Lele