Lovačka Sekcija Matići
Lov kao oblik privređivanja javlja se s počecima ljudske civilizacije. Pod privređivanje misli se na doprinos u egzistencijalnom smislu koji je uz sabiranje (sakupljanje različitih plodova samoniklog voća i povrća) i ribolov bio osnova opstanka u tim pradavnim vremenima. Lovilo se na razne načine, ovisno o veličini i vrsti. Prvi lovci služili su se kamenom u različitim oblicima kao prvim oružjem i oruđem za lov. Uz kamen, naravno išlo je i drvo a ta dva materijala u kombinaciji davala su raznovrsna i dugo vremena efikasna oruđa za lov; kamene sjekire, koplja, luk i strijele, kamene nožiće i dr. Uz ova oruđa za lov na životinje koristili su se razni oblici zamki. Najčešće su korištene omče od grana i lijana te rupe u zemlji prekrivene granjem i lišćem. Najefikasniji lov bio je grupni lov koji je najčešće bio kombinacija zamki i oruđa. Pripitomljavanjem potomaka vukova, pasa, čovjek je dobio vrijednog i učinkovitoga saveznika u obavljanju ove „privredne“ grane. Prvo pripitomljavanje pasa smještaj se od 50000 do 10000 godina prije Krista. Pas je ostao do danas najvjerniji čovjekov prijatelj i pratitelj, ima ih u svijetu oko 40 miliona jedinki razvrstanih u oko 800 vrsta. Najčešće vrste lovačkih pasa na našem lovnom području su ptičar, pointer i gonić.