SMRT LOZE I EUGENA
Dođe ljeto devedeset druge
Crn se oblak nad nama nadvio
Violino, tužno mi zasviraj
Da opjevam što sam sastavio.
Pjevat ću vam, neka svako čuje
O borcima- VRAZIMA IZ GULJE
To su borci mladi sokolovi
Odabrani matićki sinovi.
Oni srcem brane selo svoje
Na braniku domovine stoje
Opjevo bi dva brata, mladića
Dva junaka- braću Pejičića.
Loza, Ege - najbolji junaci
U svom selu bili su prvaci
U Matićim svako ih volio
I sa njima rado se družio.
Loza poznat nogometaš bio
Eugen je tamburu volio
Volio je uz nju zasvirati
I za svoje društvo zapjevati.
Otac im je u Njemačkoj bio
Osamdeset druge preminio
Svoga oca tad je sahranio U
Njemačkoj infarkt je dobio.
Osta žena s četvero dječine
Da se za njih sikira i brine
Majka ih je lijepo otranila
Sva su djeca čestita joj bila.
Korparstvom se pri rata bavili
I od truda lijepo su živili
Oba sretno oženjena bila
U ratu ih sreća napustila.
Od četnika poginiše mladi
Obitelji ostadoše jadi
Teški teret rado smrti nose
Sa junacim svi da se ponose.
Jer oba su vitezovi bili
Živote su ratu podredili
Živote su mlade položili
Posavinu da bi obranili.
Stanko, junak, ode u satnike
Ratovo je hrabro, bez panike
U akcija on je puno bio
Sa četnicim hrabro se borio
Stanko ode sa svijeta ovoga
Spasit htio je kolegu svoga
Pavlina je Stanko spasit htio
Snajperista ga je pogodio.
Pogodio Stanka je u glavu
Pade junak na zelenu travu
Krik smrti se nadaleko čuje
Posavina borce oplakuje.
Marka, Skejo i Riki iz Luke
Ne žališe ni truda ni muke
Da bi tijela mlada izbavili
I dostojno mlade sahranili.
Eugen je junačkoga roda
Mlad je bio zapovjednik voda
Među borcim omiljen je bio
Za njega bi svaki poginio.
Na crti je s bojovnicim bio
Kad je četnik vatru otvorio
Arteriju metak mu prisiječe
Teško ranjen na koljena kleče.
Tužan pogled u nebo uputi:
„Brate Stanko, da li ćeš me
čuti?
Sve najdraže valja ostaviti
Pokoj vječni sada podijeliti.“
Ostadoše Denis i Ljubica
I Marija, Đuro i Slavica
Da tuguju za života svoga
Za junacim iz rata ovoga.
I brat Ivo, a i seke mile
Za braćom su gorke suze lile
Kroz Matiće svud se jauk čuje
Staro, mlado za njima tuguje.
Staru majku pogodi sudbina
Dva je svoja sahranila sina
Sahrani ih u cvijetu mladosti
Srce puca od velke žalosti.
Ova pjesma moj je prilog mali
Nek se pjeva da bi mladi znali
Za junake što su život dali
Da bi svoji na svome ostali.
Tunja Makarić
Nema komentara:
Objavi komentar