TRENUTNO
ZADOVOLJSTVO ILI DUGOROČNA POBJEDA?
Nitko ne zna uživati u stvarima kao čovjek. Možda je
razlog tome, što stalno nešto radimo i nije nam dovoljno malo užitka pa se
navalom većeg užitka znamo dobro provesti. Ili je pak razlog, to što težimo neodgovornosti.
Težimo lijenčarenju, neradu, lakoći i postojanosti, iako znamo da će nam brzo
dosaditi i da je vrlo opasno ostaviti sve bez ikakve odgovornosti. Čovjek ne
može živjeti, a da ništa ne radi, poludio bi od dosade. Odmah bi tražio način
da nešto pokvari, pokrene ili promjeni samo kako bi se nešto događalo. Previše
reda, vodi kaousu, koji će sam postići spontano nekakvu ravnotežu, ali
vjerojatno bez nas, bez uzroka promjene. Ali i dalje ne volimo raditi, niti
preuzimati odgovornost, naročito onu koju ne moramo, samo one nužne, a čak su i
one previše.
Čovjek može i mora izabrati između dva užitka,
trenutni i dugoročni. Svaki ima svoju cijenu i svoj ishod. Možemo se pohvaliti
da bar imamo izbor, jer nije uvijek bilo tako. Nisu ljudi od početka znali što
je budućnost i što bi im sutra moglo donijeti. Kao i sve ostale stvari, čovjek
je otkrio i budućnost, otkrio je da može manipulirati njome u svoju korist,
otkrio je novi način življenja. U isto vrijeme je otkrio i koliko je teško
udovaljati budućnosti. Koliko je ona iscrpna, koliko zahtjeva, koliko
naplaćuje, a koliko daje. Otkrio je da je sutrašnjica rizična i nepouzdana, ali
isto tako je shvatio i da je neizbježna i da je snažnija od njega.
Izabiremo trenutno zadovoljstvo radi jednostavnog
razloga, trenutnog zadovoljstva. Želimo se osjećati dobro, učiniti nešto za
sebe, zaboraviti na probleme, odgovornosti i poslove, zaboraviti na težinu
života, nagraditi sebe jer smatramo da smo zaslužili, pobjeći od stvarnosti ili
probleme pomaknuti tek za koji trenutak u budućnost. Trenutno zadovoljstvo je
sve što se u trenutku čini optimalnim, što nas usrećuje i stvara ugodno
okruženje, ali često zaboravimo promisliti, da li je to isto trenutno
zadovoljstvo dobro i za duge staze po kojima trebamo hodati, hoće li utjecati
na našu budućnost i zar stvarno ne postoji ništa bolje to bi u tom trenutku
mogli raditi? Zašto ne raditi ono što nam trenutno daje sigurnu sreću i
zadovoljstvo? Zašto se ne drogirati, kad droga stvara tako dobre osjećaje?
Možemo živjeti od trenutnih užitaka, ali je veliki problem što s njima dolaze i
veliki rizici. Može nam koji sat biti fenomenalan, kao ništa što smo
proživjeli, ali hoćemo li se pokajati sutra zbog toga, ili za godinu, deset
godina, na smrtnoj postelji?
Smisleno je jedino ako dozvolimo sebi žrtvu, koja će
nam osigurati boljitak u budućnosti. Pogledajte uspješne ljude, što oni rade?
Oni rade, trude se, prihvaćaju odgovornost, surađuju s drugima, planiraju,
ulažu u sebe i svoje sposobnosti. Uspješni među nama se cjenkaju s budućnošću.
Uspješni među nama pregovaraju sebi uvijete pod kojima će živjeti u budućnosti,
a plaćaju vremenom današnjice. Oni su sposobni i voljni dati komad danas za
bolji komad sutra. Spremni su odvojiti trećini sjemenja žita od žetve, čak iako
su i gladni, trpe, ostavljaju za sjetvu, jer znaju da će od sjetve doći još
veća žetva. Životinje ne mare za budućnost, nemaju tako razvijenu svjesnost kao
čovjek. Čovjek zna što ga čeka, zna za sve probleme koji mogu iskočiti, ako se
ne žrtvuje danas zbog sutra. Naposlijetku, grist će sam sebe kada utjelovi lika
iz budućnosti i doživi ga u sadašnjosti. Tada će se sjetiti, zažalit će što
nije žrtvovao pravu stvar za budućnost. Umjesto da žrtvuje danas zbog sebe, on
je žrtvovao sebe zbog danas. Postao je rob zadovoljstva, postao je vlastiti
rob. Sam sebi je i loš sluga i loš gospodar, a vrijeme prolazi, svakog trenutka
sve je gore i manje su prilike za popravak.
Zato trebamo težiti smislemom životu i u sadašnjosti i
budućnosti. Ispravan komad današnjice, predati u zalog budućnosti, ali ipak
ostaviti koji komad od danas za danas, jer ipak živimo sada i sadašnjost možemo
tek toliko kontrolirati. Pokušavamo se usredotočiti na budućnost i spojiti je
što više sa sadašnjosti. Trošimo vrijeme danas da bi ga sutra imali više.
Preuzimamo odgovornosti danas, kako bi sutra pokupili nagrade. Borimo se danas,
kako bi u sutrašnjoj bitci bili snažniji, iskusniji. Život je jedna od stvari
na svijetu koju moraš žrtvovati, predati, kako bi ju zapravo dobio.
Ivan Dabić
