Malonogometni turnir "Matići 2021." - Omladina i entuzijazam

Naša omladina vrijedno i užurbano radi na organizaciji i pripremi Malonogometnog turnira "Matići 2021."

Po današnjoj visokoj temperaturi, od ranog jutra traju radovi na ušminkavanju školskog terena na kojem će se nakon dugo godina održati ljetni turnir.

Danas je odrađeno farbanje ograde, krpanje mreže iza gola, metenje terena i tribina i obilježavanje crta i polukruga na terenu.

Organizatori u razgovoru ističu da će do početka turnira (ČETVRTAK-15.07.) sve biti spremno, ističu da je zainteresiranost sportske javnosti velika, te već nekoliko prijavljenih ekipa ima.

Također su napomenuli da je krajnji rok za prijavu ekipa u srijedu ( do 20h).

NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE

VRAĆANJE STARE SLAVE

"MALONOGOMETNI TURNIR MATIĆI"

Momčad "Izuzetni"

Kako je prelijepo vidjeti da se netko zalaže i trudi da poboljša svijet, unaprijedi durštvo i sve to na lijep i pravedan način. Nije česta situacija vidjeti nekoga da se iskreno trudi postići ciljeve, za koje zna da su dobri. Izazov je prihvatiti rizik u potpunosti, imati dovoljno strpljenja i hrabrosti odvažiti se na pustolovinu koja će izmamiti puno osmjeha na lice.

Od osnutka stranice, na kojoj čitate i ove retke, život u selu je dobio novu dimenziju. Selo je zaživjelo u novom okruženju interneta i društvenih mreža. Kad je već toliko ljudi otišlo iz sela i još nisu mogli posjetiti svoj rodni kraj, zbog situacije, koja traje već dvije godine, stranica je ponijela jedno malo selo u veliki svijet. Stvorilia je mnoge stare i nove prijatelje, ostavljala trag na ljudima, koji su već počeli zaboravljati odakle su došli i pružila priliku onima koji se neće možda vraćati natrag da osjete dašak sela i korijena djedovine.

Već par puta je spomenuto kako je kulturni život zacjetao u posljednje vrijeme. Stranica se razvila u jaku medijsku osovinu, izdana knjiga o selu u domovinskom ratu, osnovana humanitarna udruga za pomoć onim najpotrebitijima, u selu se rađaju novi talenti za sport, kazalište, književnost, znanost i sva ostala zanimanja, koja mogu biti privlačna mladima, ali i starima.

Veliko i ugodno iznenađenje je bilo, saznati da se ponovno, nakon dugo godina pauze, vraćaju turniri u malom nogometu u Matiće. Stariji se vjerojatno jako dobro sjećaju, većina mladih isto tako, dok će ovi najmlađi tek upoznati čari događaja koji su natjecateljski duh nogometaša i navijački duh glasova s tribina. Bilo je veliko razočarenje kada su uopće ti turniri i prestali s održavanjem, ali to nije pokolebalo nove, mlade snage, da pokrenu ponovno taj projekat, koji će sigurno ujediniti mnoge u selu i u široj okolici. Trebamo pružiti podršku takvim idejama, jer oni vraćaju identitet sela, koji smo si dugo pripisivali. Bili smo poznati po malonogometnim turnirima, pa su se ugasili. Sada se ponovno vraćaju i nadamo se da će nastaviti. Zasigurno da bi Matićani trebali uveličati i pripomoći takvim događajima, na mladima svijet ostaje, a ako mladima ne pružimo uvijete za rad i ne damo im podršku, dogodit će se ono što se u zadnje vrijeme događa, a ruši sve što je postignuto, a to je naravno iseljavanje.

Splet velikih događaja u selu u posljednje vrijeme, pruža veliko zadovoljstvo svima koji to mogu primjetiti i začuditi se kako stvari idu dobrim putem. Netko se zaista trudi održati ono malo što je preostalo od nas na okupu. Svi ovi veliki događaji djeluju individualno, ali svi oni zajedno čine veliku cjelinuna koju trebamo biti ponosni.

Nekakav val je krenuo, a nadajmo se da će i nastaviti, koji donosi sa sobom obilje života u selo. Dugo vremena je bilo mirno i spokojno u selu, ali bilo je i dosadno. Toliko da su ljudi postali pesimistični i pao je mentalitet sela. Sada se sve promjenilo, seljani su zagrijani za nove pobjede, trude se biti bolji, pokušavaju postići velike uspjehe radeći teške stvari, pronalaze motivaciju na svakom koraku, a niti jedna prepreka im nije prevelika, da je ne mogu nadmašiti. Procvjetali smo i sada ne smijemo dopustiti da nas nešto prekine, moramo nastaviti istim tempom i biti samo bolji. Ako ne možemo sami, trežit ćemo pomoć, ako nemamo kako tražit ćemo podršku, jer važno je sačuvati ono što imamo i pokušati izgraditi još više.

Mladi imaju puno energije i volje, imaju hrabrosti i strpljenja, prije svega imaju ideje i željni su avanture za ostvarenjem velikih djela, ako im se ne pruži prilika ovdje, na svojoj rodnoj grudi, tamo gdje su njihovi ljudi, tražit će drugo mjesto, tražit će nove ljude, a stare će ostaviti same. Tko će se usuditi da tako bude, taj griješi i protiv čovjeka i protiv Boga.

 Ivan Dabić

OSVRT NA 15. NEDJELJU

 dr. fra Luka Marković

 Sukob velikoga svećenika Amasje i proroka Amosa govori o bahatom ljudskom odnosu prema Bogu. Amasja ne vrijeđa samo proroka Amosa kad ga tjera u zemlju Judinu da tamo propovijeda nego i samoga Boga. Njegov bahati stav proizlazi iz razmišljanja da je zatvorio Boga u betelski hram. Slično se ponaša i danas svaki onaj koji misli da se Boga može ograničiti na građevinu, prostor i vrijeme. To je ono ponašanje u kojem čovjek religije vjeruje da o Bogu zna sve, da je ovladao Njime u potpunosti. A sveti Augustin, veliki filozof i teolog kaže da o Bogu tek tada znamo malo kad mislimo da o njemu znamo sve.

Mnogi vjerski ratovi između kršćana, pa i oni religijski iz povijesti, kao i oni u islamskome svijetu danas ( Sirija, Jemen, Irak...) su posljedica takvoga bahatoga ponašanja. Uvijek kad čovjek misli da je zarobio Boga u svoje dvorište, počinje činiti zlo u Njegovo ime. Taj problem pronalazi izvor u djelima onih koji o Bogu govore puno, a o Njemu razmišljaju malo.

Novija teološka razmišljanja govore o tome da je Bog u svijetu i svemiru, ali i izvan njega. U svemu je, pa ipak nadilazi sve. Primjer oceana i spužve govori na svoj način o odnosu Boga, svijeta i svemira. Spužva koja pliva u oceanu, puna je njegove vode. Pa ipak ocean je neusporedivo veći od spužve. Upravo to moraju imati na umu sve religije kad govore o Bogu. Ta spoznaja otvora prostor za mir, a ne sukobljavanja među vjerama i religijama.

O svetom Tomi Akvinskom, najvećem srednjovjekovnom kršćanskom filozofu i teologu postoji predaja njegove subraće redovnika. Jednoga dana povukao se Toma u svoju ćeliju i nije želio više napisati niti jednoga retka o Bogu. Kad su ga upitali što se dogodilo, odgovorio je: "Imao sam viziju Boga. Sve što sam o Njemu do sada napisao, obična je slama. Bog je neizmjerno veći i drugačiji nego što mi ljudi možemo zamisliti. Svaki propovjednik bi to trebao imati na umu kad s lakoćom govori o Bogu. Pogotovo tada kad govori o Njemu kao da je ovladao Njime u potpunosti - kad se ponaša poput velikoga svećenika Amasje koji misli da je zatvorio Boga u hram.

 

MATIĆI 2021.

 MALONOGOMETNI TURNIR "MATIĆI 2021"

Da selo Matići i njezini žitelji žive nogomet 365 dana nije nikakva nepoznica.
Zato se grupa entuzijasta uz pomoć sponzora potrudila da nakon dugo godina organizira ljetni Malonogometni turnir na školskom igralištu.
Bogat nagradni fond i odlične malonogometne ekipe garantiraju užarenu atmosferu.

 

 

NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE

 

Znamo li što ćemo zapisati?

 

Previše toga lako otpisujemo. Bacamo puno toga u vjetar misleći da nam nije potrebno, da je beskorisno, da nam nikada neće zatrebati. Smatramo da sami sebe poznajemo dovoljno dobro i da znamo sve što bi nam bilo potrebno u životu da znamo sa sto postotnom sigurnošću što nam je potrebno, a što ne. Svakodnevno nam se pruža nebrojeno prilika za unaprijeđenje i za propast. Mi po svojoj svijesti odabiremo koje ćemo prihvatiti, koje odbaciti i one koje će stajati jedno vrijeme i na kraju, vjerojatno isto biti odbačene jer su pitanja iz prošlosti. Lošu priliku i treba propustiti. To su kušnje našeg postojanja, kojima je glani cilj propast bitka i uništenje svega što poznajemo kao red. U usporedbi s njima, propust dobre prilike može načiniti štetu veću nego prihvaćanje loše i zle.

Budućnost će postaviti pitanje da odgovorimo gdje nam je bila mladost ili čak starost, a mi nećemo imati odgovora. Možda, zapravo i hoćemo, imali smo i mladost i starost, oboje je bilo prisutno kao dio našeg života, ali zato nismo imali hrabrosti, nismo imali pameti, svijesti, odvažnosti, volje, spremnosti i svega ostalog što nam je bilo potrebno da od sebe izgradimo veliku osobnost, koja je vrijedna pamćenja. Čovjek sam nauči da je bolje prihvatiti nešto i pogriješiti, nego pustiti i poslije se pokajati zbog vlastitog propusta, ali to shvati prekasno, shvati kada je već sve prošlo pored njega, a njemu je ostala samo još jedna dobro utabana staza bez novih prilika.

I najmanje stvari mogu učiniti sretnima druge oko nas. Naši proizvodi ljubavi, znanja, inspiracije, kreativnosti i dobrote, mogu očarati ljude kao i najljepše stvari svijeta, kao nešto najdivnije što si netko može zamisliti. Na kraju krajeva, mali uspjesi mogu učiniti srenim onoga tko ih postiže, jer često taj koji ih postiže, jedini zna da oni postoje. Gomilanjem malih uspjeha s vremenom ćemo postati toliko veliki, da ćemo se moći mjeriti s najvećima. Kao što se slova u priči harmonično redaju jedno iza drugog i znaju kada prestati i kada ponovno krenuti, tako i mi redamo svoje uspjehe i znanja. Moramo znati kada s jednim prestati, a kada s drugim krenuti.

Mala iskra inspiracije i kreativnosti, može proizvesti toliko savršena djela, puna istine i ljubavi, koji možda stanu u par redaka, ali su sposobni dotaknuti i najtvrđe srce u najtvrđeg čovjeka. Dobro djelo može pokrenuti humanitarnu organizaciju, samo ako je dovoljno vrijedno i ako je namjera počinitelja dobra. Jedan ostvaren san potiče nove snove, koji su željni ostvarenja, željni su truda i rada. Na nama je ostvariti snove, pretvoriti ih u stvarnost, jer to je jedna od moći koje čovjek posjeduje, zbog čega je veći od ostalih stvorenja. Čovjek može nemoguće ostvariti mogućim. Može pretvoriti san u javu, bila to noćna mora ili naljepši san ikad sniven. Jednom pokrenuta, lavina neće stati dok ne dođe do podnožja planine, na podnožu ćemo stajati mi, a na nama je koliko će ta lavina napraviti štete. Kontroliramo je vlastitim odlukama, vlastitim izborima.

Dobit ćemo jednog dana pero u ruke i malo tinte, tek toliko da zapišemo nekoliko rečenica na papir života. Moramo biti spremni moći nešto napisati, imati što zapisati. Po tome će nas ljudi pamtiti. Neki su zaboravljeni, jer nisu imali što zapisati u knjigu života. Neki i dan danas žive jer su iskoristili svu tintu, koju su dobili a morali su sitno pisati, kako bi sve stalo. Moramo krenuti vježbati za posljednje riječi svog života. One niakda neće biti izrečene, ali će biti zapisane u povijest u svijest onih, koji ostaju poslije, ostaju zapisane u vremenu. Koliko će glasno odjeknuti krik našeg života ako ne budemo imali grla ni za jednog vapaja? Ne smijemo dati pero drugome, da nam drugi bude spisatelj života, jer to ne bi bio naš život. Bili bi robovi vlastitog nemara, a riječi su zapisane od jednog autora i taj autor će se pamtti, ako mu priča bude dovoljno dobra. Za priču života, inspiracija nam dolazi svakodnevno, svakog trenutka, vrlo je složena, a na nama je da samo uzmemo pero i počnemo već sada pisati. Zapišimo svoj život onako kako mi želimo.

 

Ivan Dabić