Nastavljamo s
kapelicama i sakralnom baštinom sela Matići. Nakon Medvačke kapelice na redu su
Župeljske. One su na specifičnoj strani sela i bile su izložene raznim
ugrozama, od ratnih djelovanja do vandalizma pojedinaca.
Župeljske kapelice
Najstarija
kapelica u selu Matići nalazi se u ulici Matije Gupca na križanju puteva prema
Kostrču i Kobiljačama. Nije ona najstarija jer je na tom mjestu napravljena
prva kapelica u selu nego što su sve druge porušene i na njihovom mjestu
izgrađene novije i modernije, ili su postavljeni križevi umjesto istih.
Ova kapelica
ostala je u izvornom obliku iz vremena gradnje, a to je 1975. godina. Prvu
kapelicu na tom mjestu izgradio je Marko Dabić – Cigo po doseljenju, što datira
u vrijeme svršetka Drugog svjetskog rata 1945. godine. Današnju kapelicu zidao
je njegov sin Pejo a kip za istu izradio je čuveni majstor klesar i kipar,
Marko Mišković – Brico. Kapelica je posvećena Srcu Isusovu.
Kapelica na jugoistočnom izlazu iz sela
Nedaleko od
prethodne udaljena samo stotinjak metara nalazi se druga kapelica. Izgrađena je
na mjestu stare kapelice koja je oštećena ratnim djelovanjem i načeta zubom
vremena porušena a na njenom mjestu nikla je nova 2004. godine. Vlasnik
zemljišta na kojem je podignuta, Marijan Marković, rekao nam je da je posvećena
sv. Ivanu Krstitelju, zaštitniku sela.
Kip sv. Ivana Krstitelja sličan
onomu u dvorištu matićke crkve
Kapelica na jugozapadnom izlazu iz
sela u pravcu Čović polja
Inače ima
jedna priča iz 1935. godine a vezuje se za kapelicu ( za staru koja je tu bila). Naime tada
je župnik fra Martin Nedić mlađi podnio obavijest Ordinarijatu Vrhbosanske Nadbiskupije u Sarajevu za vandalizam na ovoj kapelica koji su počinili pravoslavci iz susjednog sela.
Dokument iz
ostavštine fra Krune Pejičića
Treća
kapelica nalazila se u dvorištu Peje Mikića (Pere Cicvare) na mjestu na kojem
danas stoji križ. Za ovu kapelicu vežu se dva događaja iz Drugog svjetskog
rata. Prema predanju, nakon izdaje, na tom mjestu pogođen je Marko Pejičić
1943. godine od strane žandara koji su ga došli uhititi. Marko je umro na putu
prema bolnici. Drugi događaj zbio se 1945. godine kada je Anto Mikić bacio
ručnu bombu na patrizane i pokušao pobjeći, ali je pao pogođen metkom na tom
mjestu gdje je i umro.
Križ na mjestu gdje je bila kapelica u
dvorištu Peje Mikića
