GROBAR MARKO MIŠKOVIĆ

                                     

 Doista ne znam razlog, osim materijalnog (ali i tako ima previše „izmišljenih“ radnih mjesta pa ne vidim razloga zašto ne i za ovu namjenu), zašto naše groblje nema grobara  (i većina drugih u okruženju).

To nije bilo uvijek tako. U vremenu kad je groblje bilo više od dvostruko manje, imalo je  grobara. Prvi meni poznati grobar bio je Marko Mišković – Ambrin. Sigurno je prije njega bilo ljudi koji su obnašali ovu dužnost ali njih nema niti u usmenoj predaji dok za Marka postoji dokument.

Ugovor iz 1941. godine

Kao što se iz priloženog vidi za održavanje groblja Marko Mišković dobio je da obrađuje ograđeni dio groblja (koji nije korišten) i po dva kilograma hrane od svake numere.

Marko je bio grobar oko godinu dana a onda je 1942. godine regrutiran u Domobrane gdje je dočekao kraj Drugog svjetskog rata. Po povratku iz rata još je pet godina bio grobar a onda je postao drumar. Na mjestu grobara naslijedio ga je Marko Mišković – Brico 1950. godine.

               Marko Mišković rođen je 1910. a umro je 1982. godine

                                                                                            JO

ZUBAR ILJA AMBRIN

                                          

Slatko sam se nasmijao kad sam pročitao natpis na spomeniku „Zubar“ i sjetio se nikad zaboravljene epizode vađenja mog prvog zuba (1972. godine, kutnjak). Slikao sam spomenik i odlučio da ću i ovoga Matićanina izvući iz zaborava bar na jedan dan.

Jučer 23. 10. posjetio sam matićko groblje peti puta u petnaest dana pripremajući prilog o groblju „Crnac“. Ovaj put došao sam s ciljem da prebrojim sve spomenike i križeve. O broju istih u prilogu za par dana. Dovršavajući brojanje u „starom groblju“ kako mi zovemo sjeverni dio ugledao sam tri ženske osobe kako revnosno čiste i uređuju jedan grob. Brojeći prošao sam pored njih i pozdravio ih našim legendarnim; „Oćel“. Žene uljudno odzdrave i ja prođem bacivši oko na spomenik oko kojega su se trudile. Bio je to spomenik našem matićkom zubaru. Iskoristio sam prigodu i stupio u razgovor s nazočnim osobama znajući da su rod pokojnog zubara. Obratio sam se živahnoj starijoj ženi pretpostavljajući da je to Luca, kćer Ilje Ambrina. Luca se udala u Tolisu i sada se preziva Oršolić. S njom su bile njezine dvije kćeri, Ružica Nedić i Veselka Nedić. U razgovoru mi je rekla da je njezin otac Ilija Mišković služio vojsku Kraljevine Jugoslavije 1930. godine u Banja Luki te da je tamo naučio vaditi zube kao i to da je „Ključ“ za vađenje donio odatle. Od 1931. godine pa sve do svoje smrti bio je matićki zubar, dakle više od 45 godina. Zavidna zubarska praksa koju je obavljao u svojoj obiteljskoj kući u koju su dolazili potrebiti sa različitih strana.

            „Pribor“ za vađenje zuba koji vlasnica naziva „Ključ“

                

             Obitelj Luce Oršolić r. Mišković (Luca stoji u prvom redu s lijeva)

             Ilija Mišković (Ilja Ambrin) matićki zubar umro je 1977. godine.

                                                                                             JO

OPROŠTAJ OD MAJKE

Sine

ti ideš na put

 a put je nesaglediv

ti ideš u život

 a život je zagonetan

 ti želiš vidjeti mnogo

 a od viđenja često boli glava

 ti želiš postati velik

 a svi veliki nisu ljudi

ti želiš naučiti mnogo

 a mnogo traži mnogo

 ti želiš da te zavole ljudi

 a ljudi će tražiti da ih voliš

 ti želiš jednoga dana vratiti se

a put povratka je trnovit

 ti želiš još mnogo toga i želi sine

jer samo ljudi žele i to ih diže u visine

ali pripazi sine

ne zgazi na putu nikoga

jer tko gazi biva zgažen

 ne idi preko života u život

 jer su svi životi lijepi

 ne tari male na putu veličine

 jer su mali najveći

 ne uči od svakoga

jer svi nisu pravi učitelji

ne prisiljavaj nikoga da te voli

 jer takvima ljubav je zmija u njedrima

ne daj da te išta omete na povratku

jer ništa nije slađe od ponovnog viđenja s onima koje si ostavio a volio

idi sine

rasti

nadrasti želje

izrasti u čempres

vrati se

i pravi hlad nad domovinom

                                                                       Fra Luka Marković

10. KOLO PŽL POSAVINE

U desetom kolu promatrajući ljestvicu naše lige i nije bilo nekakvoga velikog derbija. Međutim, gledajući iz natjecateljskog i tradicionalnog kuta, svaka utakmica imala je svoju težinu i bila posebna priča za sebe.

Krenut ćemo od subote i općinskog derbija, koji je odigran u Orašju.

Da je od derbija bilo samo „D“, potvrđuje i sam rezultat, odnosno neizvjesnost ove utakmice. Iako je Hajduk zabio dva gola, na njihovu žalost domaća momčad mora biti presretna i zahvalna gostujućim napadačima što su zabili samo 6. Napredak je zaslužno pobijedio što se piše. Iako to nije bila igra za pamćenja, moramo istaknuti jednog našeg pojedinca sa ove utakmice. Pavo Draganović je igrač koji je obilježio ovaj derbi susret. Uz to što je prezentirao dobru igru u ovom derbi susretu, svoju odličnu predstavu okrunio je i sa tri pogotka.

Pavo Draganović (NK Napredak)

Gledajući ljestvicu najtvrđi dvoboj što potvrđuje i sam rezultat ovoga kola odigran je u Domaljevcu, između drugo-plasiranog HNK „Mladost“ i sedmo-plasiranog NK Dragovoljac. Ovu utakmicu odlučio je potez iskusnog Matijasa Pejić, koji je u 19. minuti susreta zatresao gostujuću mrežu, doveo svoju momčad u prednost, a na kraju se pokazalo i osigurao sve tri boda svojoj ekipi.

Matijas Pejić (HNK Mladost)

Nastavimo li pratiti sadržaj ljestvice, druga utakmica po neizvjesnosti trebala se odigrati u Kostrču, između domaćina NK Kostrč i momčadi iz Vitanovića. Što se tiče neizvjesnosti ona je trajala do 16. minute utakmice. Osim par dugi lopti, od kojih su jednu i materijalizirali, gosti nisu čestitao niti prešli pola centra. U drugom djelu sve je došlo na svoje, a  gosti niti ukopani do grla, više se nisu mogli braniti. Curilo je na sve strane, a konkretna slika sa utakmice je krajnji i realni rezultat 10:1. Na ovoj utakmici u našoj bilježnici smo podcrtali jedno nogometno ime, Ivica Mišković. Igrač koji je na jučerašnjoj utakmici razigravao svoje suigrače, probijao bokove, asistirao i čak 5 puta tresao protivničku mrežu.

Ivica Mišković (NK Kostrč)

U brčanskom derbiju, vodeća momčad ponovno iz dvice u keca. Momčad iz Špionice hrabro se držala i odlijevala domaćim napadima da bi pred sam kraj prvog dijela i povela 0:1. Međutim, kao i prethodno domaćinstvo Dizdaruša se izdigla iz sivila i u drugom djelu utakmice na krilima M. Sajtanovića (trostruki strijelac) na kraju uvjerljivo slavila.

Muhamed Sajtanović (FK Dizdaruša)

U derbiju začelja, HNK Mladost i Sloga T., svilajci došli do svoje treće pobijede ove jeseni, dok su Tolišani nakon Matića, ponovno i u D. Svilaju odigrali susret sa desetoricom igrača.

Momčad 19. srpnja je imala prigodu za čupanje iz donjeg dijela ljestvice kontra Sloge iz Pruda. Prvi dio utakmice je nagovještavao pozitivan ishod za Lučane i priključak srednjišnjem dijelu ljestvice. Vodstvo od 1:0 domaće momčadi, gosti iz Pruda su prvo anulirali u 59. minuti, a nakon samo nekoliko minuta i okrenuli rezultat u svoju korist. Ovom pobjedom Sloga je samo potvrdila zašto su prošlu, ali i ovu sezonu u samom vrhu ljestvice. 

   

U Sibovcu je gostovala najbolja gostujuća momčad dosadašnjeg dijela prvenstva NK „Bok“. Domaćin je imao za cilj čupanja iz donjeg doma, u kom je ponajviše individualnoj kvaliteti D. Topčagića ostvario polovičan uspjeh. Bok, je vodio u dva navrata, ali nije smogao snage da održi pozitivan rezultat do kraja isteka 90. minute.    

Prvoplasirana momčad prvenstva i dalje drži svog prvog pratioca na distanci, dok je za dno ljestvice još više prikovana „Sloga“ iz Tolise.

Najviše pogodaka ljubitelji nogometa vidjeli su u Kostrču (11), gdje je domaća momčad postavila rekord glede postignutih pogodaka na jednom susretu ove jeseni, čak 10.

Najmanje put mreža se zatresla u Domaljevcu, samo jednom, a u ovom kolu gol nije postigla samo momčad Dragovoljca. 

 

Za igrača kola konkurisali su:

P. Draganović (Napredak), D. Topčagić (Mladost S.), M. Sajtanović (Dizdaruša), M. Pejić (Mladost D.), J. Kovčić i A. Subašić strijelci (Sloge P.) u gostujućoj pobjedi.

Pet je ipak Pet. Mišljenja smo da se pet pogodaka postiže vrlo rijetko, uglavnom 99% niti jednom u karijeri. Samim tim za igrača kola smo izabrali Ivicu Mišković.

Igrač kola, Ivica Mišković (Kostrč)

ZANIMLJIVOSTI:

Sloga P. i Napredak su zabilježili svoje prve pobjede u gostima.

SEMAFOR

BODOVI:

DOMAĆIN 12 vs GOST 7

GOLOVI:

Ukupno 50 pogodaka

DOMAĆIN 26 vs GOST 14

Odličan prosjek od 5,71 golo po utakmici.

L J E S T V I C A    N A K O N    1 0.    K O L A

UTAKMICE 10. KOLA

19.10.2019.

Gradski stadion u Orašju, gledatelja 100

Stadion "Jelas" u Domaljevcu, gledatelja 200

20.10.2019.

Stadion "Brdo" u Kostrču, gledatelja 150

I. Mišković u akciji

Ž. Goran i I. Rašić u akciji

Mladi Ivica Živković u akciji

Josip Baotić u akciji

by selo kostrč

20.10.2019.

Stadion FK "Dizdaruša" u Brčkom, gledatelja 100

Najvička skupina "SOKOLOVI" FK Dizdaruša

Izlazak na utakmicu

20.10.2019.

Stadion "19. srpnja" O. Luka, gledatelja 100

by nk sloga prud

20.10.2019.

Stadion "Mladosti" u D. Svilaju, gledatelja 100

20.10.2019.

Stadion "Mladosti" u Sibovcu, gledatelja 100

  by mladost sibovac

MATIĆKI KAUBOJ

 „Dok je Winnetou vladao Paklenicom i Zrmanjom gospodar Posavske prerije bio je Teks Viler“. Tako bi mogao započeti nekakav novi „roman“ ( bilo u pisanoj ili stripovskoj formi) na kojima su odrastale generacije rođene pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina proteklog stoljeća. U kinima su se gledali Western filmovi s tematikom iz vremena Divljeg Zapada gdje su se Indijanci i kauboji nemilice tukli a kauboji bi skoro uvijek izlazili kao pobjednici. Na tu temu djeca su se igrala kojih tridesetak godina ( uvijek je bio problem tko će biti Indijanac) i učila svoja prva slova iz crtanih romana te bodrila svoje junake; Teksa Vilera, Kapetana Mikija, Zagora, Velikog Bleka i mnoge druge.

Sredinom sedamdesetih godina kada je nastala ova fotografija bila je „fora“ biti obučen i izgledati kao kauboj. Vjerujem da su mnogi zavidili a drugi se divili Marijanu Markoviću (poznat i kao Marijan Marka Blaževa a ima i kraći nadimak koji ne voli da se spominje) kada je projahao ovako odjeven „Posavskom prerijom“.