SMRT LOZE I EUGENA

NOGOMETNE CRTICE

U kratkim crtama iz života i rada NK „Napredak“ Matići 

KUP

Dana 11. kolovoza 2019. godine, Napredak je pred 200-tinjak gledatelja odigrao utakmicu tz. finale kup-a Županije Posavske u Domaljevcu.

HNK „Mladost“ Domaljevac – ŠD „Napredak“ Matići (0:0) 0 : 2 

PJESMA TUNJE MAKARIĆA: SMRT LOZE I EUGENA

                                  SMRT LOZE I EUGENA

 Dođe ljeto devedeset druge

 Crn se oblak nad nama nadvio

 Violino, tužno mi zasviraj

Da opjevam što sam sastavio.

 Pjevat ću vam, neka svako čuje

O borcima- VRAZIMA IZ GULJE

To su borci mladi sokolovi

Odabrani matićki sinovi.

Oni srcem brane selo svoje

 Na braniku domovine stoje

 Opjevo bi dva brata, mladića

Dva junaka- braću Pejičića.

 Loza, Ege - najbolji junaci

U svom selu bili su prvaci

U Matićim svako ih volio

I sa njima rado se družio.

 Loza poznat nogometaš bio

Eugen je tamburu volio

 Volio je uz nju zasvirati

 I za svoje društvo zapjevati.

 Otac im je u Njemačkoj bio

Osamdeset druge preminio

Svoga oca tad je sahranio U

Njemačkoj infarkt je dobio.

Osta žena s četvero dječine

 Da se za njih sikira i brine

 Majka ih je lijepo otranila

Sva su djeca čestita joj bila.

 Korparstvom se pri rata bavili

I od truda lijepo su živili

Oba sretno oženjena bila

 U ratu ih sreća napustila.

Od četnika poginiše mladi

 Obitelji ostadoše jadi

Teški teret rado smrti nose

 Sa junacim svi da se ponose.

Jer oba su vitezovi bili

Živote su ratu podredili

 Živote su mlade položili

 Posavinu da bi obranili.

 Stanko, junak, ode u satnike

Ratovo je hrabro, bez panike

 U akcija on je puno bio

Sa četnicim hrabro se borio

 Stanko ode sa svijeta ovoga

 Spasit htio je kolegu svoga

 Pavlina je Stanko spasit htio

Snajperista ga je pogodio.

 Pogodio Stanka je u glavu

Pade junak na zelenu travu

 Krik smrti se nadaleko čuje

 Posavina borce oplakuje.

 Marka, Skejo i Riki iz Luke

 Ne žališe ni truda ni muke

 Da bi tijela mlada izbavili

 I dostojno mlade sahranili.

Eugen je junačkoga roda

 Mlad je bio zapovjednik voda

Među borcim omiljen je bio

Za njega bi svaki poginio.

Na crti je s bojovnicim bio

Kad je četnik vatru otvorio

 Arteriju metak mu prisiječe

 Teško ranjen na koljena kleče.

 Tužan pogled u nebo uputi:

 „Brate Stanko, da li ćeš me čuti?

 Sve najdraže valja ostaviti

 Pokoj vječni sada podijeliti.“

Ostadoše Denis i Ljubica

 I Marija, Đuro i Slavica

 Da tuguju za života svoga

 Za junacim iz rata ovoga.

I brat Ivo, a i seke mile

 Za braćom su gorke suze lile

Kroz Matiće svud se jauk čuje

Staro, mlado za njima tuguje.

 Staru majku pogodi sudbina

Dva je svoja sahranila sina

 Sahrani ih u cvijetu mladosti

 Srce puca od velke žalosti.

 Ova pjesma moj je prilog mali

 Nek se pjeva da bi mladi znali

 Za junake što su život dali

 Da bi svoji na svome ostali.

                                                 Tunja Makarić