Dr. fra Luka Marković
Čovjek govori rado o svojoj vjeri u Boga. Knjigom „U kojega Boga vjerujemo“ želio sam upozoriti na to da osim govora o Bogu i obavljanja rituala, vjernik ne smije zanemariti razmišljanje o Bogu. Vrlo je važno kakvu imamo sliku o Bogu. Naime, može se dogoditi da vjernik, ali i svećenik, čitav život obavlja od Crkve propisane rituale, a da si nikada ne postavi pitanje: Kakvu sliku imam o Bogu? Takav odnos prema vjeri može od čovjeka stvoriti „profesionalnoga vjernika“ (tradicionalnoga vjernika) koji se nikada ne pita da li je njegov život u skladu s onim što Bog očekuje od njega. Samo rutinsko obavljanje propisanoga od Crkve nije ujedno i znak prave vjere. Od poznatoga utemeljitelja protestantizma Martina Luthera potječe rečenica „Woran du aber dein Herz hängst, das ist dein Gott“ (O čemu je ovisno tvoje srce, to je tvoj Bog). Ovim mudrim riječima upozorava Luther čovjeka vjernika da mu srce mora biti ispunjeno Bogom, a to znači ljubavlju, jer molitva i rituali nisu sve. Sličnu poruku šalje danas i Isus u Evanđelju. Naime, onaj koji istinski vjeruje u Isusovoga Boga ljubavi i milosrđa, čije je srce ispunjeno ljubavlju, ne može drugima činiti zlo. Utoliko se može reći da je humanizam, korektan odnos prema drugima, uvijek vezan uz ispravnu vjeru u Boga. Tkogod čini zlo drugima a tvrdi da vjeruje u Boga, vara samoga sebe. Nažalost, to se događa često kad je ljudsko srce ovisno više o vlasti, profitu, ugledu, mržnji i zavisit, nego o Bogu. Gdje je ljudsko srce, doista, ispunjeno Bogom, tamo nema mržnje, zavisti, ljubomora i želje za ovladavanjem drugim. To važi napose za zajednicu i obitelj. U tom kontekstu dobro je u ovo vrijeme raslojavanja obitelji prisjetiti se još jedne Lutherove misli: „Die Frau soll dafür sorgen, daß ihr Mann gern nach Hause kommt, und er soll dafür sorgen, daß sie ihn nur ungern wieder gehen läßt“ (Žena treba učiniti sve da se muž rado vraća kući, a muž da ga ona nerado pušta da ode ponovno).
