Hod
prema zrelosti
Sami smo kovači svoje sreće. U ruke nam je dan težak
čekić kojim sami kujemo svoj život svojim odlukama i svojim razmišljanjem. Već
od malih nogu susrećemo se s trenutcima koji ovise o našim odlukama. Posjesti
čokoladu i ne reći roditeljima? Ostati duže od dopuštenog, iako znamo da to ne
bi trebali! Ići preskakati kanal, iako znamo da ćemo se uprljati ili prevariti
voljenu osobu ne posjedujući dobar razlog! Nije jednostavno nezreo se suočavati
s ovakvim nedoumicama, pa ipak svi smo kao djeca donosili nagle, glupe i opasne
odluke.
Život nije knjiga koju proživljavamo čitajući stranicu
po stranicu. Život je knjiga, ali umjesto čitatelja, mi smo pisci s perom u
ruci, koje povremeno zadrhti, pišući sekunde života. Na putu odrastanja imamo cilj zrelost. Zrelost
nije omeđena ili propisana godinama, koju dobijemo određenim postupkom ili
vremenom. Zrelost je trenutak u životu kada dolazi do promjene svijesti i
razmišljanja s dječje razine na odraslu.
Putevi odrastanja su pravci kojima se zdrava, zrela
osobnost vodi u životu. Stjecanjem pravih prijatelja, koji su spremni hoditi
zajedno s vama u život, bez obzira na to što se dogodilo. Razvijanjem svoje
osobnosti prilagođavamo se okolini, ali i otvaramo sami sebe kako bi okolina
promijenila nas. Zdravim razmišljanjem i prosuđivanjem sami gradimo svoju sliku
života i problemi i sretni trenutci su svi posljedica i rezultat naših odluka. Radom
na stvarima koje volimo, pomažemo sebi u zdravom razvoju svojeg shvaćanja i
razmišljanja. Sport, učenje i konstantno usavršavanje su jedne od glavnih
vodilja zdravog razvoja osobnosti. Većini ljudi jedan od temelja odrastanja i
stjecanja zrelosti čini vjera i religija. Čak i oni koji su ateisti ili
agnostici, u stalnoj su potrazi za odgovorima koji su iznad njihovog dosega i
željom za savršenstvom. Ljubav i prihvaćenost je vjerojatno najznačajnija
karika odrastanja. Svi težimo da budemo voljeni i prihvaćeni, bilo to od strane
obitelji i prijatelja ili od osobe za koju bi sve žrtvovali.
Putevi odrastanja prepuni su skretanja i prečica koji
štete zdravoj osobnosti i zrelosti. To su stranputice odrastanja. Svima su nam
jako dobro poznate jer smo se sami susretali sa sličnim slijepim ulicama. To su
stvari koje mogu odvući čovjeka s pravog puta i stvoriti iluziju kako je sve
dobro i uredu, a ispod maske sasvim je suprotna slika. Razni poroci, opijati i
zabranjene supstance, korov su koji se zavukao u sve kutove ljudskog življenja.
Samo se zrela ličnost može oduprijeti takvim obmanama i ostati na pravom putu. Od
pravilnog razvoja i postizanja zrelosti odvrće nas materijalizam, priklanjanje
ranim sektama i neistinama, prepuštanje kocki, bolesti i mržnja. Moramo biti
usmjereni protiv svih poroka koji nas sputavaju u ostvarenju naših ciljeva.
Voljeti i raditi su sposobnosti koje su znak pune
zrelosti. Onaj tko bezuvjetno voli i komu nije teško uzeti teret na sebe i
uzdignute glave kročiti kroz ovaj svijet, kojeg često nazivamo surovim i
nepoštenim, samo on može ostvariti sve svoje namjere i ciljeve o kojima je
sanjao i maštao. Takvi ljudi pretvaraju svoj san u realnost, dok drugi i dalje
sanjaju o svom životu, ali se ne trude da taj san pretvore u javu. Težak je put
pravednosti i istine, ali je i jednostavan i pun ljubavi, na čijem kraju nas čeka
vječna nagrada. Život je igra napravljena tako da svi mogu sudjelovati, a
nagrada je ljubav.
Prošlost nam pruža nebrojeno primjera zrelog života i ljubavi.
Nama najbliži su vjerojatno ljudi svetog života, koji su svojim životom
zaradili vječnu nagradu na nebesima. Naš narod je pobožan prema svecima i štuju
ih kao svoje zaštitnike, ali došlo je takvo vrijeme kada je štovanje i molitva jedino
zalaganje koje smo preuzeli od svetaca. Trebamo se ugledati i živjeti kao oni,
da svojim životom živimo za ljubav i pomaganje te da u centru svega imamo
savršenstvo na koje smo pozvani mnogo puta. Kao dokaz da zrelost ne dolazi s
godinama možemo uvidjeti primjere života osoba koje su svoj život posvetili
činjenju dobra i Bogu.
Ivan Merz, čiji smo blagdan skoro proslavili, bio je laik
koji je svoj život posvetio Bogu i bližnjemu. Rođen je u Banja Luci 1896.
godine kao jedinac u obitelji. Bio je svestran mladić kojemu je rano usađena
ljubav u vjeru. To je dokazao kada se odupro željama roditelja da se školuje za
vojnog časnika, na posljetku je nakon Prvog svjetskog rata završio književnost,
romanistiku i germanistiku. Cijelog života je bio priklonjen Kristu, koji mu je
bio zvijezda vodilja. Temelj njegovog života bili su euharistija i krunica.
Jednom prilikom je izjavio: „ Kad vam u životu bude teško i kad vas snađu
nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti. Živio je u Zagrebu gdje
je učinio mnogo za zagrebačku mladež. Za njega je Papina riječ bila svetinja i
on je bio Papin glasnik hrvatskoj mladeži. Nazvan je „vitezom ženske časti“ radi
njegovog utjecaja na žensku mladež i usmjeravanja njihovih života na pravi put.
Preminuo je nakon teške operacije 1928. godine s nepune 32 godine. Toga dana
zvonila su zvona na Zagrebačkoj katedrali u njegovu čast. Za života je naučio
deset jezika i postao intelektualac široke naobrazbe. Izučio je zvanje vojnog časnika,
profesora, književnika a mogli bismo reći i svećenika iako to nije bio. Svojim
je životom pružio mladima primjer koji trebamo slijediti.
I u Bibliji
susrećemo pozive na zrelost i odrastanje kao cilj ispunjenja duhovne zrelosti.
Uzaludna je naša vjera ako svoj duhovni život ne razvijamo kao i fizički. Biblija
kaže: preobrazujte se obnavljanjem svoje pameti. (Rim 12,2). Pavao poziva
vjernike da naš duhovni život razvijamo i trudimo se oko njega kao i oko našeg
fizičkog zdravlja. Osoba ne može sazrjeti duhovno ako zanemaruje Boga i
bližnjega. Samo promjenom razmišljanja i zdravim shvaćanjem možemo uskladiti
naš duhovni i fizički život i tako ostvariti i postići savršenstvo na koje smo
pozvani. Braćo, ne budite više djeca po razboritosti, već po zloći budite
djeca, a po razboritosti budite zreli ljudi! (1Kor 14,20), i u poslanici
Korinćanima imamo poziv da odrastemo jer zreo čovjek razumije Božju poruku i
poziv i sposoban je odlučiti se na pravi put kojim treba kročiti. Zreo vjernik nastoji
se u svemu ugledati na Isusa. Tako njegovim primjerom trebamo ljubiti Boga i
bližnjega.
Postizanje
zrelosti je zahtjevan zadatak za svakog pojedinca. Neki nikada ne okuse plodove
zrelosti, neki zbog fizičkih barijera, neki zbog svoje naravi neki zbog toga
što prerano okuse nebeske plodove raja. Naš je zadatak da se trudimo postići
svoje ciljeve i kročiti pravim, jednim putem života na koji imamo samo jednu
priliku. Plodovi ovoga života odjekuju u vječnosti . Ugledajmo se u primjere
prošlosti i nastojimo postići i zaraditi slatke plodove života.
