Govorili smo o
prilikama, povjerenju, značajkama koje čine naš život ljepšim, jednostavnijim,
radosnijim i zanimljivijim, ali svi znamo kako je teško preuzeti sve dobro iz
svijeta i živjeti na način, koji zadovoljava čovjekove potrebe za srećom i
prihvaćenošću. Na svijetu postoji previše zla i nepoznatog pa čovjek nikada
nije siguran u stvari koje ga okružuju ili odluke koje donosi. Ipak, bez
postojanja kaosa i nepoznanice, svijet ne bi mogao opstati, jer, uz to što bi
bilo jako dosadno, previše reda znanja
dovodi do burnih reakcija, koje su kao bomba, koja svaki trenutak može
eksplodirati. Tanka je crta između reda i kaosa, a ona nam je toliko potrebna
jer je to naše idealno mjesto postojanja, drugačije ne znamo i nije dobro kada
prekoračimo na jedu od strana. Koliko god sami upravljali našim odlukama i
vodili svoj život po određenom šablonu koji se nama dopada, postoji bezbroj
čimbenika koji utječu na naš život, a na koje mi sami ne možemo utjecati.
Pririoda, drugi ljudi, fizička ograničenja, sloboda, postignuta znanja,
iznenadne promjene, bolest, smrt i razni drugi čimbenici konstantno napadaju
naše živote. Htjeli smo prošetati, pada kiša, želimo ubrati jabuku s drveta,
previsoko je, želimo putovati po svijetu, nemamo novac, a tu su i granice,
želimo osnovati obitelj, dobijemo karcinom i umremo za godinu dana, a mi na sve
to ne možemo utjecati, samo prihvatiti i boriti se s tim. Obući ćemo kabanicu i
ipak prošetati, popet ćemo se na ljestve i ubrati jabuku, zaradit ćemo novac i
putovat ćemo po svijetu, liječit ćemo se i osnovat ćemo obitelj.
Svijet je
sastavljen od ljudi koji rade i koji se trude. Od onih koji se usude hodati po
kiši, koji su vrijedni donijeti ljestve, onih koji su inteligentni i sposobni
za rad i zaradu, oni koji su hrabri boriti se sa svime što se pred njih stavi.
Lijeni, oholi, tvrdoglavi, kukavice, lihvari i slični, upropaštavaju svijet za
ono malo vremena koje im je dano, ali uspiju napraviti toliko štete da ostali
jedva stižu popravljati porušeno. Takvo je mjesto na kojem živimo, puno je
načina kako odraditi nešto loše, a jedan, ako imamo sreće, kako odraditi nešto
na dobar i jedinstven način. Mnogi ne znaju ili ne prepoznaju jedan pravi način
kako odraditi zadatak, to je invalidnost pojedinca, ali na sreću nismo sami pa
postoje ljudi koji znaju kako riješiti određene probleme. Postoje stvari koje
svi poznajemo i znamo ih raditi bez problema,a postoje stvari koje znaju samo
pojedinci ili određene grupe pa smo im zahvalni što postoje. Svi znamo kako
disati, ali ne zna svatko kako dišemo, a vjerojatno nitko zašto dišemo. Svi
znamo otvoriti vrata, ali ne znamo svi napraviti vrata. Svi znamo da bolesti,
bakterije, virusi i slično postoji, ali ne znamo svi kako ih liječiti i što je
dobro za nas, svi znamo što je auto, ali rijetki znaju što se dogodi kada se
auto pokvari i kako to popraviti. Da vam da netko alat i kaže da popravite
kamion, većina bi stajala i, što bi rekli, gledali k´o tele u šarena vrat,
možda bi udarili po nečemu, ali izgledali bi kao čimpanze salatom, dok bi se
našle osobe koje bi bez problema znale što trebaju uraditi i kako riješiti
problem.
Nismo jednaki,
veličanstvena je stvar što je tako, ali nismo ni toliko različiti, slični smo,
ali skroz drugačiji. Raduje nas što imamo piliku upoznati i razumjeti druge
ljude koji nisu kao mi, jer da smo isti ako poznajemo sebe, poznajemo cijeli
svijet, a to bi bilo dosadno i besmisleno. Tada bi se slobodno mogli nazvati
robotima i potrošnim materijalom. Prihvaćamo nejednakosti u njihovim granicama
i radimo s ljudima koji su slični nama. U bolnici rade zdravstveni radnici i
dodatno osoblje, ali ne rade inžinjeri ili austronauti. Vatrogasci gase požare,
pravnici se bave pravom, političari vlašću, znanstvenici otkrivanjem svijeta i
službom ljudima, ali smo svi ljudi koji imaju priliku postati ono za što su
sposobni, koliko im to prilike i stanja dozvole. Ne možemo svi biti liječnici,
inžinjeri ili astronauti, ali možda smo dobri zidari, možda dobri stočari,
možda volimo kuhanje. Sasvim je svejedno što to radimo i čime se bavimo, sve
dok uživamo u poslu, obavljamo ga najbolje što možemo i trudimo se ovaj svijet
ne učiniti gorim i težim nego što on mora biti. Zato se dizači utega natječu s
drugim dizačima utega, trkači s drugim trkačima, zato postoje kategorije u
sportovima, pravila i ograničenja u sportovima, državama, religijama i svijetu.
Ne bi nam bilo
ugodno da nas stave u ring sa borcem koji ima stotinjak kilograma, dva metera
visine i petnaest godina iskustva u svom poslu, osim ako nismo slični njemu i
prihvaćamo izazov. Trebali bi poštovati svačiji način djelovanja i
razmišljanja, jer možda on zna više od nas. Ne trebamo se miješati u tuđe
struke i živote, ako ne poznajemo dovoljno temu, mjesto i način radnje, jer to
se nikad ne isplati. Puno je načina kako neštoo upropastiti i ne napraviti
dobro, a jedan, ako imamo sreće i više, kako nešto usavršiti, otkriti,
prenamijeniti, ostvariti, gurati do granica mogućnosti i shvatiti stvari na
dobar način. Čovjeku je to teško, ali kada bi samo razumio, mogao bi se
potruditi činiti tako nešto i od sijeta napraviti bolje mjesto, trudeći se u
onome što zna, što poznaje i što voli.
