Grmljavina glasova
za dugu bolje budućnosti
Postoje opasnosti, koje nisu tako očite i predvidljive, a u čovjeku mogu
izazvati nemir, gubitak kontrole i strah. Stvaramo si još većeg i snažnijeg
neprijatelja, kada prepuštamo svoj život i svoje odluke drugim ljudima ili
slobodnom svijetu, da nas izgrađuje onako kako to njemu odgovara. Poslije se
često žalimo na detalje koji nam se ne sviđaju, a ne uviđamo krivce u zrcalu
života, koji su zaslužni za sve probleme i nezadovoljstva koji nas muče i
proganjaju. Mi smo krivci svojeg nezadovoljstva, kada popustimo u svojoj
odlučnosti, odgovornosti i borbi za svojim snovima i željama. Nemamo pravo
nekoga osuđivati za loše stanje našeg života, probleme, koji se redaju jedan za
drugim, ili za propuštene prilike, koje su nama stavljene na izbor i koje smo
sami odbacili.
Većina mladih osoba, bile one zaposlene, nastavili svoje školovanje ili
pronašle smisao u drugim vrijednostima, nije sposobna ustati i otvoriti usta
kako bi progovorili za sebe, obranili svoje stavove i razmišljanja, potakli
nekoga za napredak i razvoj, iznijeli svoje ideje i kreativnost za
unaprijeđenje društva, ili jednostavno se borili protiv nepravde i korupcije,
koja stvara toliko problema u našem društvu, a u koju svi upinju prstom do
trenutka kada treba pružiti cijelu ruku za riješavanje problema. Dok smo sami i
razmišljamo u samoći, svi imamo dobre ideje, nepokorive argumente, iskrene i pravične
stavove i motivaciju za promjenama, življenjem i slobodom. U trenutku izlaska u
svijet, kojeg, obavijenog predrasudama, smatramo diskriminirajućim, zlim i
nepravednim, a što on i zaista jest, povremeno, ispunjava nas strah i nemir, ne
znamo kamo nas život gura i od silne nervoze i neznanja, povlačimo se ponovno u
svoj mali i tamni kutak gdje smo sigurni i gdje nas nitko neće dirati, a svoje
ideje i znanje odbacujemo kao potrošenu robu.
U današnjem svijetu je sramota biti naivan i kukavica, a tako bi i trebalo
biti. Ljudi, kojih je strah i koji očekuju da im se doručak donese u krevet, ne
zaslužuju vrijednosti življenja i otkrivanje smisla postojanja. Onaj tko nije
spreman stati, čak nenaoružan i s golim rukama, i prihvatiti bitku sa
problemima svijeta, bit će ugušen i zaboravljen u mračnom kutu nepoznanice. Osim
možda bliske obitelji i pokojeg dobrog prijatelja, nitko se neće založiti
toliko za tebe kako bi ti ispunio svoje snove i ciljeve. Sami smo sposobni
žrtvovati sebe, svoje vrijednosti, i podignuti glas za sebe i svoja nastojanja,
svoju obitelj i društvo.
Pojedinci, koji prihvate sve svoje mane, probleme i nedostatke, a ipak
ustanu i puste svoj glas i svoja djela u svijet za ostvarenje viših ciljeva i
dobara, cijenjeni su u društvu kao hrabri heroji, koji se ne plaše zmajeva i
bitki u svijetu. Takvi ljudi su nevjerojatno sposobni u raznim okruženjima,
izuzetno su inteligentni, ne zato što znaju puno činjenica ili što im na
svjedodžbama stoje same petice, nego zato što imaju sposobnosti razmišljanja,
govora i razumijevanja stvari na drugačiji način, a voljni su izaći iz svog
mračnog i sigurnog kutka, kako bi sebe i svoje sposobnosti i ideje pokazali
svijetu i dokazali kako je sve moguće. Ti ljudi imaju hrabrost i znanje usprotiviti
se svim problemima pojedinca ili društva, i sposobni su riješiti ih. S njima se
je nemoguće raspravljati, jer će vas satrti nepobitnim argumentima i znanjem,
često tako da ih mi ne uviđamo, ali oni ih samo redaju jedan za drugim,
dokazujući nama što je istinska moć i sposobnost. Ako se niste jako dobro
pripremili i organizirali svoje misli i teze, bit ćete masakrirani s
kvantitetom i kvalitetom razmišljanja i inteligencije od takvh ljudi.
Najvažnije je što svatko od nas može postati takva osoba, sposobna preuzeti
odgovornost i izaći na svojetlo gdje nas drugi ljudi mogu vidjeti i čuti.
Nažalost to nas nitko ne može naučiti, i nitko i ne pokušava. Sami moramo
shvatiti i orgnizirati svoj tok misli i ciljeva, skupiti hrabrosti reći i
iznijeti svoje stavove i prijedloge za bolju budućnost u boljem okruženju.
Ako mladi budu šutjeli, povučeni u svoje mrače dijelove svijeta, ne možemo
ni mi mladi, naši potomci ili itko drugi, očekivati promjene, koje bi napokon
donijele sigurnije, pravednije i slobodnije društvo. U kojem bi svaka osoba
mogla ustati i biti glasna, u kojem bi se svaki mračni kutak osvijetlio sjajem
snažnih vjerovanja i pravde, u kojem bi kraljevali ljubav, zajedništvo i
sloboda, a vječnu kaznu služila diskriminacija, nepravda i mržnja.
Cilj novih glasova, poticanja novih ideja i znanja, možemo ostvariti jedino
motiviranjem inteligentnih i sposobnih ljudi, kako bi oni preuzeli
odgovornosti, koje nas, društvo, vode putem življenja. Samo su oni sposobni
donijeti prijeko potrebne promjene, i stvoriti i motivirati još ljudi koji su spremni iznijeti svoj glas
i mišljenje na milost i nemilost svijeta i ljudi.