Lovačka Sekcija Matići
Lov kao oblik privređivanja javlja se s počecima ljudske civilizacije. Pod privređivanje misli se na doprinos u egzistencijalnom smislu koji je uz sabiranje (sakupljanje različitih plodova samoniklog voća i povrća) i ribolov bio osnova opstanka u tim pradavnim vremenima. Lovilo se na razne načine, ovisno o veličini i vrsti. Prvi lovci služili su se kamenom u različitim oblicima kao prvim oružjem i oruđem za lov. Uz kamen, naravno išlo je i drvo a ta dva materijala u kombinaciji davala su raznovrsna i dugo vremena efikasna oruđa za lov; kamene sjekire, koplja, luk i strijele, kamene nožiće i dr. Uz ova oruđa za lov na životinje koristili su se razni oblici zamki. Najčešće su korištene omče od grana i lijana te rupe u zemlji prekrivene granjem i lišćem. Najefikasniji lov bio je grupni lov koji je najčešće bio kombinacija zamki i oruđa. Pripitomljavanjem potomaka vukova, pasa, čovjek je dobio vrijednog i učinkovitoga saveznika u obavljanju ove „privredne“ grane. Prvo pripitomljavanje pasa smještaj se od 50000 do 10000 godina prije Krista. Pas je ostao do danas najvjerniji čovjekov prijatelj i pratitelj, ima ih u svijetu oko 40 miliona jedinki razvrstanih u oko 800 vrsta. Najčešće vrste lovačkih pasa na našem lovnom području su ptičar, pointer i gonić.
Kako postati lovac
Zašto postati lovac
Oprema za lov
Lovačka sekcija Matići
Lovačka sekcija Matići pripada lovačkoj udruzi „Sava“ Orašje. Ova udruga osnovana je 1955. godine. Lovačka sekcija Matići – Bok prvi je naziv sekcije a kako sam naziv kaže obuhvaćala je lovački atar sela Matića i Boka. Pod ovim nazivom i u ovom sastavu egzistirala je do 1974. godine, kada je sekcija razdvojena. Lovačko područje koje pokriva sekcija Matići nije zavidne veličine pa je ograničen i broj članova. Sekcija u ovom trenutku broji 40 a maksimalno mogla bi imati 42 člana.
Lovna sezona traje deset mjeseci u godini. Započinje 1. 5. lovom na papkare, zatim od 1. 7. love se prepelice, od 1. 9. divlje patke, od 1. 10. fazan i zec. Ovakav lov traje do 5. 1. naredne godine kada se zabranjuje lov sa psima. Sezona traje do 1. 3. kada je obustava lova ili tzv. mir u lovištu.
Na našem području lovi se od „kljunova“; fazan, divlja patka, divlja guska , šljuka i prepelica. Od „šapa“ love se zec, lisica i čagalj. Lov na lisicu i čaglja traje svih deset mjeseci jer su to štetočine i prijenosnici zaraznih bolesti. Od „papkara“ love se srne i divlje svinje.
Jedan od trofeja, trofej Marijana Živkovića – Cilje
Za svoj rad i zalaganje lovački savez dodjeljuje odličja zaslužnima. Odličja po važnosti su sljedeća: Zlatno odličje ili Odličje prvog reda, zatim Odličje drugog reda, Odličje trećeg reda i na kraju pohvala. Nositelji Zlatnog odličja su: fra Blaž Marković, Stanko Mikić i Marijan Živković – Ciljo. Nositelji Odličja drugog reda su: Joso Dabić – Ćoso, Iljo Draganović, Marijan Mišković - Djed, Joso Marković – Ćuna, Marijan Živković – Ciljo i Zvonko Martinović – Džo. Nositelji Odličja trećeg reda su: Marijan Mišković – Milo, Anto Draganović, Iljo Bojanović, Mato Živković – Čvrsko, Đuro Mikić - Kajin, Blaž Mikić – Košo, Marko Mikić (Mate), Luka Živković – Čedo i Petar Grgić.
Jedna od zadaća lovca je pomoći životinjama da prežive u nepovoljnim vremenskim uvjetima
Predsjednici lovačke sekcije od njenog osnivanja do obrambenog Domovinskog rata bili su: Ivo Matkić – Ivo Josin, Pavo Mišković – Mate Josića, Marko Mikić – Luliš i Joso Dabić – Ćoso.
Predsjednici lovačke sekcije nakon obrambenog Domovinskog rata bili su: Pejo Pejić – Plavi, Joso Dabić – Ćoso, Anto Draganović, Marijan Živković – Ciljo, Zvonko Martinović – Džo, Anto Dabić – Gero, Marijan Mišković - Djed i Iljo Bojanović.
Jedan od naših lovaca ima poduži staž u lovačkoj udruzi gdje je obnašao niz odgovornih dužnosti; predsjednika udruge, predsjednika upravnog odbora i predsjednika nadzornog odbora, to je Stanko Mikić – Šec.
Prvi spomeni organiziranog bavljenja lovom datiraju u doba Austro – Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Naime u knjizi Petra Draganovića „Narodni život i običaji u selu Matići“ koja je nastala u vremenu između 1907. – 1912. godine stoji: „Oružje danas nije slobodno nositi osim što getko drži po jednu dvocivku za lova i to uz oružani list i lovačku kartu“. Nažalost nije naveo niti jedno ime tadašnjih lovaca ali bilo ih je u selu zasigurno. Te puške, kao i biti lovac, prenošene su s koljena na koljeno pa po prvim poznatim lovcima mogli bi zaključiti tko su bili prvi lovci u Matićima.
Prvi poznati lovac u Matićima bio je Marko Dabić, otac pokojnog Roke. On je jedan od tih koji su bili lovci u Austro Ugarskoj i Kraljevini SHS ( od 1929. godine Kraljevini Jugoslaviji). Osim njega moguće je da su lovci bili Iljo Mikić i Marko Karlović, također još za Austro- Ugarske. Ivo Matkić (Ivo Josin) i Marko Mikić Mrko lovci su iz doba Kraljevine SHS. Oni su postali lovcima između 1926. – 1927. godine. Od lovaca iz Kraljevine Jugoslavije još su bili; Luka Draganović, Ilija Mišković (Ilja Ambrin), Pejo Mikić (Švabo), Luka Ivić (Jakobov) i Pejo Marković (Kikin).
Džilo, Mrko, Peja Grgića, Mile Đurin, Đuro Kajin i Luliš
Najstariji dokumentirani lovac je Pero Marković (Pera Blaža Anića) čiji potomci posjeduju lovačku iskaznicu na njegovo ime, registriranu 1933. godine.Nesreće u lovu
Dvojac kojemu se dogodila nesreću u lovu (Ciljo i Davo)
Članovi lovačke sekcije Matići od 1955. godine
1. Ivo Matkić (Josin)
2. Marko Mikić - Mrko
3. Marko Paradžiković - Mujo
4. Pavo Mišković – Mate Josića
5. Anto Pavić - Tunjo Ćatića
6. Marko Mišković
7. Mato Mišković
8. Tunjo Mišković – Tunjaš
9. Marijan Matkić – Babin
10. Pavo Orkić – Ciro
11. Marijan Orkić – Špile
12. Iljo Matkić – Ilja Josin
13. Iljo Draganović
14. Mato Orkić – Mačo
15. Marijan Karlović – Mile Đurin
16. Joso Pejić – Gelić
17. Joso Mikić - Marijančev
18. Nikola Živković – Mika
19. Marijan Mišković – Milo
20. Martin Martinović – Cvile
Pavo, Milo, Mila, Mile Đurin, Mata Miškovića, Marko Miškovića i Gero
21. Franjo Orkić – Mare Šimića
22. Pero Mikić – Cicvara
23. Ivo Mikić – Piljo
24. Iljo Mikić - Kajić
25. Marijan Orkić – Mila Peje Lujina
26. Luka Mikić – Sajdžija
27. Joso Dabić – Ćoso
28. Marijan Živković – Ciljo
29. Franjo Mišković – Bricin
30. Marko Mikić - Luliš
Paja, Iljo Kajića, Džilo, Joso Marijančev, Marko Mikić i Ciljo (u pozadini)
32. Pavo Dabić – Paja
33. Marko Mikić – Mate Ive Donkina
34. Đuro Mikć – Kajin
35. Jakob Mišković – Ćaića
36. Ivo Mikić – Mrkin
Povorka na sahrani Ive Mikića- Mrkinog
38. Anto Dabić – Gero
39. Blaž Mikić – Košo
40. Marko Mišković Kraljević
Zagrijavanje
42. Mijo Matkić – Mijat
43. Marijan Marković – Marka Blaževa
44. fra Blaž Maković
46. Mato Dabić – Cljić
47. Anto Draganović
48. Marijan Pejić - Mačkov
49. Ivo Pejić – Mačkov
50. Ivo Mišković – Šein
51. Marijan Mikić – Milo
52. Mato Mikić – Puc
53. Marijan Mišković – Djed
54. Luka Živković – Čedo
55. Stanko Mikić – Šec
56. Zvonko Martinović – Džo
57. Adam Dabić
58. Anton Mikić – Linin
59. Marko Neretljak – Divljak
60. David Orkić – Davo
61. Pejo Pejić – Plavi
62. Stanislav Mikić – Ban
63. Ivo Krlović – Mila Đurina
64. Blaž Karlović – Pop
65. Iljo Bijanović
Lovačka sekcija Matići
67. Marko Kopić – Kobac
68. Mato Marković – Marke Ilje Anića
69. Marijan Pejičić – Mali Banov
70. Joso Marković – Ćuna
71. Marijan Ivić – Mile
72. Pavo Mikić – Purin
73. Joso Mišković – Mićin
Marijan, Elvis i Marijan
75. Elvis Mišković
76. Srećko Orkić
77. Siniša Ivkić
78. Iljo Mišković Aljo
79. Pejo Živković
80. Ružica Kobaš – Ciljina
Lov na štetočine
Okrjepa nakon dugog hodanja
Stara garda
Opušteno
Opušteno Iljo Draganović (u sredini) lovac od 1967. godine
Autori priloga:
JOSO ORKIĆ
MARIJAN MIŠKOVIĆ
ELVIS MIŠKOVIĆ
Nema komentara:
Objavi komentar