Čarolija
Bliži se Božić i
vrijeme, koje je za većinu ljudi najljepše i najradosnije. Pripremamo se za
proslavu tog velikog kršćanskog blagdana i duhovno i fizički. Posvuda su
blješteća svjetla, lampice, razni ukrasi, božićna drvca, miris najfinijih
kolača, koji nas čekaju u toplom okruženju pored peći, a koji su najbolji lijek
protiv vanjske hladnoće i tmurnosti. Čuju se božićne pjesme i zvuci blagdanskog
ugođaja sa svih strana, djeca su najveselija, a svi se zajedno okupljamo kako
bi se u zajedničkom duhu ponovno prisjetili da je život lijep i da smo sretni
što imamo obitelj i prijatelje, koji nas vole. Na kratko vrijeme zaboravimo na
obaveze, probleme i nedoumice jer smo zaslužili osjetiti ljubav i toplinu
ljudi, koji nam nešto znače i jednostavno se zahvaliti što smo bili dobri
protekle godine i što nismo uspjeli upropastiti svoj život, nego smo ga
izgradili na pohvalu svih.
Nije svakome Božić
ista bajka. Ljudi ponekad, ali nažalost sve češće, zaboravljaju svrhu i ljubav
koju ovo vrijeme pruža. Svi znamo da je to dan na koji obilježavamo Kristovo
rođenje i početak njegove ovozemaljske patnje, kao što i svaki čovjek tako
započinje, ali osim što poznajemo sve religijske običaje i dobrotu vjere,
zaboravljamo tko smo mi i zašto se ponašamo, kako se ponašamo, za vrijeme božićnih
blagdana. To vrijeme je prilika da poboljšamo odnose sa svojim bližnjima,
zaboravimo sve probleme koji nas muče i u zajedništvu proslavimo Božić.
Preijepo je vidjeti okićen bor u kutku sobe, vatru kako pucketa u peći,
osjetiti miris kolača, čaja i kuhanog vina, čuti smijeh i osjetiti radost
ljudi, primiti i poklanjati darove koje smo brižno pripremali, ali sve je to
uzaludno ako ne poznajemo svrhu svega i ako ne prepozanjemo zasluge poštovanja
prema drugima. Moramo zaboraviti kratko na sebe i potisnuti svoj ego, svoja
nastojanja i svoje probleme i iskazati poštovanje drugima, jer i oni se trude
uljepšati blagdanski ugođaj svim snagama. Jako brzo sve može propasti zbog
jednog malog nesporazuma ili svađe. Upropastiti priliku jedinstva i ljubavi.
Tada sve što smo pripremili, od božićnog drvca do poklona, gubi svoju čaroliju
i nema smisao. Čovjek je taj koji daje moć stvarima da mogu uljepšati Božić.
Zajedničko kićenje bora je uspjeh, kolači pripremljeni s ljubavlju su puno
ukusniji, smijeh i veselje je melodija, koju očekujemo svi ok sjedimo sami u
depresivnim minutama iščekivanja, pokloni nisu mjerilo ljubavi i pažnje nego je
ljubav i pažnja u njima, posveta drugoj osobi koja nam znači. Moramo biti
spremni zahvaliti za sve što imamo i što primamo, oprostiti sve što iskrsne jer
svi se trudimo da bude lijepo iskreno.
Moramo biti spremni zavoljeti i inspirirati druge, pokazati im i pružiti
primjer ljubavi i prihvaćanja.
Božić je i prilika
da se iskažemo u ljubavi i ljudskosti i pomognemo drugima, kome je pomoć
potrebna da i oni osjete ljubav i prihvaćanje Božića. Ne moraju to biti
zahtjevne stvari ili skupi pokloni, ali svakome je poklon nešto što mu
nedostaje. Nekome je topao osmjeh ili lijepa riječ komplimenta najbolja stvar
koju će tog Božića dobiti, jer mu nitko skoro nije rekao nešto lijepo. Netko je
sam pa mu je društvo i razgovor najbolje što mu možete pokloniti, bolesnima
pomoći u oporavku, žalosnima pružiti utjehu, siromašnima dar milosti, svakome
po potrebi. Kažu da je Božić vrijeme darivanja, ali je to zapravo vrijeme
ljubavi i pomaganja, nekima je naša pomoć jako potrebna, a malim znakom
vlastite pažnje možemo nekome uljepšati bar jedan dio godine. Odazvati se na
akcije pomaganja je moralna dužnost svakog čovjeka. Imamo priliku pokazati
svoju ljudskost, spremnost na zajedništvo, snagu ljubavi i pomaganja, ali i
moralnu vrijednost, pa trebamo biti spremni dati sve od sebe i svatko po svojim
mogućnostima pomoć nekome kome je zaista potrebna. Toliko se akcija organizira
i raspisuje sve od strane dobri ljudi za one kojima je to potrebno, nikome od
nas neće nedostajati jedan obrok, novčanica iz novčanika, osmijeh sa usana ili glas
ako progovorimo, ali ono što će nastati je sreća s obje strane. Bit ćemo sretni
što imamo priliku nekome pomoći, to je čin zahvalnosti na svemu što imamo jer
možemo pomoći nekome, a da sami ne iziskujemo tako nešto, a nikada ne znamo
kada će nama biti potrebna pomoć ili da li smo sami bili objekt pomaganja, pa
sami ustrajemo pomoći drugima.
Božić je prilika
da čovjek vidi kako je moguće da svi živimo u sreći i radosti, miru i
prijateljstvu, dobroti i poštovanju s drugima. Možda to jest na kratko vrijeme,
ali bar znamo da je moguće. Zašto onda to sve prestaje? Zašto čovjek zaboravi
na sva dobra djela kada dođe nova godina? Zašto ne možemo biti dobri i uzajamni
jedni s drugima tijekom čitave godine, ili bar pola godine ako možemo? To bi
bio veličanstven uspjeh. Božić nam je motiv da se popravimo za kratko vrijeme,
ali i primjer da budemo takvi i cijelog svog života, a ponosno stoji protiv
svih izgovora. Sramota je ne pomoći nekome, samo ako nitko nije organizirao
neku humanitarnu akciju, što nitko drugi ne pomaže ili što nije „vrijeme“ za
pomaganje. Pomaganje je mjera ljubavi i ljudskosti, a naš je zadatak živjeti
kao ljudi na ovom svijetu, pa se pitamo, tko je veći čovjek, ja ili ti? Neka
nam Božić bude primjer za cijelu godinu za svaku godinu, i dobra djela dobrih
ljudi, koji su spremni i u mogućnosti pomoć drugima budu zvijezde vodilje do
štalice u kojoj se najazi najveće dobro povijesti i budućnosti čovječanstva.
