MATIĆI: 2021-12-05

Poštovani, pomozite da ovaj blog "seloMatići" zaživi i opstane. Postanite i vi dio tima koji će ga uređivati i ažurirati. Javite se radi suradnje, šaljite slike, video zapise, priče, anegdote i dr. zanimjive sadržaje (kako iz današnjeg vremena tako i prošlosti), koji govore i opisuju naše mjesto ili naše mještane. Ustupite zabilježene trenutke iz kulturnog i sportskog života. Ne dozvolimo da se ti značajni trenuci zaborave. HVALA e-mail matici.icitam@gmail.com

petak, 10. prosinca 2021.

IVO DABIĆ 30.04.1949.-08.12.2021.

Osvrt na 3. nedjelju došašća.

dr. fra Luka Marković

NIJE LAKO, ALI IMA NADE

Ivan Krstitelj ne upozorava danas samo carinike i rimske vojnike da budu korektni prema narodu, nego i današnje liječnike da ne uzimaju mito od sirotinje, političare da ne pljačkaju vlastiti narod, poslodavce da budu socijalno osjetljivi, svećenike da ne osuđuju olako vjernike zbog onoga čega se često niti pridržavaju. I danas kao u Ivanovo vrijeme ima puno nepravdi, očaja, straha, neizvjesnosti i bolesti. Pa ipak, u duhu Ivanova propovijedanja može se reći da ima nade. Ima je jer je Bog s nama, pa i tada kad imamo osjećaj da ga nema na vidiku, kad problemi pritišću. Nade mora biti, jer kad nade nestane, život postaje nepodnošljiv.

Može li čovjek biti radostan u duhu poziva svetoga Pavla, ako je ponižen, zlostavljan na radnom mjestu, ako u obitelji nije dobro, ako je bolestan, ako oko sebe ne vidi ništa drugo osim tame? Nije lako biti radostan u takvi uvjetima. Pa ipak lakše je ako postoje ljudi oko nas koji daju riječi podrške, hrabre i upozoravaju da na kraju tunela dolazi svjetlo, da se nakon tmurnih oblaka pojavljuje sunce.

Ivan Krstitelj govori nešto o tome kad upozorava da poslije njega dolazi onaj koji bi trebao biti svjetlo u tami, utjeha u nevolji. Onaj koji će svojim životom ukazati na to da je svjetlo jače od tame, život od smrti. To ne znači da čovjek može uvijek očekivati direktno čudo. Bog može djelovati i preko ljudi oko nas. Njegove riječi utjehe mogu doći preko riječi bliskih ljudi, preko milosrdna čovjeka, preko poštena političara, požrtvovnoga liječnika ili svećenika koji manje osuđuje a više razumije. Može doći preko svakoga čovjeka koji se trudi umanjiti našu bol, tugu, razočaranje ili strah.

Djelotvorna ljudska vjera izražena u ljubavi je najveći dokaz da je Bogu stalo do čovjeka. Svetkovina Božića ukazuje na to. Ona simbolizira ispruženu Božju ruku. Govori o tome da je Bog zainteresiran za čovjeka. Uostalom svetkovina Božića, koju se iščekuje, govori o tome da Bog dolazi čovjeku po čovjeku Isusu. Upravo zbog toga kaže poznati mislilac Alfred Delp da se smijemo nadati, jer nismo sami. Ima Netko tko će barem na kraju vremena upaliti svijeću i dana razbiti tamu oko nas.

ponedjeljak, 6. prosinca 2021.

NIKOLA - MIKA - MIKIĆI

Blagdan je sv. Nikole. U našoj sredini ime Nikola zamjenjuje se nadimkom Mika. Danas ću nešto reći o prezimenu Mikić u Matićima. Inače, do prije par mjeseci vladalo je mišljenje kako je ovo prezime došlo od Mikića iz Kostrča. Rodonačelnik kostrčkih Mikića je Nikola Živković Mika, koji je početkom šezdesetih godina 18. stoljeća preselio iz Matića u Kostrč. U razgovoru s matićkim Mikićima na temu njihova prezimena, svi su govorili da su potomci kostrčkih Mikića doseljenih iz Semberije, ali...

Temeljitim istraživanjem u crkvenim maticama došao sam do spoznaje da su svi matićki Mikići potomci Nikole Matuzovića - Orkića zvanog Mika.

Nikola je rođen 1736. godine u obitelji Ilije i Uršule (Orke) Matuz. Po njegovu djedu Mati i njihovu selištu selo je, vjerojatno, već tada nosilo naziv Matić Selište, a najkasnije 1742. godine (popis fra Pave Dragičevića). Oženio se 1760. godine Anom Stjepana Antunovića. Imali su pet sinova i četiri kćeri. Od pet sinova četvorica su zasnovala obitelji čiji potomci i dan danas žive u Matićima. Najstariji sin Ilija rođen je 1765. godine i u braku s Mandom Babić imao je sinove Ivu i Antu. Ivini potomci su današnji "Marijančevići" i "Ivančevi",

Ivin sin bio je i fra Ambrož Mikić, umro kao bogoslov1862. godine), dok su Antini potomci današnji "Prakaturovići".

Drugi Mikin sin bio je Marijan rođen 1776. godine, a oženjen Anom Krištić. Zanimljivo je bilo čuti priču od Ante Mikića (Luke Pave Vidića) o nastanku ogranaka roda Mikića koje danas u selu znamo kao "Kajići" i "Vidići". Priča je tekla ovako: "Nekada davno živjela su dva brata Mikića (tada su se prezivali Orkić) i oženili su dvije sestre, Vidu i Kaju. Od Vidine obitelji nastali su Vidići, a od Kajine, Kajići." Provjerio sam priču i dosta je stvarna. Naime, Marijanovi i Anini sinovi Pejo i Pavo, oženili su se djevojkama iz Kostrča, a ne sestrama. Pejo je oženio Vidu Mišković, a Pavo Katu Mijić. Pejo i Vida su imali tri sina: Antu od kog su današnji "Pejići - Mikići",

Iliju od kog su današnji "Adžilojići" i "Vidići"

te Ivu čijih potomaka danas nema. Pavo i Kaja Mijić i danas imaju potomke u selu poznate kao "Kajići"

Treći Mikin sin bio je Mato rođen 1777. godine, a oženjen Katom Čerkezović. Njihovi potomci su današnji Mikići po selu zvani "Tomići" i "Matićići".

Četvrti Mikin sin bio je Ivo rođen 1774. godine, a oženjen Mandom Đordić. Njihove potomke u selu zovu "Mike Matina". Zanimljivost vezana za ovu obitelj je ta što se svakih šezdesetak godina rodio jedan koji je nosio ime Nikola - Mika (djed i unuk u pet generacija od Nikole Matuzovića Mike do Nikole Mikića Mikija.

Mika Matuzović - Orkić umro je 1806. godine u Matićima.