Slatko sam se
nasmijao kad sam pročitao natpis na spomeniku „Zubar“ i sjetio se nikad
zaboravljene epizode vađenja mog prvog zuba (1972. godine, kutnjak). Slikao sam spomenik i
odlučio da ću i ovoga Matićanina izvući iz zaborava bar na jedan dan.
Jučer 23. 10.
posjetio sam matićko groblje peti puta u petnaest dana pripremajući prilog o
groblju „Crnac“. Ovaj put došao sam s ciljem da prebrojim sve spomenike i
križeve. O broju istih u prilogu za par dana. Dovršavajući brojanje u „starom
groblju“ kako mi zovemo sjeverni dio ugledao sam tri ženske osobe kako revnosno
čiste i uređuju jedan grob. Brojeći prošao sam pored njih i pozdravio ih našim
legendarnim; „Oćel“. Žene uljudno odzdrave i ja prođem bacivši oko na spomenik
oko kojega su se trudile. Bio je to spomenik našem matićkom zubaru. Iskoristio
sam prigodu i stupio u razgovor s nazočnim osobama znajući da su rod pokojnog
zubara. Obratio sam se živahnoj starijoj ženi pretpostavljajući da je to Luca,
kćer Ilje Ambrina. Luca se udala u Tolisu i sada se preziva Oršolić. S njom su
bile njezine dvije kćeri, Ružica Nedić i Veselka Nedić. U razgovoru mi je rekla da je
njezin otac Ilija Mišković služio vojsku Kraljevine Jugoslavije 1930. godine u
Banja Luki te da je tamo naučio vaditi zube kao i to da je „Ključ“ za vađenje
donio odatle. Od 1931. godine pa sve do svoje smrti bio je matićki zubar, dakle
više od 45 godina. Zavidna zubarska praksa koju je obavljao u svojoj
obiteljskoj kući u koju su dolazili potrebiti sa različitih strana.
„Pribor“ za vađenje zuba koji
vlasnica naziva „Ključ“
Obitelj Luce Oršolić r. Mišković (Luca stoji u prvom redu s lijeva)
Ilija Mišković (Ilja Ambrin) matićki zubar
umro je 1977. godine.
JO
Nema komentara:
Objavi komentar